U ovom nastavku serije o zbirkama Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu donosim povijesni prikaz zbirki papratnjača (Monilophyta; Polypodiopsida ili Polypodiophyta) uzgajanih u Vrtu između 1895. i 2021. godine. Iako se stajališta stručnjaka o sistematici, klasifikaciji, nomenklaturi i taksonomiji papratnjača i danas uvelike razlikuju, u ovu su skupinu biljaka već uobičajeno uvrštene i preslice te psiloti. Rezultati pokazuju da je tijekom 126 godina u Botaničkom vrtu uzgajano najmanje 376 divljih i uzgojnih svojta paprati iz 29 porodica. Nažalost, prekid redovitog rada („COVID-19-lockdown“), snažni potresi te vremenski ekstremi koji su pogodili Zagreb 2020., nastavljajući se u 2021., imali su za posljedicu i osiromašenje naših zbirki. Danas uzgajamo 86 svojti iz 20 porodica papratnjača.

Rad donosi nove europske nalaze ose blatarice Sceliphron destillatorium (Illiger, 1807), koji se temelje na fotografijama s mrežne platforme za biološku raznolikost “iNaturalist”. Daje se prvi nalaz za Litvu i prva pojavljivanja u regijama Vitebsk, Minsk, Brest i Vitsyebsk (Bjelorusija), Kujavia-Pomeranija (Poljska), te u južnoj Albaniji. Spominju se i novi nalazi za otoke Lefkada i Itaka.

Tribus Derelomini Lacordaire, 1865 obuhvaća 13 palearktičkih vrsta, uključujući Derelomus piriformis (Hoffmann, 1938), vrstu unesenu u južnu Europu putem hortikulture, zajedno s njenom biljkom domaćinom, palmom Phoenix canariensis H. Wildpret. Većina nalaza je iz zapadnoeuropskih zemalja te Izraela na istočnoj obali Sredozemlja. U ovom radu prvi puta donosimo nalaz strane vrste D. piriformis za Grčku, što je jedini predstavnik roda Derelomus u zemlji. Tri primjerka su prikupljena u kopnenom dijelu Grčke, Cikladima i sjeveroistočnom Egeju, proširujući tako naša saznanja o raprostranjenosti vrste i povećavajući broj stranih vrsta Curculionoidea u Grčkoj na 11. Iako se čini da ova vrsta ima manji socioekonomski učinak, potrebvna su daljnja istraživanja radi eventualnih potencijalnih negativnih okolišnih učinaka na domaću palmu Phoenix theophrasti Greuter.

U radu se predstavlja prvi nalaz vrste Iolana iolas (Ochsenheimer, 1816) (Lepidoptera: Lycaenidae) iz hrvatskog dijela Istarskog poluotoka. Jedna ženka prikupljena je u blizini sela Pedrovice u srpnju 2020. Na lokalitetu su bili brojni primjerci biljke Colutea arborescens, a na jednoj od njih je primjerak i nađen. Ovaj nalaz popunjava prazninu u rasprostranjenosti vrste I. iolas između populacija iz Dalmacije, otoka Krka i Cresa te Slovenije.

U radu se daju informacije o neočekivanom otkriću Proterebia phegea u Albaniji, koja predstavlja četvrto odvojeno područje rasprostranjenosti ove vrste na Balkanskom poluotoku. Utvrđeno je da je leptir brojan na južnim padinama kod prijevoja Qafa e Buallit u okrugu Dibër. Najupečatljivija karakteristika staništa je pjeskovito-smeđa ofiolitna stjenovita podloga, u usporedbi s vapnenačkim područjima u drugim dijelovima njegove rasprostranjenosti. Struktura staništa i vegetacija je slična zaraslijim nalazištima u dalmatinskom dijelu njegove rasprostranjenosti. S obzirom na raširenu prisutnost ofiolitnih stijena u istočnoj Albaniji, vrsta bi mogla biti znatno raširenija u zemlji, međutim, potrebna su daljnja istraživanja. Dvije dodatne rijetke vrste u Albaniji Erynnis marloyi i Anthocharis gruneri također su zabilježene na tom području.

Rad donosi 85 svojti (79 vrsta, jednu podvrstu i 5 varijeteta) lišajeva zabilježenih u Parku prirode Papuk tijekom istraživanja provedenog u razdoblju 2013.-2021. godine. Proširene su spoznaje o raznolikosti lišajeva Parka prirode Papuk za 28 novozabilježenih svojti, te ukupna raznolikost obuhvaća 168 svojti. Izuzetno bogato stanište lišajeva otkriveno je u staroj bukovoj šumi na Svinjarevcu, u kojoj obitavaju 43 vrste, od kojih većina pripada ugroženoj epifitskoj zajednici Lobarion pulmonariae. Ovo stanište prepoznato je kao svojevrsni refugij lišajeva suboceanske raprostranjenosti u kontinentalnom području Hrvatske.

Hrastovička gora najsjeverniji je dio brežuljkastog područja Zrinske gore u Banovini (Sisačko-moslavačka županija). Dosad nije napravljen sustavni popis flore Hrastovičke gore. Tijekom 2020. godine provedena su terenska istraživanja kojima je zabilježeno ukupno 433 biljnih svojti unutar 90 porodica. Porodice najbrojnije svojtama su Fabaceae (36), Asteraceae (35), Lamiaceae (31) i Poaceae (31). Provedena je analiza flornih elemenata, životnih oblika i podrijetla. Najbrojniji florni element je euroazijski (40,1%) kojeg slijede europski (14.8%) i mediteranski (11.6%). Čak četiri petine svojti je autohtonog podrijetla. Najzastupljeniji prema životnim oblicima su hemikriptofiti (44.2%) i geofiti (20.4%). Zabilježen je velik broj invazivnih vrsta (19) kao i velik broj ugroženih (17) i strogo zaštićenih vrsta (14). Jedini zabilježen endem je Helleborus atrorubens Waldst. et Kit. Šume i termofilni travnjaci pokazali su se kao bitna staništa za ugrožene i strogo zaštićene biljne vrste, stoga je neophodno zadržati upravljanje koje će osigurati njihovo povoljno stanje, uz održavanje stabilnih okolišnih uvjeta.

Istraživali smo 11 samostojnih bunkera u općini Dibër i jedan vojni tunel blizu Tirane (Albanija). Pronašli smo 101 primjerak paukova iz 15 porodica, od kojih su 2 vrste zabilježene po prvi puta za Albaniju: Leviellus thorelli (Ausserer, 1871) (Araneidae) i Meta bourneti Simon, 1922 (Tetragnathidae). Ovaj rad donosi nove informacije o raznolikosti, rasprostranjenosti i prirodoslovnim osobinama faune paukova u bunkerima u Albaniji.

Iako je rod Mercuria u Maroku prilično dobro istražen, još uvijek se u zemlji otrkivaju nove vrste. Cilj rada je opisati dvije nove vrste roda Mercuria, nedavno pronađene u sjeveroistočnom Maroku.

Istraživali smo faunu danjih leptira Značajnog krajobraza Baraćeve špilje smještenog u južnom dijelu Kordunske regije. Istraživanja su provedena tijekom 2020. i 2021. godine te je zabilježeno ukupno 79 vrsta leptira. Broj vrsta zabilježenih na ovom području veći je od dosada zabilježenih vrsta na sjevernom Kordunu (74) i NP Plitvička jezera (71), no vjerojatni razlog za to je nedostatak sustavnih istraživanja ta dva područja. Usporedba staništa i biogeografske pripadnosti ova tri područja pokazala je sličan broj vrsta po staništu i biogeografskoj pripadnosti. Tijekom ovog istraživanja zabilježeno je nekoliko zanimljivih ili rijetkih vrsta poput Lycaena hippothoe, L. dispar, Phengaris arion, Melitaea aurelia, M. britomartis, Euphydryas aurinia, Apatura ilia, A. iris i Boloria selene čiji su nalazi dodatno raspravljeni. Rezultati ovog istraživanja uvelike doprinose poznavanju faune leptira Značajnog krajobraza Baraćeve špilje, te se mogu koristiti kao temelj za buduće očuvanje vrsta leptira Korduna i Like.