Trstenjak mlakar (Acrocephalus palustris) je u Europi tipična gnjezdarica autohtonih biljnih sastojina koju čine vrste Urtica dioica, Filipendula ulmaria, F. vulgaris, Phragmites communis i dr. U vegetaciji europskih riječnih obalnih staništa dominira kopriva, Urtica dioica, dok u Hrvatskoj iste tipove staništa nastanjuju uglavnom neofiti Solidago gigantea, S. canadensis, Helianthus tuberosus, Artemisia verlotiorum i dr. Cilj ovog priloga je prikazati kako neofitske sastojine i odabrana morfološka obilježja pojedinih biljnih vrsta utječu na odabir gnijezdilišta i postavljanje gnijezda trstenjaka mlakara u četiri kontinentalna područja Hrvatske.
Istraživanja flore i faune u Kopačkom ritu, poplavnom području rijeke Dunava i Drave, nisu bila moguća od 1991. do 1997. godine, zbog ratnih djelovanja. Proučavanja komaraca Kopačkog rita započeta 1990. nastavljena su u sezoni 1998. godine. Rezultati dobiveni istraživanjem faune komaraca Kopačkog rita 1998. godine uspoređeni su sa rezultatima iz 1990. (MERDIĆ, 1993). Ukupan broj jedinki komaraca prikupljenih 1998. godine iznosio je 7788, što je približno 25 puta manje od ukupnog broja komaraca prikupljenih 1990. godine (199952). Faunu komaraca karakteriziraju vrste koje svoja legla imaju u samom poplavnom području, među kojima dominira vrsta Aedes vexans, te vrste čija legla možemo naći u hrastovoj šumi zajednice Genisto elate – Quercetum roboris u obližnjem Parku prirode. Dinamika populacija komaraca, koja je u korelaciji s vodostajem Dunava, značajno se razlikuje 1990. i 1998. godine, ali ipak pretpostavljamo da se ne radi o utjecaju rata na faunu komaraca nego o razlici u ekološkim uvjetima u 1998. godini.
Kopneni troglobiontni puž Pholeoteras euthrix Sturany, 1904 dosad je bio poznat iz špilja južne Hrvatske, južne Hercegovine i iz Grčke. Nalazišta u Hrvatskoj bila su samo dva lokaliteta iz šire okolice Dubrovnika, a u Hercegovini je zabilježen na 7 lokaliteta, svi na području Popovog polja. U Grčkoj je nađen na otoku Krfu, lokalitetu oko 350 km udaljenom od onih dotad poznatih iz Hrvatske i Hercegovine. Našim istraživanjima proširili smo saznanja o rasprostranjenju ove vrste u Hercegovini i Hrvatskoj, a nalaz na otoku Visu predstavlja prvi otočni nalaz puža Pholeoteras euthrix u Hrvatskoj.
Otkrićem danjeg leptira močvarnog okaša (Coenonympha oedippus F.) u Istri na dva lokaliteta između sela Marušići, Vranjak i Šterna (VL02, VL03), te u dolini rijeke Mirne uz Buzet (VL12), ova vrsta je potvrđena kao član faune Hrvatske. Istovremeno je pregledom zbirke Hrvatskog prirodoslovnog muzeja za primjerke publicirane kao C. oedippus s planine Velebita utvrđeno da ili nisu iz Hrvatske ili da pripadaju vrsti Aphantopus hyperantus, tako da su naši nalazi prvi dokumentirani nalazi za Hrvatsku. Hitno treba utvrditi točni areal, veličinu i ugroženost populacija, te poduzeti zakonske i aktivne mjere zaštite svih preostalih staništa tog leptira u Hrvatskoj, jer se radi o jednoj od najugroženijih životinjskih vrsta u Europi.
Istraživanje vegetacije prirodnih šumskih rubova u Ćićariji i na Učki obavljeno je po standardnoj Braun-Blanquetovoj metodi. Utvrđene su sljedeće zajednice: Knautio illyricae-Physospermetum verticillati ass. nova, Cirsio pannonicae-Peucedanetum cervariae van Gils et al. 1975, Cirsio-Clematidetum rectae van Gils et al. ex Čarni 1997, Libanoto-Laserpitietum sileris van Gils et al. 1975, Scorzonero villosae- Trifolietum alpestris Čarni 1997 i Veronicetum barrelieri-jacquinii van Gils et al. 1975 corr. Čarni 1997. Asocijacije su uvrštene u podsvezu Dictamno-Ferulagenion van Gils et al. 1975 (Geranion sanguinei R. Tx. in T. Müller 1962, Origanetalia T. Müller 1962, Trifolio-Geranietea Müller 1962).
Istražene su kvalitativne morfološke osobine alpsko-dinarskih i kultiviranih populacija, te herbariziranih primjeraka roda Iris, serije Pallidae. Analizirane su veličina biljaka, listovi, cvatovi, cvjetovi (spate, perigon, andrecej, ginecej), plodovi i sjemenke. Ustanovljeno je da istražene kvalitativne morfološke osobine nisu fenotipski plastične, a mogući dijagnostički značaj ima izraženost lisnog žilja, boja spate, boja perigona, te morfologija peluda i sjemenki. Dijagnostički neupotrebljive osobine su: odnos duljine filamenata i antera (individualna varijabilnost), te oblik i veličina tobolaca (intrapopulacijska varijabilnost).
