Herpetološka zbirka Prirodoslovnog muzeja u Trstu sadrži gotovo 700 primjeraka europskih guštera iz otprilike 33 svojte, uključujući sve lacertide sjevernojadranskih područja. Zbirka podrijetlom seže u doba osnivanja Muzeja Trsta 1846. godine, a uglavnom je povećana između 1871. i 1939. godine. Herpetološka zbirka Prirodoslovnog muzeja u Trstu ima veliko znanstveno i povijesno značenje i svjedoči o promjenama u sastavu faune i rasprostranjenju sjevernojadranskih guštera tijekom ovog stoljeća, uključujući endemične varijetete tipične za male otoke.

Svih sedam lacertidnih vrsta zabilježenih za Peloponez mogu se naći na vrlo malom području u Arkadijskom gorju na poluotoku Peloponezu. Dosad je na području Sredozemlja poznat samo jedan primjer takve jedinstvene raznolikosti na tako malom prostoru. Takva gustoća zahtijeva zauzeće različitih ograničenih ekoloških i etoloških niša sa strane svih sedam vrsta i zbog toga staništa moraju biti raznolika. U radu se raspravlja o toj podijeljenosti niša, kao i o ekološkim zahtjevima i etološkim razlikama među vrstama, u odnosu na raznolikost staništa.

U izvornim uvjetima sredozemna Europa je bila pokrivena gustim šumama tijekom cijelog pleistocena i u novijim toplim periodima. U kombinaciji s njenim više sjevernim položajem to znači da je u to doba, osim u obalnim područjima, staništa guštera moglo biti samo tamo gdje su postojali otvoreni prostori nastali djelovanjem oluja, prirodnih požara i erozivnih djelovanja rijeka. Djelovanje rijeka bilo je najprisutnija i najvažnija sila, posebno u kombinaciji s utjecajem velikih životinja, koje su brstile i pasle. U nastalim otvorenim prostorima varijacije u kvaliteti staništa bile su određene longitudinalnim gradijentima u temperaturi, vlazi, strmini i trofičkim uvjetima. Raspravlja se o sadašnjim ekološkim diferencijacijama i nekim posebnim značajkama guštera u svjetlu iznesenih hipoteza.

Ovaj rad je podijeljen u dva dijela: klasično znanje o teoriji biogeografije otoka (I) te evolucija ponašanja i morfologija u ograničenim otočnim uvjetima (II). Glavne teme bile su: problem malih populacija (1); biološka definicija otoka i važnosti bioloških studija na otocima (2); efekt veličine otoka na broj vrsta i njegove posljedice po strategiju zaštite prirode (3); teorija ravnoteže i slabosti tog modela (4); načelo osnivača (5); neke osobine otočnih populacija, npr. veličina potomstva, proširenje niša i promjene u veličini tijela (6); povijest naseljavanja i uspjesi te pogreške naseljavanja (7); morfološka paradigma otočnih fauna (8) i evolucija socijalnog ponašanja pod ograničenjima otočnih uvjeta – teritorijalnost, altruizam, socijalna struktura i njena veza s oblikom tijela (9).

Cilj ove preliminarne studije bila je procjena nekih razlika među dvjema populacijama Podarcis muralis muralis i Podarcis muralis maculiventris u Sloveniji koristeći neke biometričke i numeričke značajke. U statističku analizu je uključeno 48 primjeraka iz Žovneka (središnja Slovenija, 46°16′ N, 15°10′ E) i 24 primjerka iz Lucije (slovenski dio Istre, 45°30′ N, 13°36′ E). Vrijednosti dimenzija tijela oba spola u ta dva lokaliteta značajno se razlikuju. Primjerci iz Lucije su veći i s dužim pileusom. Prema rezultatima ove preliminarne studije o nekim značajkama vanjske morfologije čini se opravdanom klasifikacija slovenskih populacija krške gušterice u dvije podvrste.

Cilj ovog rada bio je sakupiti sve dostupne podatke o pojavljivanju lacertidnih guštera na otocima Sredozemlja da bi se bolje razumjelo koliko je čovjek utjecao na sadašnje uzorke rasprostranjenosti otočne faune lacertidnih guštera. Danas sredozemne otoke naseljuje nekoliko rodova lacertida, uključujući endemične vrste rodova Algyroides (viz. fitzingeri), »Lacerta«
Archaeolacerta (viz. bedriagae) i Podarcis (atratus, filfolensis, gaigae, lilfordi, milensis, pityusensis, raffonei, tiliguerta, waglerianus). Nedavno objavljeni podaci bacili su novo svjetlo na odnose tih endemičnih i nekih kontinentalnih vrsta koje su nedavno naselile otoke. Dolazak potonjih mogao bi biti u direktnoj vezi s uznapredovalim naseljavanjem čovjeka na te otoke. Razmatraju se nastali problemi zaštite.

U radu se opisuju različite vrste međudjelovanja biljaka i guštera u sredozemnom prostoru. Pokazalo se da gušteri »koriste« biljke kao zaklon od predatora, mjesto na kojem traže hranu, termalno mikrostanište ili izvor hrane. U posljednjem slučaju mogu se ponašati kao herbivori (+/– međudjelovanje, konzumiranje vegetativnih i/ili reproduktivnih dijelova, i oštećivanje biljke u većoj ili manjoj mjeri) ili kao mutualisti (+/+ međudjelovanje, ponašajući se kao pravi oprašivači i/ili raznositelji sjemena).

Raspravlja se o tri aspekta termalne biologije lacertidnih guštera. Prvo donosimo pregled dostupnih podataka o tjelesnoj temperaturi u prirodi (Tb), termalnoj osjetljivosti različitih funkcija i odabranih temperatura tijela kod različitih vrsta lacertidnih guštera. Također se ukratko daju informacije o mehanizmima termoregulacije. Drugo, raspravlja se o nedavnim pokušajima procjene »preciznosti« termoregulacije i koji je doprinos određenih mehanizama ponašanja. Na kraju se daje pregled dostupnih dokaza o postojanju evolucijskih prilagodbi termalnih osobina lacertidnih gušterica. Postojeće studije su se uglavnom bavile razlikama u termoregulacijskom ponašanju (odabrane temperature) unutar jedne i između više vrsta i termalnom fiziologijom adulta (optimalne temperature, zagrijavanje). Dostupni podaci daju samo ograničene dokaze o jasno određenim evolucijskim pomacima u karakteristikama termalne fiziologije duž klimatskih gradijenata.

Život nekog organizma kombinacija je dobno specifičnih mogućnosti za opstanak i fekunditeta u prirodnom okruženju. Nadalje, karakteriziraju ga starost i veličina u doba zrelosti, frekvencija razmnožavanja, veličina legla ili broj jaja, veličina jaja i izleženih mladih, te sposobnost za opstanak u različitim stadijima života (embrij, novorođene jedinke, subadulti, adulti). Varijacije tih osobina može se proučavati na različitim razinama: unutar populacija, između populacija iste vrste i između različitih vrsta. U ovom radu daje se pregled radova koji su istraživali varijacije u životnim putevima europskih lacertida.