Tri primjerka vrste Sciota rhenella prikupljena su u srpnju 2021. godine u Zagrebu, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Iako je vrsta prethodno bila navođena u literaturi za Hrvatsku, njen je prvi nalaz objavljen bez dodatnih podataka o lokalitetu i datumu njenog prikupljanja. Stoga je jedini objavljen podatak o ovoj vrsti taj da je ona prisutna u fauni Hrvatske. U radu se navode prvi podaci o lokalitetima i datumima prikupljanja vrste S. rhenella u Hrvatskoj. Dajući nove pouzdane dokaze, prisutnost ove vrste u fauni Hrvatske je potvrđena. Usto je dan prilog poznavanju hrvatskoj fauni Pyraloidea.

Tular Cyrnus crenaticornis (Kolenati, 1859) je po prvi puta utvrđen u Hrvatskoj u rijeci Odri u kolovozu 2015. godine. Vrsta je utvrđena na temelju morfološke determinacije ličinke, a potvrđena je primjenom metode DNA barkodiranja.

Al-Jabal Al-Akhdar (Zelena planina) u pokrajini Cirena u Libiji poznata je po najvećoj biljnoj raznolikosti u zemlji, osobito u udolinama i nizinama te planine. Wadi Al-Kouf je najveća udolina u planini, s bogatom florom koja se sastoji od aromatičnog i ljekovitog bilja. Cilj našeg istraživanja tijekom vegetacijske sezone 2019. bilo je zabilježiti i popisati ljekovito bilje koje raste u toj dolini. Rezultati su pokazali da u dolini Wadi Al-Kouf raste 107 vrsta ljekovitog bilja, iz 49 porodica, odnosno 93 roda. Najzastupljenije kritosjemenjače su dvosupnice, s 38 porodica, 79 rodova i 89 vrsta, dok su jednosupnice zastupljene sa samo 8 porodica, 10 rodova i 13 vrsta. Porodice s najviše zabilježenih vrsta bile su Asteraceae, Lamiaceae, Fabaceae i Solanaceae; redom 11, 9, 6 i 6 vrsta. Najdominantniji životni oblici u dolini bili su terofiti (25,2%), fanerofiti (25,2%) i hamefiti (24,3%), zatim hemikriptofiti (15,9%) i geofiti (9,3%). Zabilježeno je devet endemičnih vrsta.

Tijekom istraživanja slatkovodnih beskralješnjaka povremenih tekućica dinarskog krša u Republici Hrvatskoj, potvrdili smo ili zabilježili nove podatke o rasprostranjenosti i ekološkim značajkama nekoliko vrsta vodencvjetova koje se smatraju rijetkima u hrvatskim slatkovodnim staništima: Nigrobaetis niger (Linnaeus, 1761), Procloeon pennulatum (Eaton, 1870) i Paraleptophlebia werneri Ulmer, 1920. Prema našim spoznajama, N. niger je po prvi puta zabilježen u povremenim tekućicama. Osim rasprostranjenosti, u ovom radu raspravljamo i o njihovom izboru mikrostaništa te odnosu s fizikalno-kemijskim parametrima vode u istraživanim povremenim tekućicama. Ovi rezultati potvrđuju da naše znanje o fauni vodencvjetova Republike Hrvatske te o njihovim ekološkim zahtjevima u povremenim tekućicama još uvijek nije potpuno te se povećava sa svakim sustavno provedenim istraživanjem.

Fauna tulara sjeverne Afrike i Maroka je još uvijek slabo poznata, sa samo nekoliko povijesnih i novijih sporadičnih istraživanja. U ovom radu opisujemo novu vrstu Tinodes atlasensis Ibrahimi, Mabrouki & Taybi, sp. nov., s gorja Atlas u Maroku. Nova vrsta najbliža je vrsti Tinodes baenai Gonzales & Otero, 1984, poznatoj s Iberskog poluotoka, a uglavnom se razlikuju oblikom segmenta IX, koksopodita, kopulatornog aparata i nastavka bazalne ploče. Tinodes atlasensis Ibrahimi, Mabrouki & Taybi, sp. nov. sedma je poznata vrsta roda Tinodes Curtis, 1834 iz Maroka. Buduća istraživanja ove sjevernoafričke zemlje sigurno će povećati broj poznatih vrsta te otkriti nove vrste.

Morske vode Indonezije dio su tropskog morskog ekosustava i karakterizira ih velika raznolikost mikroorganizama i planktona. Morska voda koristi se za potrebe marikulture, npr. pri uzgoju kozica, mliječne ribe, hlapova te mangrovskog raka. Održivost okolišnih izvora koji se koriste u marikulturi može biti procijenjena analiziranjem stvarnih uvjeta u morskom okolišu, uključujući bakterijske i planktonske zajednice. No karakteristike tih zajednica u indonezijskim vodama nisu dobro dokumentirane. U ovom radu istražujemo bakterijske i planktonske zajednice u površinskim vodama dvaju obalnih područja, Nampu i Sembukan, uprava Wonogiri, središnja Java, Indonezija. Raznolikost bakterija analizirana je pomoću brzog Illumina sekvencioniranja s primerom za regiju V3-V4 bakterijske sekvence gena 16S rRNA. Osim toga, određena je i izračunata planktonska zajednica (fitoplankton i zooplankton) koristeći metodu komorice za brojanje. Sekvencirajuća analiza pokazala je da je pet dominantnih bakterijskih koljena u dva uzorka morske vode bilo zajedničko, a to su Proteobacteria, Firmicutes, Actinobacteria, Bacteriodetes i Cyanobacteria. Iako su dva uzorkovana područja udaljena nekoliko kilometara, rasprostranjenost dominirajućih bakterijskih koljena u oba uzorka bila je slična. U fitoplanktonu područja Nampu i Sembukan dominirali su Trichodesmium sp., Navicula sp. i Rhabdonema sp. Dominantni zooplankton u oba područja sastojao se od rodova Euterpina, Nauplius, Oithona sp., Oncaea sp., Tigriopus sp. i ličinki Gastropoda. Morska voda područja Nampu i Sembukan prikladna je kao izvor vode za akvakulturu.

U sklopu ovoga istraživanja na području Konavala, najjužnijeg područja u Hrvatskoj, prikupljeno je 230 primjeraka tulara. Utvrđena je prisutnost 21 vrste, 15 rodova i 11 porodica. DNA barkodiranje provedeno je na 41 primjerku, odnosno na 15 vrsta prikupljenih na području Konavala. Najveći broj vrsta prikupljen je na dva lokaliteta: izvor rijeke Ljute (13) i izvor u selu Vodovađa (8). Najveći broj svojti (4) bio je zabilježen unutar sljedeće dvije porodice: Hydroptilidae i Hydropsychidae. S faunističkog gledišta najzanimljivije vrste zabilježene u Konavlima su: Agapetus cf. kampos Oláh (prvi nalaz za Hrvatsku), Hydroptila martini Marshall (prvi nalaz za mediteranski dio Hrvatske), Oxyethira falcata Morton (prvi nalaz za Hrvatsku), Tinodes andrasi Oláh (tipski lokalitet vrste je rijeka Ljuta), Diplectrona cf. afra McLachlan (prvi nalaz za mediteranski dio Hrvatske) i Micropterna wageneri Malicky (drugi nalaz za Hrvatsku). Prvi podaci DNA barkodiranja za vrste Agapetus cf. kampos Oláh i Tinodes andrasi Oláh uneseni su u BOLD bazu. Područje Konavala predstavlja jednu od najzanimljivijih regija za faunu Trichoptera i može se smatrati hotspot-om za tulare u Hrvatskoj. Iz tog je razloga potrebno uvođenje visokih standarda za njihovu zaštitu.