-
Branko Britvec
Dugi dol 51, HR-10000 Zagreb
-
M. Britvec
Abstract
The Cultivated Plant Code is a system of rules, recommendations, examples and notes for naming cultivated plants in accordance with the Botanical Code (2000). The Botanical Code governs the scientific names in Latin form for both wild and cultivated plants, and the Cultivated Plant Code governs the naming of plants in cultivation, some only to level of genus but others to the level of species or below, by adding their epithets to the scientific names in any language, except in Latin. The Code now deals with the naming of just two categories of cultivated plants: the cultivar and the Group. Epithets in the names of cultivated plants should be distinguished typographically from the scientific names to which they are assigned. Notwithstanding the term cultivar, in some national and international legislation or other legal conventions, the words variety, sort or its equivalents in other languages are legal terms for the word cultivar, if they exactly correspond to the provisions as defined in this Code. This edition differs from previous one in 215 changes of articles/items. The Code functions retroactively and supersedes all previous editions.
Keywords
Cultivated Plant Code, Botanical Code, variety, cultivar, sort, clone Povijesni pregled Imenovanje pojedinih odlika uzgajanog bilja postoji od davnine. Ono potje~e iz drevnog doba kad su se neke odlike gospodarskog bilja, npr. jabuka, smokava, vinove loze, maslina i kru{aka uzgajale u istom podru~ju, a trebalo ih je razlikovati. To se doga|alo kod vje{tih i po svoj prilici nepismenih uzgajiva~a znatno prije bilo kakvog pisanog traga. Po svemu sude}i, – vjerojatno najstariji zapis o tome potje~e od gr~kog filozofa i botani~ara TEOFRAST-a iz Eressos-a (oko 370. – oko 285. god. prije Krista) koji je opisao vi{e odlika jabuka i {ljiva (ANONIM, 1898). Mnogo vi{e podataka postoji od rimskih pisaca, kako to op{irno prikazuje W. T. STEARN u predgovoru prvom izdanju Kodeksa 1953. god. i kasnije 1986. god.1 U najstarijem sa~uvanom proznom djelu rimske knji`evnosti O poljodjelstvu (De agri cultura, oko 160. god. prije Krista), rimski vojskovo|a, politi~ar, sudac i poljoprivredni stru~njak KATON (Marcus Porcius Cato Maior, 234–149. god. pr. Kr.) opisuje 120 odlika uzgajanog bilja. On spominje {est odlika smokve, i to »Africana«, »Herculanea«, »Hiberca« (zimska), »Marisca«, »Sacontina« i »Telana atra«, dvije odlike jabuke »Quiriniana« i »Scantiana«, devet odlika masline i osam odlika vinove loze. Ta su se imena sastojala naj~e{}e od jedne rije~i (rje|e od dvije), bila su lagana za izgovor i pam}enje i ~esto su upu}ivala na porijeklo. Katonov sljedbenik VARON (Marcus Terentius Varro Reatinus, 116–27. god. pr. Kr.), rimski pisac, polihistor, »najve}i u~enjak me|u Rimljanima«, u svom jedinom potpuno sa~uvanom djelu u tri knjige O seoskom gospodarstvu (Rerum rusticarum libri, 37. g. pr. Kr.) spominje sedam odlika smokava i vi{e odlika jabuka, maslina i gro`|a. PLINIJE Stariji (Gaius Plinius Secundus Maior, 23–79. god. poslije Krista), u djelu Prirodoslovlje (Naturalis historiae libri), golemoj enciklopedijskoj kompilaciji u 37 knjiga (!), priredio je op{iran iskaz brojnih imena odlika bilja kod anti~kih naroda. On je odlike bilja imenovao prema njihovu porijeklu, po osobama ili njihovim osobinama – ba{ kao i kod dana{njih kultivara. Uz imena odlika jabuka i kru{aka, on navodi i imena odlika tre{anja, {ljiva, smokava i ru`a. Plinije je poginuo u pomorskoj bazi Misena (Misenum) nasuprot Vezuva promatraju}i najpoznatiju i katastrofalnu provalu toga vulkana. Takav je postupak imenovanja odlika bilja postojao o~ito i kroz cijeli Srednji vijek. Tako, frana~ki kralj i rimsko-njema~ki car KARLO I Veliki (742–814) u glasovitom ediktu Capitulare de villis et cortis imperialibus, iako nepismen, preporu~uje za sadnju tri odlike jabuka »Gozmaringa«, »Geroldinga« i »Crevedella«. Daljnji podaci o upotrebi imena odlika bilja u Srednjem vijeku, npr. u 13. stolje}u, nalaze se u zapisima o na~inu pla}anja za sadnju odlika kru{aka u Engleskoj. Nijemac Valerius CORDUS (1515–1544), vrlo nadareni mladi lije~nik, putovao je po srednjoj Njema~koj i pretra`ivao biljke i minerale te dvije godine boravio u Italiji. Vrlo to~nim opa`anjima i opisima stekao je po~ast prvog sistematskog pomologa. Na latinskom jeziku opisao je 30 odlika jabuka i 49 odlika kru{aka. Umro je u Rimu sa samo 29 godina `ivota. Uno{enjem lukovica iz Turske krajem 16. stolje}a, veliko se zanimanje pobudilo za tulipane i zumbule, osobito u Nizozemskoj i Francuskoj. Njihova ljepota, raznolikost i popularnost doveli su u Nizozemskoj, izme|u 1623. i 1637. god., do financijskih {pekulacija poznatih kao »Tulipomanija«. Sli~no je bilo i s drugim biljkama, npr. Millerov Gardeners Dictionary (1768) navodi 80 odlika kru{aka. Takva nomenklaturna raznolikost utjecala je na imenovanje i drugog omiljenog cvije}a kao npr. kod Ranunculus asiaticus zbog naro~ito izra`ene razli~itosti u 18. stolje}u te krizantema, georgina i dr. u 19. i 20. stolje}u. Jedan od najve}ih svjetskih znanstvenika, prirodoslovac Carolus LINNAEUS (1707– 1778) `ivio je u Nizozemskoj od 1735. do 1738. god., i sam kao vrtlar, bio je naravno dobro upoznat s vrtlarski uzgojenim biljem razli~itim od onog divljeg. U
