Cilj ove studije bio je po prvi put istražiti neke aspekte reproduktivne aktivnosti velike kozice u vodama Crne Gore. U Bokokotorskom zaljevu predstavlja vrstu velike komercijalne vrijednosti koja se lovi mrežama malog obalnog ribolova. Uzorkovanje je obavljeno jednom mjesečno od travnja 2019. do prosinca 2019. godine trostrukim mrežama stajaćicama. Sezona mrijesta procijenjena je na osnovu mjesečnih promjena gonadosomatskog indeksa, faktora kondicije i stupnja zrelosti gonada. Glavna sezona mriještenja ženskih jedinki traje od travnja do rujna s maksimumom u lipnju. Odnos spolova (mužjaci/ženke) bio je 1:1. Utvrđene su razlike vezane uz odnos dužine i mase između mužjaka i ženki.

Odonata (vretenca) su amfibijski red kukaca koji čini važnu poveznicu između vodenih i kopnenih staništa. Vretenca se često koriste kao bioindikatori zdravlja slatkovodnih staništa. Tijekom proljeća i ljeta 2017. i 2019. istraživana je fauna vretenaca na ukupno 44 slatkovodna staništa na širem području Parka prirode Papuk. U istraživanje su uključena 23 lotička i 21 lentičko stanište. Zabilježili smo 29 vrsta vretenaca, s većom brojnošću vrsta na lentičkim (35) nego na lotičkim staništima (16). Najraširenija vrsta na cijelom istraživanom području bila je Calopteryx virgo, dok su Aeshna affinis, Epitheca bimaculata i Sympetrum meridionale bile najrjeđe. Najčešće zabilježene vrste na lentičkim staništima bile su Platycnemis pennipes, Coenagrion puella i Ischnura elegans, a na lotičkim staništima bile su to vrste Calopteryx virgo, Onychogomphus forcipatus i Cordulegaster bidenatata. Iako su na slatkovodnim staništima na širem području Parka zabilježeni brojni antropogeni pritisci, čak 11 zabilježenih vrsta u nekoj je od kategorija ugroženosti, što naglašava konzervacijsku vrijednost vodenih staništa na istraživanom području. Naši rezultati predstavljaju prvi prvi popis vrsta vretenaca Parka prirode Papuk, i stoga su važan doprinos našem poznavanju faune vretenaca i rasprostranjenosti njihovih vrsta na području Hrvatske.

U ovom radu predstavljamo nove faunističke podatke o paucima Šar-planine (Kosovo), jednog od najmanje istraženih područja na Balkanu. Prethodno je iz kosovskog dijela Šar-planine bilo poznato samo 27 vrsta pauka, no s ovim istraživanjem broj se povećao na 74. Priložene su slike rijetkih i zanimljivih vrsta. U rad smo uključili i novi nalaz s makedonskog dijela Šar-planine. Ukupno donosimo 50 vrsta, od kojih su osam prvi nalazi za Šar-planinu, 28 su prvi nalazi za Kosovo, a jedna vrsta je prvi puta zabilježena za Sjevernu Makedoniju. Vrste zabilježene po prvi puta za Šar-planinu pripadaju sljedećim rodovima: Histopona, Clubiona, Zelotes, Ceratinella, Mughiphantes, Robertus i Ozyptila. Također donosimo popis vrsta pauka za Šar-planinu na Kosovu.

Artemia cf. parthenogenetica Bowen and Sterling, 1978 široko je rasprostranjena u slanim jezerima sjevernog Kazahstana. Ženka račića Artemia može se lako prepoznati po leglu punom cista prije nego što ih ispusti. Broj cista može se koristiti za procjenu pojedinačne reproduktivne sposobnosti, kao i cijele populacije. Tijekom istraživanja reproduktivnog učinka ovog račića, primijećeno je da su tijekom vegetacijske sezone postojale ženke čije su dobro razvijene vrećice s leglom bile djelomično ispunjene cistama. Stoga smo se bavili pitanjem o važnosti korištenja ženki s djelomično ispunjenim leglom za određivanje reproduktivne učinkovitosti tog račića. Broj cista u vrećici punog legla i djelomično ispunjenoj vrećici legla otkrio je stabilne razlike u sljedećim statističkim pokazateljima: prosječna reproduktivna sposobnost, koeficijent varijacije te prosječna minimalna i maksimalna reproduktivna učinkovitost. Kako raste postotak ženki u populaciji s cistama koje još nisu spremne za ispuštanje, tako se smanjuje postotak ženki s djelomično ispunjenim leglom. Opći je zaključak da korištenje ženki s djelomično ispunjenim vrećicama umanjuje vrijednost prosječne reproduktivne sposobnosti i također mijenja obrazac raspodjele reproduktivne sposobnosti. Dobiveni rezultati dokazuju da se samo ženke s punim leglom trebaju koristiti pri procjeni vrijednosti reproduktivne učinkovitosti račića Artemia.

U sklopu ovog istraživanja tulara na području Dinarskog krša Hrvatske u 23 izvora utvrđeno je 55 vrsta iz 33 roda i 13 porodica. Regija Dinarskog krša prepoznata je kao područje iznimne bioraznolikosti i endemizma. Na izvoru na Kamenskom, na području Ličke Plješevice, utvrđena je vrsta Crunoecia irrorata (Curtis, 1834), što je prvi nalaz ove vrste za područje Hrvatske. Najveći broj vrsta utvrđen je na izvorima Keljevac (14 vrsta) i izvoru u mjestu Rudanovac (14 vrsta). Vrsta Drusus croaticus Marinkovic-Gospodnetic, 1971 utvrđena je na najviše lokaliteta (8).

U kolovozu 2022. u Hrvatskoj su uočeni prvi primjerci vretenca Trithemis annulata (Palisot de Beauvois, 1807). Ova je vrsta zabilježena na tri lokaliteta u južnoj Dalmaciji, dva mužjaka na Peračkom blatu, te mužjaci i ženke na dva lokaliteta na Baćinskim jezerima. U Baćinskim jezerima uočeno je više od 10 jedinki što ukazuje na moguću uspostavljenu populaciju. Najbliža poznata populacija nalazi se oko 160 km južno u Crnoj Gori. Zbog širenja vrste u Europi i nedavnih nalaza na sjeveru čak do Slovenije, očekuju se nova opažanja i ustanovljene populacije ove vrste u Hrvatskoj. Budući da je vrsta sada poznata iz Hrvatske, predlažemo naziv za ovu vrstu – “ljubičasta skitnica”, pozivajući se na njezinu boju, lutajuće ponašanje te potencijal širenja.

U radu predstavljamo rezultate istraživanja vodencvjetova na hidromorfološki izmijenjenoj nizinskoj rijeci Bednji u Hrvatskoj. Zabilježene su 22 vrste, pri čemu su Baetis fuscatus (Linnaeus, 1761) i Serratella ignita (Poda, 1761) bile najraširenije vrste, a Paraleptophlebia submarginata (Stephens, 1836) i Cloeon dipterum (Linnaeus, 1761) najrjeđe vrste. Duž riječnog toka zabilježen je značajan porast u broju vrsta vodencvjetova. No, klaster analiza je pokazala da njihove zajednice nisu grupirane s obzirom na položaj istraživanih lokacija duž rijeke Bednje. Najniži broj vrsta i raznolikost zabilježeni su za izvorišno područje. Iznenađujuće, najviši broj vrsta zabilježen je na lokaciji s umjerenim hidromorfološkim promjenama, a najveća raznolikost na lokaciji s velikim hidromorfološkim promjenama. Razlog bi mogao biti to što je Bednja povezana s brojnim bočnim pritokama te su u rijeci prisutna različita mikrostaništa. Prikazani su novi podaci o rasprostranjenosti nekih rijetkih vrsta u hrvatskim slatkovodnim staništima, kao što je Heptagenia longicauda (Stephens, 1836). Ephemera lineata Eaton, 1870 je zabilježena po prvi puta za Panonsku nizinsku ekoregiju (ER 11) u Hrvatskoj. Caenis cf. pseudorivulorum Keffermüller, 1960 još nije bila zabilježena za hrvatska slatkovodna staništa, no kako se naša determinacija temeljila na juvenilnim primjercima, njen nalaz još treba biti potvrđen.

Alpiscorpius liburnicus sp. n. je opisan s otoka Krka na temelju razlika u morfometrijskim značajkama metasome u odnosu na genetički srodnu vrstu A. croaticus (Di Caporiacco, 1950). Status ove prve špiljske vrste roda Alpiscorpius je podržan filogenetskim analizama temeljenim na zasebnim mitohondrijskim (COI i 16S rRNA) i jezgrinim (ITS1) biljezima, kao i opsegom nekorigiranih udvojenih genetičkih udaljenosti u DNA barkod regiji mitohondrijskog gena za podjedinicu 1 citokrom oksidaze (COI) koji, prema ostalim svojtama “Alpiscorpius croaticus skupine”, iznosi 4,2 do 4,8%. S prvom molekularnom potvrdom ove vrste u jednoj špilji u obalnom dijelu Velebita njena rasprostranjenost se očekuje i u drugim špiljama istočne obale Jadrana od šireg područja Rijeke do izvorišta Zrmanje. Nova vrsta je simpatrička s nadzemnim vrstama iz “Euscorpius tergestinus skupine” i sinantropnom vrstom E. italicus u mediteranskim staništima. Utvrđeni su filogenetski odnosi unutar “A. croaticus skupine”. Nalazi vrste A. croaticus su ograničeni na krške bukove šume kontinentalne strane južnog i jugoistočnog Velebita, gdje je utvrđena na istoj lokaciji s manjom vrstom A. omega, uz izdvojenu populaciju na južnim padinama Velebita u kršu uz kanjon Velike Paklenice. Treća svojta iz iste skupine je trenutno poznata samo s jednog lokaliteta na srednjem Velebitu, gdje je također nađena u bukovoj šumi ispod okomitih vapnenačkih stijena uz vrstu A. omega.

Rad predstavlja pregled rasprostranjenosti balkanskog endema, obligatnog serpentinofita Euphorbia serpentini u Bosni i Hercegovini i Srbiji, na temelju revizije herbarijskih primjeraka iz herbara SARA, BEO, BEOU i privatnih zbirki autora, podataka iz literature i terenskih opažanja. Dodatno su prikazani kratak morfološki opis i fotografije vrste.

Stenoendemska vrsta Dalmatocytisus dalmaticus (Vis.) Trinajstić do sada je bila poznata samo s dva nalazišta (brdo Medinjak i Šušnjevača) na periferiji Sinja. Populacije velike brojnosti pronađene su na više od 30 novih nalazišta u široj okolici naselja Sinj, Otok i Trilj. Biljka raste na podlozi vapnenih lapora, na kamenjarskim travnjacima, kao i u prizemnom sloju sađenih šuma crnog bora i uz rubove borovih šuma. Ukupnu površinu na kojoj dolazi D. dalmaticus procjenjujemo na približno 1,5 km2. Areal je znatno smanjen širenjem naselja Jasenovo i Poljak, gradnjom makadamskog puta kroz brdo Greda, a planirana izgradnja kamenoloma s pristupnom cestom na području Šušnjevače rezultirat će dodatnim smanjenjem areala. Staništa su izložena jakom antropogenom pritisku i pomjenama koje su rezultat prethodne i sadašnje sadnje crnog bora. Temeljem metoda procjene ugroženosti Međunarodnog saveza za očuvanje prirode, predlažemo uvrštavanje vrste D. dalmatycus u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske u kategoriji ugrožene svojte (EN; kriteriji, B2ab(ii,iii,iv)).