Na zidovima Gornjega grada u Zagrebu otkrivena je vrsta Pseudofumaria lutea (L.) Borkh., nova vrsta u hrvatskoj flori.

Istraživano područje pruža se duž oštre geomorfološke granice koja ozačava nagli prijelaz iz mediteranske u hladnu kontinentalnu klimu. Dominantan tip tla čine smeđa tla razvijena na vapnencu i crnice razvijene na dolomitu. Analizirano je 25 elemenata u sitnoj frakciji uzorka (– 63
m). Uzorci su nakon otapanja u smjesi koncentriranih kiselina (HF, HCl, HNO3 i HClO4) podvrgnuti analizi metodom ICP-AES. Rezultati analize tla obrađeni su R-metodom faktorske analize kako bi se utvrdili oblici asocijacija me|u elementima te otkrile i protumačile moguće anomalije koje bi mogle potjecati od atmosferskog zagađenja. Ukupno 75 % ukupne varijabilnosti dobivenog faktorskog modela koncentrirano je u prva četiri faktora od kojih se Pb-Zn-Cd-As-P faktor može povezati s kiselim kišama i atmosferskim zagađenjem. Faktorska karta ove asocijacije elemenata dobro definira klimatsku granicu koja prolazi kroz Nacionalni park »Risnjak« pružajući se dalje prema jugu prema Velebitu. Duž ove regionalne klimatske barijere dolazi do obaranja aerosola nošenih zapadnim vjetrovima od regionalnih (SI Italija), ali i lokalnih (naftna industrija u Rijeci, termoelektrana u Plominu) zagađivača. Pomoću faktorske analize bilo je moguće jasno utvrditi područja zagađena putem zračnih struja. Ukupna koncentracija olova otkrivena na visinama preko 1050 m nad morem iznosi u Nacionalnom parku više od 80 ppm (max = 139 ppm), dok je prosječna regionalna koncentracija 43 ppm. U analizi je primijenjen i stehiometrijski pristup koji se sastoji u modeliranju osnovnih geokemijskih nivoa pomoću linearne regresije između metala i Al s ciljem neutraliziranja utjecaja glinovite komponente, a također i izračun faktora obogaćenja (EF) za olovo. Kao osnova za te izračune korištena su tla otoka Mljeta (78 uzoraka) za koja se pretpostavlja da odražavaju najmanji utjecaj antropogene komponente. U području Nacionalnog parka »Risnjak« približno 20 % uzoraka ima EF vrijednost za Pb višu od 2 (EF > 2), što se može smatrati kao zagađenje, dok čitavo područje zapadne Hrvatske (osim Istre) ima manje od 3 % olovom obogaćenih uzoraka. Svi uzorci s područja Velebita imaju vrijednost EF za olovo unutar područja geokemijskog šuma (EF < 2) pa se može smatrati da je utjecaj atmosferskog zagađenja u tom području manje izražen.

Ugrožena i rijetka gljiva Poronia punctata iz reda Xylariales nedavno je nađena u Hrvatskoj na sredozemnom travnjaku na primorskim padinama Biokova (Dalmacija). U zaštiti gljiva u Europi ta se gljiva nalazi u skupini visokog stupnja brige – skupini koju čine najugroženije vrste makromiceta Europe koje su u mnogim zemljama Europe izumrle. Zato bi svaki lokalitet na kojem se vrsta još pojavljuje trebalo proglasiti lokalitetom od najveće važnosti za biološku raznolikost. Rad donosi ekološka opažanja, kratki opis nalaza, te bilješke o mogućnosti zaštite vrste.

U svrhu procjene zdravstvenog stanja acidofilne jelove šume na slivnom području Križ potoka provedeno je mikobioindikacijsko istraživanje, s ciljem procjene sadašnjeg zdravstvenog stanja šume. Istraživano područje najvećim je dijelom prekriveno acidofilnim jelovim šumama. Studija je izrađena kao dio procjene utjecaja na okoliš za planiranu akumulaciju pitke vode. Istraživano područje nalazi se u Gorskom kotaru koji je izložen snažnom zračnom onečišćenju iz obližnje industrijske regije (Riječki zaljev), te daljinskom transportu polutanata iz intenzivno industrijalizirane sjeverne Italije. Propadanje jelovih šuma na tom području dobro je dokumentirano u dosadašnjim radovima različitih autora. Za potrebe ovog istraživanja ekstrapoliran je model prostorne razdiobe hipotetskog opterećenja tla olovom, razvijen za obližnji Nacionalni park Risnjak. Definiranje i razmještaj istraživačkih ploha određeno je na temelju spomenutog modela. U ovom je istraživanju razvijena brza mikobioindikacijska metoda čiji su rezultati u visokom stupnju poklapanja s onima iz literature. Odabrane kasnojesenske ektomikorizne vrste makromiceta s izrazitim mikobioindikativnim osobinama analizirane su temeljem brojnosti vrsta i produktivnosti njihovih plodišta. Uspostavljeno je pet ploha površine 2500 m2 koje su razmještene tako da obuhvaćaju čitav raspon modeliranih razina opterećenja tla olovom. Mikobioindikacijska analiza pokazala je visok stupanj korelacije s hipotetskim opterećenjem tla olovom kao i s oštećenošću krošanja jele. Prostorna razdioba zdravstvenog stanja šume pokazala se vrlo mozaičnom, uglavnom kao rezultat prostorno varijabilne izloženosti terena zračnim polutantima. Kvaliteta pitke vode iz buduće hidroakumulacije uvelike je ovisna o zdravlju šuma slivnog područja. Opisana metoda omogućava stručnjacima za upravljanje vodnim resursima mogućnost poduzimanja pravovremenih mjera zaštite šumskog pokrova na slivnom području.

Model prostorne razdiobe glavnih tipova šuma u Hrvatskoj razvijen je kao funkcija makroklimatskih varijabli (srednja mjesečna temperatura, mjesečna oborina, srednje mjesečno Sunčevo ozračenje i mjesečna potencijalna evapotranspiracija) te varijabli izvedenih iz digitalnog elevacijskog modela (orijentacija i nagib terena). Neuralne mreže korištene su kao oruđe za modeliranje. Model je razvijen u okviru rasterskog geografskog informacijskog sustava, uz prostornu razlučivost od 300 x 300 m i baziran je na karti šumske vegetacije (mjerila 1:500000) i interpolacijskih makroklimatskih modela. Podudaranje između modeliranih i kartiranih tipova šuma vrlo je dobro, što upućuje na jaku korelaciju između makroklime i glavnih tipova šuma u Hrvatskoj, te na visoku pouzdanost modela. Model je primjenjen na cijeli hrvatski teritorij s ciljem konstruiranja potencijalne prostorne razdiobe glavnih šumskih tipova. Model bi mogao biti koristan u planiranju pošumljavanja, kao i u predviđanju vegetacijske sukcesije pod utjecajem pretpostavljenih klimatskih promjena.

As. Acoro-Glycerietum maximae bila je dosad u vegetaciji Hrvatske poznata iz dva područja: Topolovac i Budaševo kod Siska te Ornitološki rezervat »Krapje đol« kod Jasenovca. Tijekom fitocenološke analize vodenjarske i močvarne vegetacije u Slavoniji otkriveno je i njeno treće nalazište u Babinoj Gredi, gdje obrašćuje obale potoka Berave.

U radu se objavljuje novo nalazište mediteranske vrste – Narcissus serotinus L., na poluotoku Pelješcu, kod mjesta Lovište, u uvali Mirce, na dosta velikom području. Dosadašnji navodi za Narcissus serotinus L. u flori Dalmacije (Hrvatska) i Bosne i Hercegovine, Jugoslavije, zasnivaju se na izvještaju sa sjednice »Zoologisch – botanischen Gesellschaft in Wien« iz 1861. g., koji se citira u cjelini. Prema tom izvještaju dvojbeno je navođenje ove vrste u flori Bosne i Hercegovine, a lokaliteti u Hrvatskoj nisu točno naznačeni. Istraživači hrvatske flore ne navode ovu vrstu u svojim radovima. Ovo je prvi siguran nalaz ove vrste u flori Hrvatske.

U ovom radu je izvršena treća revizija popisa dnevnih leptira u Bosni i Hercegovini po sistemu Karsholt – Razowski. Revizija je napravljena analizom stručne literature i objavljenih radova s terena u B-H. Prisutnost L. reali (Reissinger, 1989) autor je osobno utvrdio vlastitim terenskim istraživanjima te naknadnim laboratorijskim pretragama.

Pet vrsta epifitskih lišaja (Candelariella reflexa, Chaenotheca brunneola, Placynthiella icmalea, Usnea diplotypus i Usnea subfloridana) prvi su put zabilježene za floru lišaja Hrvatske u Nacionalnom parku »Risnjak«. Za svaku vrstu dan je kratak opis, uz bilješke o ekologiji i rasprostranjenosti.

U ulaznom dijelu Ledene jame, koja se nalazi na Velebitu, tijekom vegetacijskih sezona 1995. i 1996. godine istraživani su flora i neki ekološki čimbenici – dnevno kretanje temperature i vlage zraka, te trenutna osvijetljenost. S obzirom na prikupljene podatke, ulaz je podijeljen u tri zone. U prve dvije zone (+6 m do –23 m) većinom rastu sjemenjače (122 vrste) i papratnjače (5 vrsta), dok u trećoj zoni (do –40 m) uglavnom rastu mahovine i alge. Sa svakom vrstom povezane su ekološke vrijednosti prema Landoltu: F – vlažnost, L – osvijetljenost, T – temperatura i W – životni oblik. Analizom tih vrijednosti potvrđena je naša podjela na zone. Također je utvrđeno da se prve dvije zone razlikuju ne samo u biljnom sastavu, nego i u temperaturi i vlažnosti zraka, vlažnosti tla i osvijetljenosti što se odrazilo na veći udio geofita i alpskih vrsta u II. zoni.