Tijekom 2017. istraživana je vaskularna flora geomorfološkog spomenika prirode Crveno jezero u Dalmatinskoj zagori. Bilo je to prvo istraživanje flore Crvenog jezera, u kojem je zabilježeno 149 biljnih vrsta unutar 52 porodice, među kojima su najčešće bile Asteraceae, Fabaceae, Lamiaceae i Poaceae. Dominantnost mediteranskog, južnoeuropskog i euroazijskog flornog elementa ukazuje da je istraživano područje pod utjecajem oceanske i kontinentalne klime, što je u skladu s jedinstvenim položajem područja. Zabilježili smo raznolikost životnih oblika; svaki od pet glavnih oblika imao je udio od najmanje 10% u ukupnom broju vrsta. Većina vrsta na istraživanom području ima kompetitivnu ili stres-tolerantnu strategiju, kao i sposobnost vegetativnog razmnožavanja, što je u skladu s ovim prilično negostoljubivim staništem. Zakonom je zaštićeno 15 zabilježenih vrsta, uključujući 11 endema (koji predstavljaju 7,4% ukupne flore). Većina endema su ilirsko-jadranski i ilirsko-balkanski endemi. Rezultati ovog istraživanja uvelike pridonose poznavanju flore Imotskog područja te se mogu koristiti kao osnova za buduću zaštitu područja.

Rad donosi popis 10 vrsta vretenaca iz 5 porodica zabilježenih u Gornjim Plavnicama blizu grada Bjelovara, Hrvatska, u razdoblju od 18. lipnja 2017. do 11. kolovoza 2020. godine. Ovo istraživanje, temeljeno na fotografijama, provedeno je uz ribnjak “Jarak” te na okolnim livadama, poljoprivrednim površinama i rubnom području šume u Gornjim Plavnicama te predstavlja doprinos poznavanju faune vretenaca bjelovarsko-bilogorskog područja i Hrvatske.

Tijekom 2018 i 2019 prikupljani su odrasli tulari na planinama Kožuf i Baba, smještenim na južnom dijelu Republike Sjeverne Makedonije. Zabilježeno je 36 vrsta, od kojih su 22, odnosno njih 8, po prvi puta za planine Kožuf, odnosno Baba. Limnephilus flavicornis (Fabricius, 1787) zabilježena je prvi puta za Sjevernu Makedoniju, na planini Kožuf. Nađeni su i novi lokaliteti za nekoliko rijetkih i endemičnih vrsta. Rezultati ovog istraživanja ističu planine Kožuf i Baba kao refugije za vrste tulara važnih za zaštitu.

Na temelju vlastitih istraživanja (2013.–2019.) i literaturnih podataka, u radu je po prvi put prikazan cjeloviti popis vaskularne flore planine Svilaje (1508 m n.v.). Utvrđeno je 1285 svojti, svrstanih u 502 roda i 109 porodica. Od toga su 552 svojte nove za Svilaju, a od 733 svojte prethodno zabilježene u literaturi za njih 128 nalazi nisu potvrđeni. Porodice s najvećim brojem svojti su Poaceae (8,79%) te Asteraceae i Fabaceae (obje po 8,72%), a svojtama najbogatiji rodovi su Trifolium (23), Carex (20) i Centaurea (17). Među životnim oblicima prevladavaju hemikriptofiti (43,35%) i terofiti (25,45%), a među geoelementima najveći je udio mediteranskih (23,27%), južnoeuropskih (20,83%) i euroazijskih biljaka (17,43%). Udio biljaka od posebnog značaja bio je sljedeći: 76 je endema (5,91%), najviše iz skupine Ilirsko-jadranskih, 34 ugroženih (CR, EN, VU; 2,65%) i 155 strogo zaštićenih (12,06%) svojti u Hrvatskoj. Među endemima, poglavito ističemo prisutnost vrste Scabiosa delminiana Abadžić, što je drugi nalaz u Hrvatskoj. Svilaja je iznimno bogata orhidejama (51 svojta, 3,97%) među kojima je i Epipactis placentina Bongiorni & Grünanger čije je nalazište na Svilaji jedino u Hrvatskoj. Ukupno su tu 34 invazivne svojte, a njihovo rasprostranjenje ograničeno je na antropogena staništa.

U ovom radu predstavljamo nalaz nove vrste vodencvijeta, Baetis vardarensis Ikonomov, 1962 u fauni Hrvatske. Ličinke su sakupljene tijekom veljače i ožujka 2020. godine na dvije lokacije u rijeci Savi, u sklopu redovitog monitoringa tekućica u Republici Hrvatskoj. Ovim nalazom broj vrsta vodencvjetova u Hrvatskoj je dosegao brojku od 85 vrsta. Tijekom ovog istraživanja potvđena je i prisutnost vrste Kageronia fuscogrisea (Retzius, 1783) u fauni Hrvatske, koja je do sada bila navedena samo u starijoj literaturi. Ličinke ove vrste su sakupljene tijekom ožujka 2021. godine na rijeci Rečici. Ovi rezultati potvrđuju da broj do sada zabilježenih vrsta vodencvjetova u Hrvatskoj, kao i u brojnim regijama Balkanskog poluotoka, još uvijek nije konačan te se povećava sa svakim sustavno provedenim istraživanjem.

U radu se opisuju dva nova ultraspecijalizirana troglomorfna leptodirina (Coleoptera, Leiodidae, Cholevinae) iz dviju hrvatskih špilja. Hygrodromus (novi rod) nikolinae je nova vrsta iz Mladenove jame kraj Orebića, vrlo enigmatična svojta ‘tetramernih’ leptodirina, jasno izraženih morfoloških karakteristika ticala, usnih dijelova, genitalija mužjaka, i osobitog spolnog dimorfizma apeksa pokrilja. Zbog određenih osobina mogla bi pak biti pripisana filetičkoj liniji Hadesia i Nauticiella, koja dosad uključuje samo ‘pentamerne’ vrste. Leptomeson vuicae iz Dragine lipe jame kraj Čelopeka u središnjoj Dalmaciji zbog svojih morfoloških osobina predstavlja jugoistočnu sestrinsku svojtu L. dombrowskii, od koje se razlikuje manjom veličinom, dužim dlačicama na pokrilju i različitim oblikom središnjeg režnja edeagusa s debljim vrhom.

Kako bi se doprinijelo poznavanju faune Pyraloidea Parka prirode Biokovo, od 2016. do 2020. godine proveden je velik broj faunističkih istraživanja. Tijekom terenskog istraživanja 27. kolovoza 2020. godine ulovljen je jedan primjerak vrste Psorosa mediterranella (Amsel, 1954) iz porodice Pyralidae. Primjerak je skupljen na maloj livadi na planini Biokovo (985 m n.v.). U radu se navodi prvi nalaz ove vrste za faunu Pyraloidea Hrvatske. Iako se vrsta prethodno spominjala u literaturi za Hrvatsku, polazilo se od pretpostavke da se radi o pogrešnoj determinacije te P. mediterranella nije bila uvrštena u popis vrsta hrvatskih Pyraloidea. Vrsta P. mediterranella je zabilježena prvi puta u recentnim istraživanjima te je, zajedno s drugim dodacima popisu vrsta, 396. vrsta u hrvatskoj fauni Pyraloidea.

Invazivne strane vrste Ludwigia peploides, Reynoutria sachalinensis i Nicotiana glauca, trenutno zabilježene u Hrvatskoj s malim brojem nalaza, nađene su tijekom terenskih istraživanja obavljanih većinom u sklopu nacionalnog monitoringa voda u razdoblju 2018.–2020. Ludwigia peploides je dosad bila zabilježena samo jednom, u rijeci Ilovi, postojeći podaci za R. sachalinensis ukazuju na samo tri potvrđena nalaza, u Čabru, Karlovcu i Donjoj Stubici, a postojeći podaci za N. glauca odnose se na nekoliko lokaliteta u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Novi nalazi su sljedeći: dva nalaza L. peploides za rijeku Česmu (Obedišće i Sišćani); tri nalaza R. sachalinensis za Gorski kotar (Gerovo i Čabar), a N. glauca je novozabilježena za dolinu rijeke Neretve (Krvavac) i otok Krk. Usprkos potencijalnoj invazivnosti, sve tri vrste su zasad tek lokalno naturalizirane i trenutno je njihovo širenje u Hrvatskoj vrlo sporo i ograničeno.

Flora mahovina Kosova slabo je istražena. Cilj ovog rada je povećati to znanje istraživanjem flore mahovina Nacionalnog parka Šar-planina. Terenska istraživanja odvijala su se tijekom 2014., 2015. i 2018. godine. Prikupljeno je oko 1900 specimens na raličitim lokacijama u Parku (npr. Brezovicë, Prevallë, Prroi i Duhlës, Ostrovicë, Restelicë, Mushtishtë, Pashallarë, Burimi i Lumbardhit itd.). Dosad je određena većina primjeraka, koji predstavljaju 159 svojti mahovina. Od toga su 73 svojte nove za NP Šar-palnina, za koji je sada poznato ukupno 255 svojti mahovina. Osim toga, 19 vrsta su novi nalazi za Kosovo, za koje je sada poznato 346 svojti mahovina. Novi nalazi su Amphidium lapponicum, Blindiadelphus recurvatus, Brachythecium geheebii, Dicranella schreberiana, Didymodon rigidulus, Grimmia dissimulata, G. muehlenbeckii, G. trichophylla, Kiaeria starkei, Paraleucobryum longifolium, Pohlia melanodon, Ptychostomum elegans, Racomitrium affine, R. lanuginosum, R. macounii subsp. alpinum, Rhynchostegium murale, Schistidium dupretii, Thamnobryum alopecurum i Weissia brachycarpa. Jedna je vrsta, Brachythecium geheebii, na Crvenoj listi na europskom nivou. Osim toga je nekoliko vrsta, Grimmia caespiticia, G. reflexidens, Meesia uliginosa, Schistidium papillosum itd., zaštićeno na razini Balkana. Sve to ukazuje na veliku biološku raznolikost NP Šar-planine, i potrebu za institucionalnom zaštitom.

mr. sc. Darko Rukavina (Gospić, June 8, 1944 – Zagreb, June 1, 2021)