U razdoblju od 1997. do 1998. godine istraživana je gustoća parova na gniježdenju, smještaj gnijezda, veličina pologa i dimenzije jaja svrake (Pica pica) u nizini rijeke Krapine na površini 7 km2. Zabilježena je visoka gustoća naseljenosti 4.79 para /km2 (prosjek za obje godine). Gnijezda su smještena na visini od 1 do 16 m (prosjek 6.74 m). Gnijezda svraka nađena su na 9 vrsta grmova i drveća. U gnijezdima prvog pologa nalazi se 3–8 jaja (prosjek 5.91 jaja). Prosječna duljina jaja iznosi 33.43 mm, širina 23.35 mm, volumen 9.288 cm3, indeks oblik jaja 1.433 i težina jaja 9.22 g. Između prosječnih dimenzija jaja u gnijezdima 1997. i 1998. godine nema značajnih razlika (duljina F = 1.79, p = 0.10; širina F = 1.41, p = 0.34; volumen F = 1.27, p = 0.52; indeks oblika F = 1.10, p = 0.78). Statistički su značajne pozitivne korelacije između volumena i širine jaja, volumena i dužine jaja, dužine i indeksa oblika jaja duljine i širine jaja i negativna korelacija između širine i indeksa oblika jaja. Između volumena i indeksa oblika jaja koeficijent korelacije (r) je blizu 0.

Četiri primjerka limunaste pastirice Motacilla citreola ulovljeno je 1997. na Vranskom jezeru, sjeverna Dalmacija, tri u svibnju i jedna u rujnu. To su prva dva nacionalna nalaza ove azijske vrste u Hrvatskoj.

Novi rod Croatodirus i nova vrsta bozicevici (Coleoptera, Cholevidae) opisani su iz špilje Kaverna u tunelu Učka u Učki (Monte Maggiore) pokraj Rijeke (Hrvatska). Nova svojta, provizorno pripojena filetičkoj liniji Antroherpon, je morfološki ipak značajno izolirana zbog neobične kombinacije sljedećih morfoloških osobina: 1) ticala su smještena na stražnjoj četvrtini glave; 2) prvi članak ticala je neznatno duži od drugog članka; 3) pterotoraks nije ispupčen, mezosternum nije grebenast; 4) mezokoksalne šupljine se dodiruju; 5) tarzalne pandžice proširene; 6) protibije bez vanjskog vršnog češljića igala i bez vanjskih trnova; 7) mezotibije i metatibije imaju jednake unutarnje trnove; 8) edeagus srednje veličine, s unutrašnjom vrećicom bez sklerotiziranih dijelova; 9) stilomere ženki i spermateka potpuno atrofirale. U radu se daje opis i raspravlja o sistematskom položaju ovog novog, izuzetnog troglobiontskog kornjaša i o njegovoj neobičnoj ekologiji.

Nova vrsta Phoxinellus dalmaticus opisana je iz rijeke Čikole u slivu rijeke Krke u Hrvatskoj. Razlikuje se od srodnih vrsta nizom osobina koje uključuju golo tijelo s ljuskama samo u relativno kratkoj, često isprekidanoj lateralnoj seriji linija (sq. l. 18–44), koje čine ljuske s porama (l. l. 16–29) i bez njih, mali broj kralježaka (ukupno 37 ili 38) s 21 kralješkom u abdominalnom i 16 ili 17 u kaudalnom dijelu, plitko urezana repna peraja sa znatno zaobljenim režnjevima i nepostojanje otvora između kleitruma i korakoidne kosti.

Nekoliko vrsta koje su uobičajene u hrvatskoj flori ispuštene su prilikom izrade Popisa, te ih treba istome dodati. To su: Nonea pulla (L.) DC., Silene viridiflora L., Hypericum tetrapterum Fr. i Tordylium maximum L. Sporna vrsta Dianthus gratianopolitanus Vill. ne dolazi u Hrvatskoj. Naime, ova se svojta ne može smatrati autohtonom, te je pogreškom kao takva tretirana više od 100 godina.

Sediment uzet prije nekoliko godina iz podzemnih izvorišnih voda rijeke Omble u Komolcu kraj Dubrovnika, Dalmacija, pokazao se pogodnim za pregled stigobiontske faune mekušaca u neprohodnim špiljama južne Dalmacije. Utvrđeni elementi faune su sistematski opisani i uspoređeni s prijašnjim nalazima u susjednom području. Nađene su više od 23 vrsta, pretežno eukavalnih, većinom endemičnih puževa i 1 endemični slatkovodni školjkaš, zajedno s mnogo cijevi sesilnog mnogočetinaša Marifugia cavatica Absolon & Hrabé 1930.

Na relativno malom podruČju (MTB 9760.4, 9761.3) u dolini planinskog potoka kod sela Smiljanova Graba u Maceljskoj gori (sjeverozapadna Hrvatska) utvrđeno je 16 taksona paprati. Među njima, 3 vrste su dosad bile rijetko bilježene u hrvatskoj flori (Dryopteris affinis s. l. (A. Löve) Fraser-Jenkins, Matteuccia struthiopteris (L.) Tod., Polystichum braunii (Spenn.) Fée). Dvije su vrste (Dryopteris dilatata (Hoffm.) A. Gray, Polystichum braunii (Spenn.) Fée) po prvi puta bila zabilježene na području sjeverozapadne Hrvatske, dok su tri svojte zabilježene po prvi puta za Hrvatsku (Dryopteris affinis subsp. cambrensis Fraser-Jenkins, D. cristata (L.) A. Gray i Polystichum x wirtgenii Hahne).

Na osnovu 33 nalaza Gyas titanus Simon, 1879 (Opiliones, Phalangiidae) utvrđuje se da vrsta kontinuirano naseljava zapadni i srednji Balkan. Zaključuje se da je alpsko-balkansko-karpatski areal vrste kontinuiran.

Starost 20 dobrih dupina (Tursiops truncatus) (12 ženki, 7 mužjaka i jedan neodređenog spola) određena je prebrojavanjem zona prirasta (GLG – engl. »growth layer group«) formiranih u sloju dentina. Koristeći Gompertzovu jednadžbu i Fishery Science Application Program, izračunata je preliminarna krivulja rasta u vrste dobri dupin za Jadransko more. Krivulja rasta podudara se s krivuljama rasta iste vrste dupina u svijetu. Također su izračunati približna starost jedinki u kojoj se postiže fizička zrelost i približna duljina tijela mladunčadi. Podaci prikupljeni ovim radom preliminarni su i predstavljaju prvu informaciju o pronađenim uginulim dupinima u hrvatskom dijelu Jadranskog mora.

Tijekom pet godina (1987–1991) istraženo je u sezoni gniježđenja 238 neofitskih sastojina i 390 teritorija trstenjaka mlakara (Acrocephalus palustris) na četiri lokaliteta u kontinentalnim područjima Hrvatske. Ukupno je istraženo 190 ha sastojina neofita. Uz riječne obale sjeverne Hrvatske, ta ptica je zabilježena najvećim dijelom u neofitskim sastojinama vrsta Solidago gigantea i Helianthus tuberosus u kojima i gnijezdi. Teritorij raspjevanih mužjaka obično je smješten u blizini grmova ili niskog drveća vrsta Salix alba, S. cinerea, S. purpurea, Alnus glutinosa koje mužjaci koriste kao pjevališta. U prilogu se prikazuje uloga i značaj pjevališta pri odabiru biljnih sastojina (Solidago gigantea, Helianthus tuberosus, Urtica dioica, Artemisia vulgaris i dr.) tijekom sezone gniježđenja.