Rad donosi podatke o Zbirci pauka (Araneae) pohranjenoj u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Zbirka je osnovana 1931. godine i danas obuhvaća materijal prikupljan u razdoblju 1884.–1964.; sastoji se od 2.461 inventarne jedinice te broji 8.478 primjeraka 464 vrste, koje je uglavnom prikupio hrvatski arahnolog Narcis Damin. Većina primjeraka je dobro očuvana u etanolu. Zbirka pauka ne pokriva sve hrvatske regije; većina uzoraka (67%) potječe s istočne obale Jadrana. Taksonomska revizija zbirke utvrdila je 31 vrstu novu za hrvatsku faunu pauka. Odnedavno je prikupljanje pauka u Hrvatskoj ponovno započelo.

Godine 2015. objavljen je članak (Richter & Pastorális) u kojem su izneseni podaci o pronalascima novih vrsta mikrolepidoptera iz roda Goniodoma i Coleophora iz nekih balkanskih zemalja (Hrvatska, Crna Gora, Makedonija i Bugarska). Pored drugih pronalazaka, u radu je predstavljeno 11 vrsta novih za Balkan i 13 vrsta novih za faunu Hrvatske. Međutim, tri su vrste prethodno zabilježeno na području Hrvatske. Stoga njihovi pronalasci ne predstavljaju ni novu vrstu za Balkan, niti novu vrstu za Hrvatsku. Dvije navodno nove vrste za Balkan su Coleophora ahenella (Heinemann, 1877) i Coleophora gallipennella (Hübner, 1796), no obje su vrste prethodno zabilježene na prostoru Hrvatske pa njihovi pronalasci ne predstavljaju nove vrste za Balkan. Usto, navodno nova vrsta za faunu Hrvatske, Coleophora bilineella (Herrich-Schäffer, 1855) je također prethodno zabilježena za faunu Hrvatske i njen pronalazak ne predstavlja novu vrstu za faunu Hrvatske.

Prvi nalazi vrste Polydrusus (Conocetus) crinipes Germann 2018 u južnoj Hrvatskoj i Albaniji značajno povećava rasprostranjenje vrste prema sjeveru. Vrsta je dosad bila ograničena na područje Grčke i Bugarske. Stanište na Baćinskim jezerima, gdje je vrsta pronađena u Hrvatskoj, u skladu je s njenim ekološkim sklonostima.

Rad donosi prvi nalaz rijetke vrste mrava Carebara oertzeni Forel, 1886 iz Albanije. Dva radnika pronađena su u jugoistočnom dijelu zemlje, blizu sela Benjë-Novoselë. Dosad je to najsjevernija točka u rasprostranjenosti ove rijetko pronalažene vrste, jedinog predstavnika tog roda u Europi; prethodni nalazi potječu iz Grčke i Turske. Osim toga u istom uzorku tla pronađen je primjerak radnika vrste Proceratium melinum Roger, 1860.

Predstavljeni su nalazi riđovke Vipera berus bosniensis (Boettger, 1889) iz jednog zagrebačkog “otoka prirode”, što dokazuje da ova vrsta nije nestala na području grada Zagreba. Raspravlja se o važnosti i implikacijama ovog nalaza svojte koja ima status gotovo ugrožene vrste (NT) u Hrvatskoj.

U radu donosimo nove i dodatne podatke o rasprostranjenosti te prirodoslovne podatke o gmazovima na otoku Cresu: Dalmatolacerta oxycephala (proširenje areala strane introducirane populacije); Emys orbicularis hellenica (status populacije na jugozapadnom dijelu Cresa); Hemidactylus turcicus (prvi nalaz nakon 38 godina); Trachemys scripta elegans (prvi nalaz za Cres).

U radu se opisuje i razmatra pronalazak vrste Moehringia pentandra na masivu Osorščice na otoku Lošinju. Ova nova vrsta za hrvatsku floru raste na vapnenačkoj podlozi u posađenoj šumi bora Pinus nigra i nešto manjih hrastova crnika (Quercus ilex). Sloj zeleni karakteriziraju proljetni termofilni terofiti, većinom euri- ili steno-Mediteranske raprostranjenosti. Naglašavaju se poteškoće u terenskom razlikovanju M. pentandra od vrste Stellaria pallida i analiziraju glavne razlikovne osobine. Predlaže se ključ za rod Moehringia u Hrvatskoj.

Porculanski rak Pseudoporcellanella manoliensis Sankarankutty, 1961 prikupljen je na području istočnog Lampunga u Indoneziji te je vrsta zabilježena po prvi puta u indonezijskim vodama. Vrsta je otprije poznata za Indiju, Maleziju, Singapur, Kambodžu i Južno kinesko more. Primjerci su prikupljeni kao usputni ulov tijekom lova na plavog raka plivača (Portunus pelagicus) u travnju i lipnju 2017. Rak Pseudoporcellanella manoliensis je pronađen na morskom percu (Scytalium sp.) kojeg je zahvatila mreža. Nađena su tri mužjaka i tri ženke, svaka s otprilike po 600 jajašaca. Prisutnost vrste u Indoneziji pridonosi povećanju raznolikosti morskih rakova tropskog Indo-Zapadnopacifičkog mora.

Tijekom istraživanja provedenog 2018. godine na Sniježnici, faunistički slabo istraženoj najjužnijoj krškoj planini u Hrvatskoj, na 18 lokaliteta na različitim nadmorskim visinama zabilježene su ukupno 42 vrste ravnokrilaca i tri vrste bogomoljki. Pronađene su dvije svojte roda Poecilimon nove za Hrvatsku, a jedna je od njih još neopisana vrsta iz elegans grupe. Tri vrste konjica, Leptophyes intermedia, Platycleis albopunctata grisea i Pholidoptera fallax, zabilježene su po prvi put na području Dubrovnika. U populacijama vrste Pachytrachis gracilis u istraživanom području primijećena je neobična varijabilnost dužine, oblika i položaja začanih nastavaka mužjaka. Potvrđena je prisutnost nekoliko vrsta ravnokrilaca od važnosti za propisivanje mjera očuvanja prirode na planini Sniježnici.

Analizom literaturnih podataka, podataka iz zbirki Prirodoslovnog muzeja u Skoplju (SKO), Muzeja Nikola Nezlobinski u Strugi (NNS), Znanstvenog duhanskog instituta u Prilepu (STP), Fakulteta za poljoprivredu i hranu u Skoplju (FASF) te vlastitim terenskim istraživanjima, utvrđeno je da je porodica Sphingidae dobro istražena i da je za područje Republike Sjeverna Makedonija utvrđeno 25 vrsta, 62,5% europske faune. Potporodica Macroglossinae zastupljena je s 10 rodova i 17 vrsta, potporodica Smerinthinae s 4 roda i 4 vrste i potporodica Sphinginae s 3 roda i 4 vrste. Pregledom zbirki tri vrste utvrđene su kao nove za faunu Makedonije: Hyles gallii (Rottemburg 1775), Hyles nicaea (de Pruner 1798) i Hyloicus pinastri Linnaeus, 1758.