U radu donosimo prve nalaze harlekinske božje ovčice Harmonia axyridis (Pallas, 1773) iz Republike Kosovo, kao i nove nalaze iz Albanije, Grčke, Crne Gore i Republike Sjeverne Makedonije. Dosad je vrsta zabilježena na 25 lokaliteta na Kosovu (prvi nalaz 2013.) i na 13 lokaliteta u Crnoj Gori. H. axyridis nađena je na različitim staništima i nadmorskim visinama, od razine mora do 1700 m n.m., često zajedno s drugih sedam vrsta božjih ovčica. Naši rezultati jasno pokazuju da je harlekinska božja ovčica naselila cijelu jugoistočnu Europu. Buduća istraživanja trebala bi se fokusirati na njen potencijalni utjecaj na domaću faunu božjih ovčica.

Tijekom 2016. godine provedena je prva sustavna inventarizacija vretenaca Nacionalnog parka Brijuni. Ukupno je pronađeno 13 vrsta na dva lokaliteta na otoku Veliki Brijun, od čega je 11 vrsta po prvi puta zabilježeno za to područje. Prema literaturi još je jedna dodatna vrsta zabilježena u Nacionalnom parku, tako da Park broji ukupno 14 vrsta vretenaca. Najčešća vrsta je Sympetrum meridionale (Selys, 1841), a najrjeđa Anax parthenope (Selys, 1839). Zoogeografska analiza pokazala je dominaciju holomediteranskog zoogeografskog elementa. Četiri vrste vretenaca nalaze se u Crvenoj knjizi vretenaca Hrvatske, što upućuje na konzervacijsku vrijednost istraživanih staništa. Oba istraživana lokaliteta, Brijunska bara i Saline iznimno su važna staništa vretenaca brijunskog otočja te je potrebno spriječiti njihovu daljnju sukcesiju i izvesti revitalizaciju i obnovu staništa, kako bi se sačuvala bioraznolikost vretenaca te ostale flore i faune.

U flori Bedekovčine zabilježene su 43 vrste neofita što čini 8.5 % od ukupno 507 samoniklih biljnih vrsta. Među neofitima utvrđeno je 11 invazivnih vrsta što čini 2 % ukupne flore, a najčešće su: Solidago gigantea Aiton, Erigeron annuus (L.) Desf., Echinocystis lobata (Michx.) Torr. & A. Gray, Robinia pseudoacacia L. i Ambrosia artemisiifolia L. Većina neofita raste na antropogenim staništima, a manji dio u sastavu poluprirodne i prirodne vegetacije. Vrste koje rastu na najvećem broju staništa su Solidago gigantea i Erigeron annuus. Obje vrste se kao dominantne pojavljuju na napuštenim poljoprivrednim površinama, Erigeron annuus u početnim, a Solidago gigantea u kasnijim fazama sukcesije. Neofitska flora analizirana je s obzirom na različita svojstva. Kao rezultat dobiveno je da među neofitima dominiraju vrste koje potječu iz Sjeverne Amerike (63%), slučajno unesene (86%), koje pripadaju terofitima (49%), jednogodišnjim zeljastim biljkama (47%), imaju karakteristike kompetitora (42%), koje se razmnožavaju samo pomoću sjemena (58%) te koje imaju svojstvo autohorije (53%).

U ovom radu opisujemo prvi nalaz modrorepke Tarsiger cyanurus u Srbiji, ujedno i najzapadniji nalaz na Balkanskom poluotoku. Jedinka u drugoj kalendarskoj godini (2Y) obilježena je u Nacionalnom parku Tara, u Zapadnoj Srbiji, 7. listopada 2020. godine. Ptica je uhvaćena u ornitološku mrežu postavljenu u mladu mješovitu sastojinu potpuno otvorenog sklopa.

Tokom ljeta 2022. Rudbeckia triloba L. zabilježena je na četiri lokaliteta u kontinentalnoj Hrvatskoj (Korana Selo, Vukova Gorica, Vugrovec i Slivonja Jarek) gdje je rasla na antropogenim staništima. Vrsta autohtona za Sjevernu Ameriku unesena je u Europu kao ukrasna, a u nekoliko europskih zemalja rasprostranjuje se uglavnom kao prebjeg iz kulture. Vrijeme unosa u Hrvatsku nije poznato. Može se smatrati povremenom vrstom ili efemerofitnim vrtnim prebjegom s još nepoznatim invazivnim potencijalom.

U ovom radu donose se dvije nove lokacije za stranu invazivnu vrstu, štetnika na sjemenu Megabruchidius dorsalis u Zagrebu, Hrvatska. Dodatno po drugi puta potvrđujemo prisutnost M. dorsalis na jednoj lokaciji u istom gradu. Svi kukci uzgajani su iz zrelih mahuna Gleditsia triacanthos sakupljenih s tla (tri lokacije) i sa stabala (jedna lokacija). Ovi nalazi doprinose poznavanju rasprostranjenosti M. dorsalis u Europi.

Rad donosi informacije o dva dodatna lokaliteta za velikog večernjaka, Nyctalus lasiopterus, u Hrvatskoj. Prvi lokalitet je ujedno i prvo zabilježeno zimovanje ove vrste u Hrvatskoj. To je prvi nalaz za kontinentalni dio Hrvatske. Drugi lokalitet odnosi se na pronađenu mrtvu životinju na vjetroelektrani u mediteranskoj regiji Hrvatske.

Azijska bezupka Sinanodonta woodiana s.l. je svjetski uspješna invazivna vrsta. Izvještavamo o njenom prvom nalazu u Maroku, što predstavlja prvi nalaz te vrste na afričkom kontinentu. Potrebno je poduzeti mjere za pojačani monitoring i upravljanje njenom invazijom.

Flora tri mala otočića u Korčulanskom arhipelagu istraživana je nekoliko puta tijekom 2020. godine. Zabilježeno je 105 vrsta i podvrsta, od kojih 101 pripada kritosjemenjačama, 3 golosjemenjačama i jedna papratnjačama. Ukupna flora otočića je raspoređena u 48 porodica. Najveći broj svojti pripada porodicama Poaceae (12,38 %) i Asteraceae (10,48%), zatim Lamiaceae (7,62%) i Fabaceae (5,71%). Najzastupljeniji životni oblici su terofiti (31,43%), hemikriptofiti (27,62%) i fanerofiti (19,05%). Najveći broj vrsta pripada mediteranskom (60,95%) i južnoeuropskom (20,00%) flornom elementu. Utvrđene su tri endemične, četiri ugrožene i sedam strogo zaštićenih svojti. Endemi uključuju Carduus micropterus (Borbás) Teyber ssp. micropterus, Vincetoxicum hirundinaria Medik. ssp. adriaticum (Beck) Markgr i Limonium dictyophorum (Tausch) Degen. Sve zabilježene endemične svojte pripadaju ilirsko-jadranskim endemskim biljkama. Ugrožene svojte su Desmazeria marina (L.) Druce, Elymus pycnathus (Godr.) Melderis i Narcissus tazetta L. Od strogo zaštićenih svojti ističu se Chenopodium murale L. i Posidonia oceanica (L.) Delile. U flori otočića Majsana zabilježene su invazivne vrste Conyza canadensis (L.) Cronquist i Euphorbia prostrata Aiton.