Prikazani su rezultati fitocenološkog istraživanja dvaju otočića na krajnjem jugoistoku Hrvatske, Velikog Školja (0,16 km²) i Supetrića (0,88 ha), smještenih u blizini naselja i luke Molunat (dubrovačka regija). Na temelju 20 fitocenoloških snimaka prikupljenih 2023. i 2024. Braun-Blanquet metodom, određene su četiri biljne asocijacije (Myrto communis-Pistacietum lentisci, Myrto communis-Quercetum ilicis, Limonietum anfracti I Posidonietum oceanicae), jedna subasocijacija (Centaureetum ragusinae limonietosum anfracti) i tri zajednice (Euphorbia dendroides-Quercus ilex, Dactylis glomerata subsp. Hispanica and Cynodon dactylon), koji pripadaju u šest vegetacijskih razreda. Sastojine asocijacije Myrto-Quercetum ilicis prekrivaju više od 95% površine Velikog Školja. Važno je istaknuti da taj otočić predstavlja najjugoistočnije nalazište vrste Centaurea ragusina, dok intenzivna ispaša koza značajno utječe na florističku raznolikost makije i travnjačkih ekosustava.

U radu se predstavljaju prvi nalazi porodice Boettgerillidae i vrste Boettgerilla pallens Simroth, 1912 za faunu puževa Srbije. Objedinjena je povijest nalaza B. pallens u Bugarskoj, uz nove nalaze za zemlju. Opisana je anatomija bugarskih primjeraka, uspoređena s primjercima iz Švicarske te se raspravljaju opći podaci o izgledu i anatomiji vrste. Komentira se izbor staništa i invazivni potencijal vrste.

Intenzitet trošenja obalnih stijena sjevernojadranskih otoka općenito nije poznat, nego se procjenjuje na temelju analize topografskih karata iz različitih izvora i starosti. Ovdje donosimo rezultate našeg monitoringa trošenja eocenskih pješčenjaka i pjeskovitih lapora koji grade poluotok Lopar na otoku Rabu u Kvarnerskom zaljevu. Monitoring je trajao 4 godine, a mjerenja ukazuju na godišnje trošenje pješčenjaka u iznosu od 0,42 do 1,21 mm te pjeskovitih lapora u iznosu od 1,54 do 1,55 mm. Izmjereni intenzitet trošenja jako ovisi o udaljenosti mjerne plohe od obalne linije i zone prskanja te zaštićenosti mikrolokacije od abrazije vjetrom donesenog kvarcnog pijeska. Pješčane plaže na Loparu prihranjuje kvarcni pijesak koji nastaje trošenjem eocenskih klastita, pa smo izračunali i minimalni doprinos trošenja s površine od 100 m2 u trajanju od 100 i 1000 godina, pod pretpostavkom da je klima bila jednaka današnjoj.

Tijekom naših dugotrajnih terenskih i literaturnih istraživanja otoka Brača zabilježili smo 79 vrsta kopnenih, slatkovodnih i boćatih vrsta mekušaca. Raznolikost vrsta na Braču najveća je od svih istraživanih hrvatskih otoka. U radu se detaljno komentiraju nalazi rijetkih vrsta te vrsta s malim arealom. Za otok su novozabilježene 22 svojte, a dvije od njih (Lucilla scintilla (T.R. Lowe, 1852) i Limax wohlberedti Simroth, 1900) su prvi potvrđeni nalazi za Hrvatsku. Četiri prethodno za otok zabilježene svojte nisu potvrđene našim terenskim istraživanjem, od toga tri u špiljama koje nismo obišli. Većina zabilježenih vrsta zauzima manje areale na području Sredozemlja; prema dosadašnjim spoznajama dvije vrste su endemične za Brač: Medora hiltrudae Nordsieck, 1970 i Tandonia bolensis De Mattia & Nardi, 2014. Budući da postoji dosta zbrke u identifikaciji faune Sredozemlja, donosimo obilnu fotodokumentaciju pronađenih vrsta. Iako smo većinu vrsta pronašli u prve tri godine našeg istraživanja, skoro svake godine u naših trinaest godina terenskog rada pronašli bismo neku novu vrstu.

Leptir iz skupine plavaca Atara arata (Bremer, 1881) po prvi je put zabilježen u regiji Isparta u zapadnoj središnjoj Turskoj, što predstavlja novi rekord i za rod i za vrstu, budući da se nalazi nekih 7500 km zapadno od njegovih ranije poznatih zapadnih granica u istočnoj Kini. Nekoliko je primjeraka viđeno na udaljenom brdovitom lokalitetu tijekom nekoliko posjeta u kasno proljeće i rano ljeto 2024., što ukazuje na malu, stalnu populaciju. Jedan oronuli muški primjerak je sakupljen i seciran kako bi se potvrdila determinacija. U radu se ukratko raspravlja o rasprostranjenosti, varijetetima i staništu. Određen je i lektotip za Thecla tyrianthina Butler, 1881 (=Atara arata Bremer).

U ovom članku sastavljeni su popisi stakleničkih mesnatica, potporodice Alooideae, uzgajanih u Botaničkom vrtu zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta između 1895. i 2025. godine. Uređena je sinonimija i nomenklatura te istraženo podrijetlo biljnog materijala. Rezultati pokazuju kako su tijekom 130 godina kroz zbirku mesnatica hladnog staklenika iz potporodice Alooideae prošle najmanje 172 svojte.

Zoologijski zavod na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obilježava 150 godina kontinuiranog doprinosa razvoju nacionalnih zooloških istraživanja te strukovnom obrazovanju i strukovnom javnom djelovanju. Kao jedna od najstarijih i najuglednijih institucija u Hrvatskoj posvećenih zoologiji, Zavod je imao ključnu ulogu u oblikovanju razvoja zoologije i srodnih znanstvenih disciplina na nacionalnoj i regionalnoj razini. Ovaj pregledni rad zaokružuje tu značajnu obljetnicu dajući pregled aktivnosti i postignuća Zavoda u posljednjem desetljeću (2014. – 2024.). Ključna područja obuhvaćaju znanstvena istraživanja, s naglaskom na bioraznolikost, ekološke interakcije, funkcioniranje ekosustava, biomonitoring i evolucijsku biologiju; sudjelovanje u stručnim projektima te doprinos obrazovanju, koji odražavaju snažnu predanost modernizaciji kurikuluma, terenskoj nastavi i primjeni suvremenih pedagoških pristupa. Zavod i dalje ima značajnu ulogu u akademskoj strukturi Fakulteta, ostvarujući oko 40 % nastavne aktivnosti Biološkog odsjeka te aktivno sudjeluje u radu institucijskih tijela, stručnih udruga i popularizaciji znanosti. Uz bogatu izdavačku djelatnost i projektne aktivnosti, Zavod čuva i vrijedne zoološke zbirke koje podržavaju profesionalni razvoj studenata, budućih mladih znanstvenika i nastavnika. Obilježavanje 150. obljetnice nije samo proslava bogate baštine Zavoda, već i potvrda njegove trajne predanosti izvrsnosti u znanosti, nastavi i javnom djelovanju.

Xerobdella anulata rijetka je vrsta kopnene pijavice koja je endem Dinarida i rasprostranjena je od južne Slovenije do sjeverne Crne Gore. Do sada je jedino poznato nalazište ove vrste u Srbiji bilo u selu Rastište na planini Tari, na krajnjem zapadu zemlje. U ovom članku predstavljamo drugi nalaz X. anulata u Srbiji, u selu Sokolac u blizini Ljubovije. Jedan primjerak pronađen je na tlu, u blizini potoka, na području s vapnenačkom podlogom. Ukratko opisujemo prikupljeni primjerak, s posebnim naglaskom na raspored gonopora. Unatoč značajnom nedostatku podataka o rasprostranjenosti ove vrste, smatramo da zapadna Srbija i područje Podrinja predstavljaju njezinu istočnu granicu rasprostranjenosti.

Srebrnoprugi ljiljak (Hippotion celerio) je vrlo rijetka vrsta hrvatske faune za koju postoji samo pet prijašnjih nalaza iz 19. i 20. stoljeća. S obzirom na izostanak nedavnih nalaza, prisutnost vrste u zemlji je proglašena upitnom. Ovdje su predstavljena i raspravljena tri nova nalaza te vrste iz primorske Hrvatske, koja nam daju nove podatke o rasprostranjenju i ujedno potvrđuju povremenu prisutnost vrste u zemlji.

Močvarni kompleks El Kala, smješten na krajnjem sjeveroistoku Alžira, pruža idealne ekološke uvjete za zimovanje ptica močvarica. Među tim lokacijama kao jedna od biološki najraznolikijih močvara u regiji ističe se močvara Mekhada, proglašena Ramsarskim područjem 2004. godine. Tu obitava nekoliko važnih vrsta ptica močvarica, uključujući patku gogoljicu (Netta rufina) koja je u središtu ovog rada. Ta se vrsta rijetko opaža u alžirskim močvarama i obično se javlja u vrlo malom broju. U lipnju 2025. godine na močvari Mekhada zabilježeno je izuzetno opažanje ženke patke gogoljice u pratnji mladunaca. Prema našim spoznajama, to je prvi dokumentirani zapis o gniježđenju vrste Netta rufina u močvarnom kompleksu El Kala.