Prije 150 godina u posjedu Narodnog Muzeja u Zagrebu bila je herbarska zbirka višega bilja koja je sadržavala oko 6.000 primjeraka. Činili su je herbari J. Hosta, I. Daubačija i H. Klinggräffa. Zbirka je kasnije dopunjavana herbarskim materijalom dvaju zaslužnih hrvatskih botaničara J. K. Schlossera Klekovskog i Lj. Vukotinovića. U Muzeju je čuvana do 1875. godine kada je poklonjena Botaničko – fiziologijskom zavodu Sveučilišta u Zagrebu gdje je postala osnovom današnjeg herbara Botaničkog zavoda Prirodoslovno – matematičkog fakulteta, najvećeg herbara u Hrvatskoj. Od 1987. godine u Hrvatskome prirodoslovnom muzeju (dijelu nekadašnjeg Narodnog muzeja) ponovo se prikuplja botanička građa, pa je osnovana herbarska zbirka i Botanički odjel. Danas zbirka sadrži preko 6.000 herbarskih primjeraka višega bilja prikupljenog većim dijelom na području Hrvatske. Čitava zbirka je smještena u privremenom depou koji zaprema premalen prostor i nalazi se na tavanu. Primjerci se čuvaju u kartonskim herbarskim ovicima koji su abecednim redom rodova i vrsta spremljeni u drvene ormare.

U radu se objavljuje opis nove podvrste Centaurea dalmatica subsp. lubenicensis koja je otkrivena u pukotinama stijena kod sela Lubenice na otoku Cresu.

U ovom radu su prikazani podaci o plijenu jednog dobrog dupina (Tursiops truncatus) u Jadranskom moru u usporedbi s poznatim podacima o prehrani te vrste u Sredozemnom moru. Analiziran je sadržaj želuca dupina ulovljenog u ribarsku mrežu na području šibenskog akvatorija u prosincu 1995. godine. U plijenu su identificirane 3 vrste riba (ugor, Conger conger; oslić, Merluccius merluccius i arbun, Pagellus erythrinus) i jedna vrsta glavonožaca (lignja, Loligo vulgaris) te je utvrđeno da se ovi podaci podudaraju s ostalim saznanjima o prehrani te vrste u Sredozemnome moru.

Zbog utvrđivanja bioraznolikosti faune leptira Hrvatske u posljednjih se desetak godina sustavno obrađuju neobrađene entomološke zbirke u kojima se nalazi značajni materijal za poznavanje faune leptira pojedinih dijelova Hrvatske. Ovim radom prikazuju se faunističke i zoogeografske značajke lepidopterološke zbirke Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Zbog opsežnosti zbirke iznose se rezultati obrade porodice Noctuidae, a preostali dio zbirke koji obuhvaća skupine: Rhopalocera, Bombyces i Sphinges, Geometridae i Microlepidoptera, prikazat će se u sljedećem radu. Obrađeno je 1200 primjeraka sovica i utvrđene su 164 vrste. Faunistički najzanimljiviji su nalazi vrsta Orthosia populeti Fab. i Hyssa cavernosa Ever. Budući da je većina primjeraka prikupljena u kontinentalnom području Hrvatske, dominantan je udio euroazijskih zoogeografskih elemenata.

Navode se nova, kao i dosad poznata nalazišta vrste Sisyrinchium bermudiana u Hrvatskoj. Nova su nalazišta Gornja Stubica u Hrvatskom Zagorju i Rakov Potok istočno od Samobora. Na tim lokalitetima navedena vrsta raste u sastavu livadne i travnjačke vegetacije.

Nastavljena je obrada skupine školjkaša i to vrste Glycymeris bimaculata (Poli, 1795), G. glycymeris (Linnaeus, 1758), and G. violacescens (Lamarck, 1819) iz porodice Glycymerididae (Pteriomorpha). U radu su korišteni navodi iz literature, malakoloških zbirki, kao i do sada neobjavljeni podaci. Za svaku vrstu uz važeći naziv zabilježene su istoznačnice za Jadran, veličine ljuštura, opća i jadranska rasprostranjenost, dubine nalaza, obitavališta i biocenološke karakteristike, ekološka značajnost, obilnost nalaza, pohranjenost u zbirkama i drugi važniji navodi. Rezultati istraživanja pojedinih vrsta su raspravljeni, te je naglašena potreba daljnjih istraživanja.

Istražujući posljednjih godina sustavno floru Biokova u užem i širem smislu autori su, pored drugih novih nalaza vaskularnih biljaka, na ovom području pronašli nekoliko lokaliteta taksona Sternbergia colchiciflora Waldst. & Kit. var. dalmatica Reichenb. koji do sada nije bio poznat u flori Biokova. U uvodnom dijelu autori navode 4 poznata lokaliteta iz prošlog stoljeća: Murvica kod Zadra (ALSCHINGER, 1832), između Puntamike i Bokanjca kod Zadra (PETTER, 1832:126), Pokrovnik između Šibenika i Drniša (VISIANI, 1842:125), oko Rijeke (Leg. Schlosser, J. C., det. Vukotinović, L. F., 1878), te jedan iz šezdesetih godina ovog stoljeća: otok Brač: »vrh Gažul, na 700 m n.m., Vidova Gora, cca 740 m n.m.« (PAVLETIĆ, Zi., 1964:149). Nova nalazišta na Biokovu locirana su pretežito na nadmorskoj visini od oko 1000 m iako je jedan lokalitet ustanovljen već na 400 m n. m., a nekoliko nalaza se nalazi na visini od oko 1200 m.

Dva primjerka vrste Gammogobius steinitzi Bath, 1971 ulovljena su tijekom ronjenja autonomnom ronilačkom opremom 16. listopada 1998. u podvodnoj špilji blizu Vrbnika, otok Krk. To je prvi nalaz te vrste za Jadran, i jedan od nekoliko nalaza uopće.