U ovom kratkom priopćenju govori se o novom nalazištu endemične vrste Degenia velebitica (Degen) Hayek. Novo nalazište se nalazi nekoliko kilometara iznad Sibinja, na padinama Velikog vrha, između Velikog vrha i Tomišine drage. To područje geografski pripada Hrvatskom primorju. Novi nalaz pokazuje da Degenia velebitica (Degen) Hayek ne raste samo na Velebitu kako se smatralo dosad.
U radu je opisan Croatotrechus (nov. gen.) tvrtkovici n. sp. iz špilje Pećinik (pokraj grada Ogulina) i prikazane su njegove morfološke značajke. Neobična kombinacija značajki (između ostalog dvije proširene prednje tarzomere kod mužjaka, postojeće bazolateralne sete na pronotumu, neobični oblik srednjeg dijela i unutarnje vrećice edeagusa) izdvajaju novi takson od svih ostalih slijepih trehina, poznatih do sada iz Dinarskog masiva. Iznosi se hipoteza o njegovom postanku od epigejskog pretka sličnog vrsti Trechus pulchellus. Također se daju podaci o rasprostranjenosti i ekologiji vrste.
Mediteranske populacije vrste Muscari comosum (L.) Mill. vrlo dobro su istražene. Rezultati njihovih istraživanja pokazuju da su većinom diploidi s 2n=18, a rjeđe 2n=19, 19+1B, 27 ili 36. Pregledom literaturnih podataka ustanovljeno je da navedena vrsta s područja Dalmacije nije kariološki analizirana. U ovom radu navedeni su rezultati citogenetičkih analiza biljaka vrste Muscari comosum (L.) Mill. sakupljenih na pet lokaliteta središnje Dalmacije.
U radu se objavljuje popis od 40 taksona vaskularnih biljaka novih za floru otoka Zlarina. Među njima pribilježeno je 26 autohtonih i antropohornih, te 14 uzgajanih taksona, što zajedno s do sada objavljenim taksonima iznosi 368 autohtonih i antropohornih, te 75 uzgajanih ili ukupno 444 taksona vaskularne flore otoka Zlarina.
U radu se iznose nova i dosad poznata nalazišta vrsta Datura innoxia Miller i Solanum elaeagnifolium Cav. Među neofitima koji se u zadnje vrijeme šire Hrvatskom su i oni podrijetlom iz obje Amerike (amerikanoneofiti), kao što su Datura innoxia i Solanum elaeagnifolium. Dosad je Datura innoxia bila poznata s otoka: Šipana (M. HEĆIMOVIĆ, 1981), Brača (ŠTAMOL & MARKOVIĆ, 1985; Zi. PAVLETIĆ & TRINAJSTIĆ, 1990), Murtera, Lošinja, Hvara (FRANJIĆ, 1993), Visa (FRANJIĆ & TRINAJSTIĆ, 1996), Kornata (PANDŽA & STANČIĆ, 1995), Kaprija (FRANJIĆ & PANDŽA, 1996), Zlarina (PANDŽA, 1998) te iz Požeške kotline (FRANJIĆ, 1993), Opatije, Makarske, Zagreba, Čaglina, Šodića i Trsata (FRANJIĆ & TRINAJSTIĆ, 1996). Novootkrivena nalazišta su (od sjevera prema jugu): Crikvenica, Rovanjska u blizini Starigrada, Zadar, Sv, Filip i Jakov, Pakoštane, Pirovac, Srima, Tribunj, Vodice, Šibenik, Grebaštica, Bila pored Primoštena, Primošten, Rogoznica, Trogir, Kaštela, Solin, Split, Stobreč, Baška voda i otok Žirje te iz kontinentalnog dijela Hrvatske – u blizini Preloga. Solanum elaeagnifolium do sada je bio poznat s otočića Plavnika – Kvarnersko primorje (GAŽI-BASKOVA & ŠEGULJA, 1978) i iz komiškog sela Podšpilje na otoku Visu (PAVLETIĆ et al., 1978). Nova nalazišta su u Šibeniku (Luka i Donje polje).
Izneseni su podaci za 12 neofitskih vrsta u ruderalnoj i korovnoj vegetaciji Podbiokovlja (uglavnom Makarskog primorja) koje se nalaze u kvadrantima UTM mreže XJ i XH (od sjeverozapada XJ 50 do jugoistoka XH 97). Te vrste su slijede}e (abecednim redom): Ambrosia artemisiifolia L., Artemisia verlotiorum Lamotte, Bidens subalternans DC., Conyza bonariensis (L.) Cronq., C. canadensis (L.) Cronq., Eleusine indica (L.) Gaertner, E. tristachya (Lam.) Lam., Erigeron annuus (L.) Pers. subsp. annuus, Galinsoga ciliata (Rafin.) S. F. Blake, Paspalum dilatatum Poiret in Lam., Phytolacca americana L., Tagetes minuta L.
Članak govori o vrsti Carex buekii Wimm. za koju se dosad nije sa sigurnošću znalo raste li u Hrvatskoj. Vrsta Carex buekii Wimm. nađena je na obali rijeke Kupe kod sela Vukova Gorica i Gornje Prilišće u zapadno-sjeverozapadnom dijelu Hrvatske.
Tijekom florističkih i vegetacijskih istraživanja dijela Hrvatske sjeverno od rijeke Save otkrivena je zimska preslica (Equisetum hyemale) na još 12 novih nalazišta. Na području repaških šuma zabilježeni su fragmenti as. Equiseto-Alnetum incanae koji predstavljaju najistočniju točku rasprostranjenosti te zajednice.
Vrsta Doronicum orientale Hoffm. (= D. caucasicum Bieb.) rijetka je biljka hrvatske flore, zakonom zaštićena od 1958. godine. Dosad su u Hrvatskoj bila poznata dva nalazišta: na Medvednici u okolici Zagreba (UTM WL 78) i na Psunju u Slavoniji (UTM XL 93). Ovim istraživanjima otkrivena je ta vrsta još na Papuku (UTM YL 03) u termofilnoj šumi hrasta medunca i na Požeškoj gori (UTM YL 01) u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba. Rasprostranjenost u Hrvatskoj prikazana je na karti (sl. 1).