U radu su predstavljeni rezultati malakološkog istraživanja rijeke Mrežnice. Sastav mekušaca ove rijeke proučavan je na području od Vojnog poligona Eugen Kvarternik do njenog utoka u Koranu blizu Karlovca, u razdoblju 2013. – 2018. ukupno je pronađeno 29 vrsta vodenih mekušaca (19 puževa, 10 školjkaša). Na većini lokaliteta dominirali su Theodoxus danubialis, Esperiana esperi, Microcolpia daudebartii i Holandriana holandrii. Sastav vrsta bio je vrlo sličan onom utvrđenom u prethodnom istraživanju rijeke Korane. Zabilježene su populacije ugroženih školjkaša Unio crassus i Pseudanodonta complanata. Na jednom od lokaliteta pronađena je veća populacija ugroženog puža Anisus vorticulus. Od alohtonih vrsta u ovom istraživanju rijeke Mrežnice potvrđena je jedino Physa acuta.

Istraživanje je provedeno na području dvaju parkova, Perivoja kralja Tomislava i Perivoja kralja Petra Krešimira IV u razdoblju od lipnja do kolovoza 2017. godine. Ukupno je uzorkovano 26 vrsta saproksilnih kornjaša svrstanih unutar 14 porodica. Tri vrste se nalaze na Europskoj crvenoj listi saproksilnih kornjaša, dvije od njih su označene kao najmanje zabrinjavajuće dok je jedna na temelju kategorija ugroženosti, gotovo ugrožena. Najbrojnija je bila porodica Nitidulidae, potom Curculionidae, Elateridae, Carabidae i Tenebrionidae. Na temelju Sørensenovog indeksa utvrđena je sličnost između dvije istraživane lokacije obzirom na utvrđenu faunu kornjaša. Istraživanjem je utvrđena prisutnost vrste E. ferrugineus u gradskim parkovima.

Flora mahovina istraživana je na području naselja Selina i okolici (zapadna Istra) tokom vegetacijske sezone 2014. Ukupno je zabilježeno 66 vrsta pravih mahovina i 6 vrsta jetrenjača. Fitogeografski, najbrojnije su vrste umjerenih zonobioma, odnosno cirkumpolarne vrste s obzirom na istočnu granicu areala. Analiza vrsta prema staništima ukazala je na najveće bogatstvo vrsta na zasjenjenim stijenama i pukotinama stijena, dok najmanje bogatstvo vrsta imaju obradive površine i povremeno plavljene obale lokvi. S obzirom na sastav vrsta staništa su se grupirala u četiri skupine. Na temelju Ellenbergovih ekoloških indikatorskih vrijednosti za svjetlost, vlagu, reakciju tla i količinu hranjivih tvari objašnjene su razlike u flori različitih staništa metodama deskriptivne i multivarijatne statistike.

U sklopu sveobuhvatnog terenskog istraživanja vodene flore i vegetacije jezera Visovac (Nacionalni park Krka) otkrivena je rijetka mahovina Fissidens fontanus. Ovo je drugi nalaz te vrste u Hrvatskoj, nakon što je nedavno otkrivena u rijeci Trepči. Vrsta je rasla u malim hrpicama do 2,5 m dubine, među bogatom makrofitskom vegetacijom. Zbog svoje rijetkosti i mogućih prijetnji vrstu F. fontanus smatramo kritično ugroženom.

Posljednjih godina za smanjivanje gustoće obada koriste se klopke H-tipa. Istraživali smo utjecaj različitih čimbenika na efikasnost H-klopki. U radu se analiziraju podaci o ulovu 15 H-klopki. Klopke su bile aktivirane unutar ograde za konje (Sántos, županija Somogy) od svibnja do srpnja 2018. u 12 tjedana klopke su prikupile 10.556 primjeraka obada, među kojima su dominirale vrste Tabanus autumnalis i Haematopota italica. U prvom pokusu utvrdili smo da je zastupljenost uhvaćenih vrsta među uzorcima nehomogena. Klopke su pokazivale prostornu i vremensku nehomogenost u odnosu na prikupljene primjerke. U drugom pokusu, nakon preraspodjele klopki, utvrdili smo da su klopke postavljene na otvorene sunčana mjesta na središnjoj liniji plohe uhvatile značajno više obada nego one u sjenovitim graničnim područjima. Može se zaključiti da smještanje H-klopki na sunčana mjesta znatno povećava njihovu efikasnost prikupljanja obada.

Tijekom terenskog istraživanja u špilji Rudnica VI, smještenoj u središnjoj Hrvatskoj blizu grada Ogulina, pronađene su dvije nove vrste slatkovodnih puževa iz natporodice Truncatelloidea. Opisane su na temelju njihovih kućica i stoga tek preliminarno svrstane u rodove Plagigeyeria i Paladilhiopsis. Ove dvije vrste predstavljaju novi dodatak već sada jedinstvenoj slatkovodnoj fauni špilje Rudnica VI.

Odrasli tulari prikupljani su pomoću entomološke mrežice i UV svjetlosnih zamki tijekom kolovoza i rujna 2018. na jezerima Leqinat i Drelaj te pet obližnjih potoka, na području Bjeshkët e Nemuna na Kosovu. Tijekom istraživanja zabilježili smo tri prva nalaza za faunu tulara Kosova: Limnephilus flavospinosus, Limnephilus flavicornis i Oligotricha striata. Po prvi puta za Kosovo je zabilježen rod Oligotricha. Također smo našli neke rijetke vrste zabilježenih na samo nekoliko lokaliteta na Balkanu, npr.: Plectrocnemia mojkovacensis, Rhyacophila balcanica i Drusus tenellus.

Planina Kozjak izduženi je planinski greben smješten u središnjoj Dalmaciji, iznad Kaštela u blizini Splita. Prije jednog stoljeća to je područje dobro istražio Herman Stauder te je zabilježio 38 vrsta danjih leptira. Među njima, najistaknutiji je nalaz vrste Papilio alexanor. Tijekom našeg istraživanja koje je trajalo od 2007. do 2018. zabilježili smo 82 vrsta leptira na 19 lokaliteta, povećavajući broj poznatih vrsta na 87. Uspjeli smo potvrditi i prisutnost vrste Papilio alexanor, preko 100 godina nakon prvih opažanja na tome području. Dodatno raspravljamo o nalazima rijetkih ili zanimljivih vrsta poput Carcharodus orientalis, Pyrgus sidae, Pyrgus serratulae, Parnassius mnemosyne, Euchloe ausonia, Cupido osiris, Polyommatus admetus i Hyponephele lycaon. Fauna leptira planine Kozjak vrlo je raznolika s obzirom na svoj geografski položaj, nisku raznolikost staništa i veličinu. Napuštanje ispaše i zarastanje vapnenačkih travnjaka najvažniji su čimbenici koji uzrokuju dugoročno opadanje raznolikosti leptira na Kozjaku.

U ovom je radu istraživan epifitski obraštaj algi kremenjašica (dijatomeja) na listovima morske cvjetnice Posidonia oceanica u obalnom području istočnog Jadrana. Uzorci su sakupljeni u svibnju 2017, s livade morske cvjetnice u uvali Tetevišćica (43° 58’ 22’’ N; 15° 03’ 36’’ E) koja se nalazi na zapadnoj obali Dugog Otoka s ukupno tri dubine: 10, 15 i 20 m. Svaki uzorak lista podijeljen je duž lisne osi na tri dijela: bazalni, srednji te apikalni dio. Analiziran je 21 uzorak pomoću svjetlosnog mikroskopa te određena struktura epifitskih dijatomejskih zajednica. Identificirano je ukupno 68 svojti podijeljenih u 30 rodova, 43 svojte s dubine 10 m, 41 s dubine 15 m i 39 s dubine 20 m. Sve zabilježene svojte su tipične za morska bentička, perifitonska i epifitska staništa. Rod Cocconeis bio je dominantan u zajednicama na svim dubinama, što je i karakteristika epifitskih obraštaja na listovima P. oceanica. Unatoč tome što nije zabilježena razlika u zajednicama dijatomeja s obzirom na položaj na listu, ANOSIM test (p<0.05) na temelju relativne brojnosti vrsta potvrdio je da se zajednice dijatomeja značajno razlikuju između dubina. Ovo istraživanje doprinosi poznavanju bioraznolikosti jadranskih naselja P. oceanica koje su trenutno ugrožene ljudskim aktivnostima i širenjem invazivnih vrsta. Također, ovo je istraživanje važno za poznavanje zajednice epifitskih dijatomeja na morskim cvjetnicama u Jadranskom moru.