Život nekog organizma kombinacija je dobno specifičnih mogućnosti za opstanak i fekunditeta u prirodnom okruženju. Nadalje, karakteriziraju ga starost i veličina u doba zrelosti, frekvencija razmnožavanja, veličina legla ili broj jaja, veličina jaja i izleženih mladih, te sposobnost za opstanak u različitim stadijima života (embrij, novorođene jedinke, subadulti, adulti). Varijacije tih osobina može se proučavati na različitim razinama: unutar populacija, između populacija iste vrste i između različitih vrsta. U ovom radu daje se pregled radova koji su istraživali varijacije u životnim putevima europskih lacertida.

Trenutno se unutar populacija guštera uključenih u Lacerta laevis-kulzeri kompleks mogu, na temelju morfologije, rasprostranjenosti i ekologije, dobro razlučiti dvije glavne skupine: Lacerta laevis Gray, 1838 (sensu lato) koja je rasprostranjena uglavnom u Sredozemlju zapadno od doline Rift valley između Centralnog Izraela/Palestine i južne Turske. Vrsta preferira vlažna staništa u hrastovim šumama, vrtovima i dolinama. Uprkos značajnoj morfološkoj varijabilnosti, do sada je priznata samo jedna podvrsta (troodica s Cipra). Tijekom naših istraživanja u sjevernim planinama istočno od doline Rift valley (Sirija/Turska), pronađena je na brežuljcima s rijetkom vegetacijom posebna gušterica; mi smo je vrlo provizorno smjestili u L. laevis s.l. Druga skupina obuhvaća često pogrešno protumačenu Lacerta kulzeri Müller & Wettstein, 1932, opisanu iz Bcharré/Libanon. Ona je rasprostranjena uglavnom u kontinentalnim planinama i brežuljcima istočno od doline Rift valley, od Anti-Libanona do Petre/Jordan na jugu. Tamo i na istočnoj strani gorja Libanon i vulkanskog Djebel Druza/južna Sirija, javljaju se morfološki različite i izolirane populacije. Blizu Bloudana/Anti-Libanon i na Djebel Barouku/gorje Libanon nađene su simpatrički obje vrste.

Rad je sinteza podataka o lacertidnim gušterima, prikupljenih od 1980. do 1997. godine u južnom porječju rijeke Po (Sjeverna Italija) pri čemu su korišteni podaci Herpetološke baze podataka Prirodoslovnog muzeja u Ferrari. Na ovom području zabilježene su tri vrste lacertidnih guštera: Lacerta bilineata, Podarcis siculus i Podarcis muralis. Položaj UTM 10×10 km kvadranata pokazao je da P. muralis i L. bilineata imaju cjelovitu raspodjelu, dok je P. siculus ograničen na obalna područja i dolinu rijeke Po. Klimatska analiza odražavala je visinsku diferencijaciju, jer su tri vrste pokazale dosta evidentne razlike u distribuciji s obzirom na temperaturu, količinu oborina i termopluviometrijski indeks. Frekvencija svih vrsta uglavnom je bila znatna u gradskim područjima; P. siculus i L. bilineata bile su prisutne prije svega u zapuštenim poljima, dok je P. muralis preferirala ruševine i zidove. Ta je vrsta također bila nađena u niskom raslinju, dok je P. siculus više tražila dine i plaže, a P. muralis šljunak i kamenje.

Na temelju 270 primjeraka iz 7 populacija Lacerta alpina, L. caucasica, L. daghestanica i L. praticola proučavani su morfološki odnosi između četiri vrste, i to s obzirom na 7 merističkih vrijednosti i 5 morfometrijskih vrijednosti, koristeći kanonsku varijantnu analizu. I usporedba i morfometrija pokazale su da obrisi i centroidi proučavanih populacija čine trend: L. praticola – L. caucasica – L. daghestanica, koji predstavlja glavni pravac fenetičke diferencijacije među proučavanim svojtama (60–80 % sveukupne varijacije unutar grupe). Raspravlja se o mogućim činiteljima koji određuju taj trend, kao i problem evolucijskog polariteta u morfološkim serijama te tri vrste.

Da bi se razriješili odnosi Lacerta kulzeri, sekvencionirani su dijelovi mitohondrijskih gena za 12S rRNA i 16S rRNA uzoraka sljedećih vrsta: Gallotia stehlini (kao outgroup), Lacerta trilineata, L. cappadocica, L. fraasii, L. danfordi, L. rudis, Podarcis peloponnesiaca, kao i predstavnici različitih populacija L. laevis i L. kulzeri. Analiza sekvenci jasno pokazuje blisku vezu L. laevis i L. kulzeri, a nikakvu blisku vezu tih vrsta s ostalim ispitanim vrstama guštera. Ostale vrste također su se pokazale kao predstavnici vrlo različitih lacertidnih grupa. Konačne razlike u sekvencijama unutar L. kulzeri, odnosno, L. laevis su vrlo visoke u odnosu na one između dviju vrsta, i više su nego što bi se očekivalo za vrste s malim arealima.

Posljednjih godina objavljuje se sve veći broj DNA sekvencija, što je postalo jednim od najpopularnijih izvora podataka pri rekonstrukciji filogenije. Više radova pokušalo je riješiti odnose skupina lacertida koristeći sekvence mitohondrijske DNA, posebno Podarcis i Gallotia (npr. THORPE et al., 1994; 1996; GONZALEZ et al., 1996; FU et al., 1997; HARRIS, 1997; HARRIS et al., 1998a; 1999; CASTILLA et al., 1999a,b). Ponovno proučavanje tih podataka sugerira neke alternativne filogenije u odnosu na one koje su prethodno objavljene, a također i naglašava moguće probleme. Dva rada pokušala su objasniti filogeniju cijele porodice koristeći sekvencije mitohondrijske DNA (FU, 1998; HARRIS et al., 1998b). Kombinacijom tih zapravo sukladnih podataka, i ponovnom analizom stupnjeva potpore proizašlih filogenija, stvorena je potpunija procjena odnosa u porodici. Ona je tada uspoređena s alternativnim izvorima podataka, prvenstveno morfološkim (ARNOLD, 1989), biokemijskim (MAYER & BENYR, 1994) i kariološkim (OLMO et al., 1993). Raspravlja se o razlozima razilaženja, kao što su relativne prednosti i nedostaci različitih izvora filogenetičkih zaključaka.

U svrhu gradnje podatkovne infrastrukture o horologiji vaskularne flore Hrvatske sabrani su postojeći dokumentirani podaci o rasprostranjenosti svojti razreda Sphenopsida iz literaturnih i herbarskih izvora. Za devet svojti flore hrvatske nađeno je ukupno 705 nalazišta, a geokodirano je 176 lokaliteta sabiranja herbarskih primjeraka i 399 lokaliteta navedenih u literaturi. Rasprostranjenost je prikazana popisom nalazišta i kartama, uz upotrebu srednjeeuropske mreže za kartiranje flore (MTB). Količina podataka za pojedino područje ukazuje na veću istraženost planinske makroregije, te pokupske, zagorske i zapadnih djelova gornjoposavske mezoregije.

U radu se objavljuju nalazišta vrste Chenopodium multifidum L. na području grada Splita (Hrvatska). Ta je pridošlica na|ena u industrijskoj zoni Splita nedaleko sjeverne luke, gdje raste na ruderalnim površinama u blizini željezničke pruge. Radi se o novoj vrsti u flori Hrvatske.

Izneseni su podaci o novim nalazištima nedavno pronađene vrste u Hrvatskoj Rumex thyrsiflorus Fingerh. Nova nalazišta su u okolici Đurđevca, Kalinovca i Kloštra Podravskog oko 80 km jugoistočno od lokaliteta na kojima je ta vrsta po prvi puta nađena u Hrvatskoj.

Tijekom višegodišnjeg istraživanja na lokalitetu selo Muć nađen je novi rod gornje-skitskih amonita Sutinaites, te nekoliko novih vrsta amonita. Novi rod je nazvan po selu Sutina, značajnom lokalitetu trijasa pokraj Muća. Novi rod predstavljen je vrstom Sutinaites involutus n. sp. Osim novog roda nađene su vrste: Carniolites superior n. sp., C. neorichianus n. sp., C. planatus n. sp. i Pseudokymatites involutus n. sp. Nove vrste obrađene su taksonomski i biostratigrafski.