U ovom članku sastavljeni su popisi svojta perunika (rod Iris, porodica Iridaceae) uzgajanih u Botaničkom vrtu zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta između 1895. i 2019. godine. Uređena je sinonimika i nomenklatura te istraženo podrijetlo biljnog materijala. Rezultati pokazuju da su tijekom 124 godine kroz zbirke Botaničkog vrta prošle najmanje 273 divlje i uzgojne svojte perunika. Danas uzgajamo 168 vrsta, kultivara i križanaca.

U ovom radu iznosimo prva opažanja invazivne dugonose platanine stjenice, Belonochilus numenius (Say, 1832) u Hrvatskoj. Do sada je vrsta zabilježena na pet lokaliteta, jednom u Zagrebu, dva u Splitu te dva u i oko Dubrovnika. Svi nalazi potječu iz urbanih područja na kojima rastu platane kojima se vrsta hrani.

Jedan primjerak Charissa pfeifferi i tri primjerka Operophtera fagata pronađeni su u materijalu porodice Geometridae prikupljenom svjetlosnom zamkom u Prilepu, Republika Sjeverna Makedonija, u razdoblju 1971 – 1973. Te vrste smatraju se novima za faunu Sjeverne Makedonije.

Tijekom faunističkih istraživanja noćnih leptira sjeverne Hrvatske zabilježeno je šest primjeraka ambrozijine sovice, Acontia candefacta. Pet primjeraka privučeno je svjetlosnim zamkama na pješčanom području Kloštarskih pijesaka kod Đurđevca, dok je jedan primjerak zabilježen na južnim padinama Parka prirode Medvednica kod Zagreba. Ova vrsta namjerno je uvedena iz Kanade u Rusiju 1969. godine radi kontrole širenja invazivne biljke Ambrosia artemisiifolia, a dosad se proširila na dijelove istočne i središnje Europe, uključujući Srbiju i Mađarsku. Ovim je istraživanjem A. candefacta po prvi puta zabilježena na području Hrvatske, čime je potvrđeno daljnje širenje vrste prema zapadu Europe

Nalazom prazne ljušture iregularnog ježinca u Mljetskom kanalu kod poluotoka Pelješca utvrđena je prisutnost rijetke vrste pjeskovitog dna Plagiobrissus costai u istočnom dijelu Jadranskog mora. Nakon ovog nalaza u proteklih 270 godina do danas u Jadranu je zabilježeno ukupno deset vrsta iregularnih ježinaca.

Prirodni areal rasprostiranja vrste Branchiura sowerbyi je jugoistočna Azija, no ovaj se maločetinaš može pronaći u slatkovodnim ekosustavima diljem Europe. Čak je i prvi opis ove vrste tubificida bio izvan njegovog prirodnog areala rasprostiranja, točnije u botaničkom vrtu „Royal Botanic Society“ u Londonu. Ova vrsta danas je prisutna na svim kontinentima osim Antartike, a u Europi je zabilježena u 23 zemlje. Prisustvo ove alohtone vrste može imati još neutvrđene implikacije na zajednice slatkovodnih makroskopskih beskralježnjaka, kao i na funkcioniranje hranidbenih mreža unutar ovih zajednica. Cilj ovog rada bio je izraditi sveobuhvatan pregled distribucije ove vrste na području Hrvatske kao bazu za buduće nadziranje širenja te vrste. U Hrvatskoj je vrsta B. sowerbyi nađena prvi put 1954. godine u termalnom potoku u Varaždinu, a već sljedeće godine pronađena je u Botaničkom vrtu Sveučilišta u Zagrebu. Dosad je vrsta zabilježena na 64 različite lokacije na području Hrvatske, većinom u Panonskoj ekoregiji (ER 11), dok je u Dinaridskoj ekoregiji (ER 5) dosad zabilježena na samo dvije lokacije.

U ovome radu prikazujemo: dvije nove vrste zabilježene u fauni Hrvatske iz porodice Hydroptilidae (Hydroptila simulans Mosley, Orthotrichia costalis Curtis), prikaz DNA barkodiranja tulara u Nacionalnom parka Krka te osvrt na faunistički najzanimljivije vrste utvrđene tijekom ovih istraživanja. Faunistički najzanimljiviji su nalazi sljedećih vrsta: Hydropsysche mostarensis Klapálek, Hydroptila simulans Mosely, Hdroptila forfcipata Eaton, Orthotrichia costalis Curtis i Tinodes pallidulus McLachlan. Vrsta Oecetis notata Rambur nazanimljivija je s taksonomskog aspekta. U ovim istraživanjima metoda DNA barkodiranja pokazala se kao vrlo korisna u determinaciji vrlo malih i morfološki sličnih vrsta iz porodice Hydroptilidae te ženki iz porodice Psychomyiidae.

Rad predstavlja rezultate detaljnog florističkog istraživanja provedenog tijekom tri uzastopne godine (2015-2017) na planini Golesh u središnjem dijelu Kosova. Proučavano planinsko područje je jedinstveno zbog svog ekosustava i i posjeduje veliki stupanj raznolikosti regionalne flore. Zbog oštrih uvjeta okoliša na tom području raste značajan broj endemskih i rijetkih vrsta. Stoga je flora različitih staništa tog područja dobro istražena i mora biti adekvatno zaštićena. Sve zabilježene svojte ovog rada imaju i dokaz u prikupljenim primjercima. Za sve ugrožene svojte na temelju relevantnih literaturnih podataka predlaže se zaštita. Kao rezultat istraživanja zabilježene su 62 porodice, 199 rodova i 295 svojti (vrste i podvrste) vaskularnih biljaka, uključujući osam endemskih i 12 ugroženih svojti. Na planini Golesh raste jedna kritično ugrožena (Klasea radiata), tri ugrožene (Narcissus poeticus subsp. radiiflorus, Haplophyllum boisserianum i Daphne cneorum), dvije osjetljive (Centaurea albertii i Galatella albanica), dvije skoro ugrožene (Paramoltkia doerfleri i Potentilla visianii) i četiri najmanje zabrinjavajuće svojte (Halacsya sendtneri, Linum flavum, Forsythia europaea i Polygala doerfleri), što pokazuje vrijednost zaštite ovog područja i potrebu njegovog istraživanja.

Čak petina svih opisanih vrsta vodengrinja pokazuje izrazitu povezanost s izvorskim ekosustavima. Glavni cilj ovog rada bio je doprinijeti poznavanju zajednica, bogatstva vrsta i gustoće populacija vodengrinja u krškim izvorima, s posebnim naglaskom na usporedbu limnokrenih i reokrenih ekosustava. U limnokrenom izvoru Modro Oko u južnoj Dalmaciji zabilježena je samo jedna vrsta vodengrinja koja je u istraživanom razdoblju zabilježena s relativno malom gustoćom populacija, dok je u reokrenom izvoru rijeke Jadro u srednjoj Dalmaciji nađeno veće bogatstvo vrsta (10 zabilježenih svojti) kao i veća gustoća populacija. Literaturnim pregledom u fauni Hrvatske je do sada ustanovljeno 86 vrsta vodengrinja. U ovom radu prikazani su prvi nalazi dviju vrsta vodengrinja porodice Hygrobatidae iz krških izvora priobalne Hrvatske: Hygrobates setosus Besseling, 1942 i Atractides distans (K. Viets, 1914). S dva dodatna nalaza, u Hrvatskoj je zabilježeno ukupno 88 vrsta vodengrinja.

Rod Bathyscidius je, s obzirom na veličinu tijela, jedan od najmanjih leptodirina. Dosad je opisano šest vrsta, jedna od njih s dvije podvrste. Rad donosi taksonomsku reviziju roda Bathyscidius s. str. Postojeće vrste su ponovno opisane, s detaljnom morfometrijom i po prvi put s opisom nekih morfoloških karakteristika mužjaka i ženki. Opisane su tri nove vrste: B. mljetensis, B. komajiensis and B. orjensis, jedna podvrsta, B. t. fallaciosus, podignuta je na rang vrste, a jedna je vrsta, B. remyi, sinonimizirana. Za dvije geografski izolirane vrste, B. rambouseki i B. tomoricensis, ustanovljen je novi podrod Ionobathyscidius.