Ovdje predstavljamo nove nalaze vrste Dinarolacerta montenegrina u Crnoj Gori. Novi nalazi su sa Bor i Belić planine (masiv Prokletija) i proširuju poznatu rasprostranjenost vrste u Crnoj Gori, kao i duž planinskog masiva Prokletija.

Slaganje novog gnijezda na postojeće je rijetko zabilježeno ponašanje, pri čemu ptica gradi novo gnijezdo na već postojeće. U radu donosimo slučaj takvog slaganja gnijezda kod velikog trstenjaka. Dosad je slaganje novog na staro gnijezdo zabilježeno kod nekoliko vrsta koje uglavnom nastanjuju vlažna staništa, što ukazuje na to da bi struktura vegetacije mogla imati važnu ulogu u takvom ponašanju. Potičemo i stručnjake da objavljuju opažanja sličnih neobičnih ponašanja pri gniježđenju da bismo doznali više te bolje razumjeli takvih pojava.

U Slavonskom Brodu pronađena je novouspostavljena populacija primorske gušterice (Podarcis siculus). Novo nalazište predstavlja najistočnije stanište ove vrste u kontinentalnoj Hrvatskoj. Antropogena staništa i antropohorna kolonizacija uz utjecaj klimatskih promjena ključni su za širenje ove vrste. Zbog očekivane kolonizacije novih staništa preporuča se provođenje genetskih analiza i praćenje brojnosti te asprostranjenosti novih populacija, kao i procjena rizika od daljnjeg širenja. Moguća kolonizacija južnih obronaka Panonskog gorja predstavlja potencijalnu opasnost za lokalnu faunu guštera, posebice reliktnu populaciju vrste Ablepharus kitaibelii.

Imele su poluparazitske cvjetnice. U Bosni i Hercegovini rasprostranjeno je pet autohtonih svojti iz tri roda. Veliki broj drvenastih svojti može biti zaražen imelama, uključujući i neke unesene svojte. U ovom radu daje se pregled taksonomije, domaćina i rasprostranjenosti imela u Bosni i Hercegovini. Domaćini pet svojti imela u Bosni i Hercegovini su 58 svojti drveća i grmlja iz 14 porodica i 26 rodova.

U ovom radu istražena je rasprostranjenost velebitske gušterice (Iberolacerta horvathi) na području Ćićarije, smještenom u sjevernom dijelu Parka prirode Učka, gdje prisutnost ove vrste do sada nije bila istražena. Terenska istraživanja identificirala su osam novih lokacija na kojima je ova vrsta opažena, prvenstveno na zasjenjenim vapnenačkim stijenama na oko 900 metara nadmorske visine. Opažene odrasle, mlade i juvenilne jedinke ukazuju na prisutnost zdrave populacije na tom području. Ovi rezultati ukazuju da je rasprostranjenost velebitske gušterice na ovom području manje fragmentirana nego što je ranije opisano, što bi moglo povezati ovu populaciju s glavnim područjem rasprostranjenosti vrste. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na potrebu za daljnjim genetičkim istraživanjima i kontinuiranim praćenjem ove vrste kako bi se osigurala njezina dugoročna zaštita.

Bazofilni cretovi su rijetki i vrlo ugroženi ekosustavi u Hrvatskoj koji ovise o oborinama i mineraliziranoj podzemnoj vodi. Karakteriziraju ih ekstremni okolišni uvjeti, poput visoke vlažnosti tla i niske dostupnosti hranjivih tvari i kisika. U ovom istraživanju predstavljamo raznolikost biljaka (vaskularnih biljaka i mahovina) i beskralješnjaka tla (jednakonožnih račića, trčaka i mrava), zajedno sa svojstvima tla bazofilnog creta u dolini rijeke Dretulje blizu Plaškog (Hrvatska). Zanimalo nas je postoji li specijalizacija biljnih i životinjskih zajednica u ovom ekstremnom staništu koje ima veliku vrijednost za očuvanje bioraznolikosti. Jedinstveni uvjeti creta podržavaju visoku biljnu raznolikost, uključujući izuzetno rijetke i ugrožene biljne vrste (npr. mesožderke Pinguicula vulgaris, Drosera rotundifolia i Utricularia minor) i reliktne biljne zajednice dominantno holarktičkih (npr. Carex flava, C. lepidocarpa, C. rostrata, Parnassia palustris) i borealnih elemenata (npr. Scorpidium revolvens i S. scorpioides). Analiza Ellenbergovih indikatorskih vrijednosti biljnih vrsta pokazuje dobro osunčano, vodom zasićeno, umjereno bazofilno i hranjivim tvarima siromašno stanište. Suprotno biljkama, raznolikost beskraljšnjaka tla, posebice jednakonožnih račića i trčaka, bila je smanjena uslijed nepovoljnih okolišnih uvjeta. Samo su mravi pokazali veću sposobnost podnošenja ekstremnih okolišnih prilika, iako je i njihova brojnost bila mala. Zajednice beskralješnjaka tla su se uglavnom sastojale od higrofilnih do mezofilnih vrsta, obično povezanih s vlažnim područjima, livadama i nezasjenjenim acidofilnim cretovima. Naime, zabilježili smo vrstu slatkovodnog jednakonožnog račića Asellus aquaticus, čije je prisustvo u uzorcima vjerojatno bilo uzrokovano time što su ih povišene vode isprale u lovne posude. Na cretu smo također zabilježili i tirfofilnu vrstu mrava Myrmica scabrinodis. Dakle, sastav i struktura biljnih zajednica i zajednica beskralješnjaka tla ukazuju na to da su hidrološki uvjeti creta ostali dobro očuvani. Kako bi se očuvala velika biološka raznolikost creta, neophodno je održavati ove hidrološke uvjete.

Ovo istraživanje pruža detaljno izvješće o novom nalazu pijavice Limnatis paluda (Tennent, 1859) iz Autonomne Republike Nakčivan, Azerbajdžan, naglašavajući njegov značaj i morfološke značajke koje potvrđuju njezinu identifikaciju. Taj nalaz je posebno značajan jer popunjava geografsku prazninu u arealu, pruža uvid u obrasce rasprostranjenosti pijavica roda Limnatis i naglašava njihovu ovisnost o vodenim površinama koje posjećuje stoka. Novi nalaz potvrđuje prethodno pretpostavljeni areal vrste koji se proteže od srednje Azije do južnog Kavkaza i Bliskog istoka.

Trgovina akvarijskim i kućnim ljubimcima predstavlja značajan vektor za biološke invazije, pri čemu životinje mogu ili pobjeći, ili ih puštaju trgovci i hobisti. To može imati utjecaj na okoliš i/ili ekonomiju, omogućavajući širenje stranih vrsta diljem svijeta. Jedna od najpoznatijih akvarijskih riba je gupi Poecilia reticulata (Peters, 1859.), popularna ukrasna riba porijeklom iz Amerike, široko globalno rasprostranjena putem akvarijske trgovine. Ta invazivna vrsta ribe zabilježena je samo na jednom mjestu u Maroku 1973. godine i otada se smatralo da je nestala iz divljine. Ovaj rad ističe prvo opažanje gupija u termalnim vodama Sidi Hrazema, čime se proširuje njen areal na područje Sebou i Maroko. Cilj ovog rada je ažurirati naše znanje o vrsti Poecilia reticulata u marokanskim vodama predstavljanjem novog nalaza te invazivne vrste, pružajući uvid u utjecaj trgovine ukrasnim životinjama na njezino progresivno širenje i poboljšavajući naše razumijevanje njene ekologije u zahvaćenim područjima sjeverne Afrike.

Scabiosa delminiana Abadžić je endem središnjih Dinarida koji raste u pograničnom području Bosne i Hercegovine i Hrvatske. U Hrvatskoj je svojta bila zabilježena samo na nekoliko lokaliteta: uz rijeku Butižnicu, Suhopolje (Dinara), Donja Korita (Kamešnica), Orlove stine (Svilaja) i okolica Sinja (brdo Glavica). Ova studija, provedena tijekom pet vegetacijskih sezona od 2019. do 2023., donosi nova nalazišta S. delminiana u Hrvatskoj, koja obuhvaćaju područja Like i unutrašnjosti Dalmacije. Time je zapadna granica rasprostranjenosti vrste u Hrvatskoj sada proširena na Udbinu i Gračac na sjeveru te planinu Prominu i okolicu Sinja na jugu. Scabiosa delminiana javlja se na suhim travnjacima koji su ugroženi nedostatkom ispaše, što dovodi do prirodne sukcesije u listopadne šikare i šume. Osim toga, ugrožena je intenzivnom sadnjom crnog bora.

Vodozemci su značajno i globalno ugrožena skupina kralješnjaka. Posebno se to u europskom kontekstu odnosi na pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra Linnaeus, 1758) ocijenjenom kao osjetljiva vrsta zbog opadanja trenda populacije. Prijetnje koje utječu na populaciju uključuju klimatske promjene, fragmentaciju staništa izgradnjom prometnica i infrastrukture i gljivičnu bolest Bsal. Stradavanje na prometnicama tijekom migracijskih ciklusa vodozemaca utječe na njihovu brojnost. U Nacionalnom parku Plitvička jezera tijekom 2023. godine u proljetnim i jesenskim migracijama pratili smo broj jedinki pjegavog daždevnjaka na prometnici, kako uhvaćenih jedinki u pasivnim zamkama na osam dionica, tako i stradalih. Ukupno je tijekom praćenja zabilježeno sedam vrsta vodozemaca i jedna vrsta gmaza. Odabrane mjere ublažavanja stradavanja pjegavog daždevnjaka postavljanjem privremenih ograda s lovnim posudama i tunelima izdvojile su pojedine dionice kao aktivnije, i pružile uvid u udio jedinki prema spolu, kao i u broj stradalih jedinki. Pjegavi daždevnjak bio je najzastupljeniji vodozemac sa 170 jedinki uhvaćenih u pasivnim zamkama, 36 jedinki zatečenih živih na prometnici i 50 stradalih. Upotrebom softvera za individualno prepoznavanje Amphibian and Reptile Wildbook, za 93,81% jedinki potvrđeno je da su uhvaćeni samo jednom tijekom razdoblja praćenja. Kroz aktivnost koja je u tijeku predviđamo prikupljanje dodatnih podataka o broju migracijskih puteva, uključujući pojedinačna stradavanja nasuprot privremenih ograda, identificiranje novih kritičnih točaka i bilježenje pojava stradalih na cesti.