Rad donosi nove podatke iz naših zbirki o 22 vrste Coleoptera i Hymenoptera prikupljenih u Grčkoj, dajući nove podatke o rasprostranjenosti, prve nalaze za dvije vrste Hymenoptera dosad nezabilježene za Grčku – Chalybion bengalense (Dahlbom, 1845) i Tremex fuscicornis (Fabricius, 1787), kao i neke bilješke o njihovoj determinaciji, ekologiji i te statusu domaće, odnosno strane vrste.

Prikupljali smo odrasle tulare od listopada 2016. do listopada 2017., u selu Brodec u planinama Karadak u Sjevernoj Makedoniji. Pronašli smo ukupno 26 vrsta, od čega su dvije zabilježene prvi put za Sjevernu Makedoniju: Limnephilus auricula Curtis, 1834 i Limnephilus griseus (Linnaeus, 1758). Nalaz ovih dviju vrsta doprinosi poznavanju njihove rasprostranjenosti, i pokazuje da je Balkanski poluotok još uvijek slabo istraživeno područje.

Kaskadni jezerski sustavi rijedak su prirodni fenomen obilježen specifičnim ekološkim značajkama na koje uvelike utječe stvaranje sedre. Glavni cilj ovog rada bio je istražiti zajednice bentičkih makrobeskralješnjaka i njihove razlike duž kaskadnog jezerskog kompleksa u hidrološkom sustavu Dinarskog krša. Svako jezero unutar istraživanog dijela kompleksa Plitvičkih jezera ima specifičnu zajednicu bentičkih makrobeskralješnjaka, što je posljedica učinka kaskadnog sustava jezera na makrozoobentos. Uzduž longitudinalnog profila jezerskog kompleksa zabilježeno je smanjenje bogatstva svojti, brojnosti jedinki i Shannonovog indeksa raznolikosti, što je vjerojatno posljedica smanjenja količine organske tvari i povećanja taloženja sedre. U ovakvim kaskadnim jezerskim sustavima jezera zadržavaju i akumuliraju organsku tvar i faunu zbog čega je svako jezero naseljeno specifičnim zajednicama makrobeskralješnjaka, bez obzira na to što voda teče iz jednog jezera u drugo, povezuje ih i osigurava vrlo slične abiotičke uvjete u svakom jezeru duž istraživanog jezerskog sustava.

Nevesinjsko polje pripada grupi velikih krških polja Dinarskog krša (zapadni Balkan). Floristička istraživanja Nevesinjskog polja imaju dugu tradiciju i započela su krajem 19. stoljeća. Tokom naših terenskih istraživanja vlažnih ekosustava Nevesinjskog polja zabilježeni su novi i vrijedni horološki podaci za rijetke i ugrožene vaskularne biljne vrste: Achillea ptarmica, Drosera rotundifolia, Menyanthes trifoliata i Sanguisorba officinalis. Također, prikazani su podaci o njihovom staništu i veličini populacija, a konzervacijski status za proučavane vrste je procijenjen kao kritično ugrožen u Bosni i Hercegovini. Mogući negativni antropogeni uticaji mogli bi ugroziti vlažna staništa na kojima se ove vrste pojavljuju, te se u radu ističe potreba praćenja trenda populacija proučavanih vrsta.

U eutrofnom jezeru smještenom u prirodnom poplavnom području Dunava pronađeno je pet vrsta mahovnjaka tijekom četiri godine istraživanja. Od pronađenih pet vrsta, tri pripadaju porodici Plumatellidae (Plumatella emarginata, P. fungosa i P. repens), jedna vrsta porodici Paludicellidae (Paludicella articulata) i jedna porodici Cristatellidae (Cristatella mucedo). Vrsta C. mucedo određena je samo na osnovu prisustva floatoblasta, dok se determinacija ostalih zabilježenih vrsta temeljila na građi zadruge i statoblasta. Kako bi se odredile fine morfološke strukture statoblasta, korištena je skenirajuća elektronska mikroskopija. U ovom istraživanju, koje je obuhvatilo relativno malo područje, pronađena je gotovo polovica vrsta mahovnjaka zabilježenih u Hrvatskoj. Rezultati ukazuju na veliku raznolikost mahovnjaka u ovom poplavnom području. Jezero Sakadaš predstavlja pogodno stanište za razvoj mahovnjaka zbog povoljnih okolišnih uvjeta te velikog broja različitih tipova čvrstih supstrata u vodi.

Ljudska aktivnost povezana s iskorištavanjem ili zaštitom elemenata okoliša zahtijeva stvaranje prognoza potencijalnih posljedica. Takve prognoze nisu moguće bez izgradnje modela ekosustava i procesa koji se u njima odvijaju. Jedan od kritičnih elemenata u suvremenom predviđanju dinamike ekosustava je modeliranje njihovog antropogenog dijela. Naše istraživanje ima za cilj razviti metode za procjenu antropogene transformacije ekosustava potrebne za modeliranje njihovog stanja i dinamike. U skladu s ciljem, postavljeni su sljedeći zadaci: utvrditi granice antropotolerancije biljnih vrsta; metodom sinfitoindikacije vrednovati degradiranost biljnih skupina; stvoriti modele međusobne ovisnosti između antropogene transformacije i prirodne dinamike. Za realizaciju zadataka korištene su standardne geobotaničke metode (izrada geobotaničkog opisa, klasifikacija biljnih zajednica i sinfitoindikacija). Degradiranost biljnih zajednica može se koristiti kao indikator antropogene transformacije ekosustava. Da bismo to učinili, mjerili smo granice antropotolerancije biljnih vrsta koje čine ove skupine. Raspon antropotolerancije pojedinih biljnih vrsta može se odrediti prema 12 najčešćih vrsta ljudske aktivnosti. Snaga njihovog utjecaja na ekosustave određena je izazvanim promjenama u nadzemnoj biljnoj masi. Prijelaz s antropotolerancije pojedinih vrsta na degradiranost biljnih zajednica proveden je klasičnom sinfitoindikacijskom tehnikom. Napravljena je ljestvica od 18 stupnjeva dodijelivši tri boda svakom klasičnom tipu degradiranosti. Korištenje sinfitoindikacijske ljestvice omogućuje modeliranje međuovisnosti između antropogene transformacije i mjerljivih karakteristika ekosustava. Inverzni linearni odnos s vjerojatnošću aproksimacije 0,2 i koeficijentom korelacije 0,45 pokazatelj je prirodne dinamike i razine antropogene transformacije. Koeficijent korelacije je 0,29 za ekosustave koji nisu pogodni za gospodarsko korištenje, a 0,85 za ostale.

Palmin drvotoč, Paysandisia archon (Burmeister, 1879), alohtona je vrsta unesena u Europu početkom 2000-ih. Od tada se ovaj leptir brzo proširio po mediteranskim dijelovima Europe i počeo nanositi štetu kako domaćim, tako i alohtonim vrstama palmi. Prvi nalazi u Hrvatskoj datiraju iz 2011. godine, kada je zabilježen u Splitu i Zadru. Nakon toga širenje vrste nije dokumentirano u znanstvenoj literaturi, ali budući da je riječ o neobičnoj i invazivnoj vrsti, njeno širenje zabilježeno je putem različitih izvora na internetu, uključujući društvene medije. Kako bismo sveobuhvatno razumjeli trenutačnu rasprostranjenost vrste P. archon u Hrvatskoj, sustavno smo prikupljali podatke s platformi građanske znanosti, društvenih medija, web stranica, te iz objavljenih i osobnih opažanja. Sveukupno je do sada poznato 112 nalaza ove vrste koji obuhvaćaju većinu mediteranskih dijelove Hrvatske, što ukazuje na brzo i opsežno širenje vrste. Gusjenice ove vrste razvijaju se u palmama, uzrokujući njihovo truljenje i konačno sušenje, što uzrokuje ekonomske i estetske gubitke. Značajne ekonomske štete u sektoru hortikulture već su prijavljene u zemljama poput Francuske i Italije, dok na zapadnom Sredozemlju predstavlja prijetnju autohtonim populacijama palmi. Kako bi razumjeli širenje i utjecaj te invazivne vrste leptira na području Hrvatske, potrebno je uspostaviti sustavno daljnje praćenje i procjenu šteta.

Europski škorpion Euscorpius borovaglavaensis Tropea, 2015 je morfološki kriptična vrsta koja se vrlo teško razlikuje od E. tergestinus (C. L. Koch, 1837). Rasprostranjen je u središnjem dijelu lanca Dinarida i dijelu obale Jadrana, u Hrvatskoj (srednja Dalmacija i Lička visoravan) te Bosni i Hecegovini. Novoobjavljeni nalazi upotpunjuju dosad poznato rasprostranjenje u Hrvatskoj. Detaljna analiza morfologije istaknula je važnost uzdužnih izbočina s kvržicama donje strane metasomalnih članaka kao razlikovnih morfoloških značajki. Filogenetskom analizom COI gena potvrđene su dvije zasebne molekularne linije. Jedna od njih, ona koja je rasprostranjena sjeverozapadno, opisana je kao E. b. flavus n. ssp., dok nominalnu podvrstu nalazimo u jugoistočnom dijelu rasprostranjenja. Vremenski kalibriranom filogenetičkom analizom procijenjeno je njihovo razdvajanje na prije otprilike 0,9 milijuna godina, što odgovara razdoblju srednjepleistocenskih promjena (MPT). Za razliku od uzoraka nominalne podvrste, uzorci populacija E. b. flavus n. ssp. pokazuju značajno filogeografsko strukturiranje. To ukazuje da je nakon početnog razdvajanja genetskih linija došlo do izolacija u više razdvojenih ledenodobnih pribježišta, iz kojih u holocenu slijede naseljavanja u smjeru sjeverozapada, duboko među planinske lance.

Analiziran je sastav makrozoobentosa u rijeci Misoči, njihova raznolikost i brojnost. Istraživanje je provedeno u jesen i proljeće, kako bi se utvrdio utjecaj sezonske dinamike na strukturu zajednica makrozoobentosa i kakvoću vode. Na osnovu rezultata analize biotičkih elemenata utvrđena je velika brojnost i raznolikost makrozoobentosa. Uočene su primjetne razlike u strukturi zajednica s obzirom na godišnja doba i mjesta uzorkovanja, kao i u dominaciji vrsta, što je potvrđeno Bray-Curtisovom analizom sličnosti. Rezultati EPT% indeksa, EPT/Chironomidae indeksa, Shannon-Weaver i Simpsonovog indeksa bioraznolikosti pokazali su dobar ekološki status vode na istraživanim lokalitetima. Pantle-Buck saprobni indeks je ukazao na oligo- i β-mesosaprobnu kategoriju ili blago zagađenu vodu. U uzorcima je zabilježeno prisustvo Natura 2000 vrste Austropotamobius torrentium, te šest vrsta reda Trichoptera koje su nove za faunu Bosne i Hercegovine, između ostalih i vrsta Hydropsyche botosaneanui. Ova studija predstavlja prve literaturne podatke o raznolikosti makrozoobentosa za rijeku Misoču – zaštićeno područje.

Članovi Culex pipiens kompleksa smatraju se potencijalnim vektorima u Republici Hrvatskoj, zato je od iznimnog značaja imati podatke o njihovoj rasprostranjenosti te podatke o samim vrstama i biotipovima koji se nalaze unutar kompleksa. Ovo istraživanje provedeno je s ciljem utvrđivanja učestalosti biotipova unutar Cx. pipiens kompleksa, te posebno Culex pipiens/molestus hibrida. Culex pipiens biotip pipiens i Culex pipiens biotip molestus razlikuju se u ponašanju i fiziologiji. Cx. pipiens biotip pipiens se uglavnom hrani krvlju ptica, dok se Cx. pipiens biotip molestus hrani krvlju sisavaca. Hraneći se na oba domaćina, hibridi mogu značajno povećati mogućnost prijenosa raznih uzročnika bolesti. Istraživanje je provedeno u lipnju 2022. godine. Jedinke su uzorkovane mrežicom promjera 25 cm u vodenim staništima te plastičnim posudama na malim i plitkim vodenim površinama. Kao dijagnostički marker za razlikovanje između vrsta i biotipova unutar Cx. pipiens kompleksa korišten je nuklearni ACE2 i CQ11 mikrosatelitni lokus. Molekularnim analizama potvrđena su tri predstavnika kompleksa: Culex torrentium, Cx. pipiens biotip pipiens i Cx. pipiens biotip molestus. Najčešća svojta na području istraživanja bio je Cx. pipiens biotip pipiens (62% u urbanim i 69% u ruralnim područjima). Cx. torrentium zabilježen je samo u ruralnom području sjeverozapadne Hrvatske. Cx. pipiens biotip molestus zabilježen je samo u jugoistočnom dijelu kontinentalne Hrvatske (8,33%) s većom dominacijom u urbanim sredinama. Cx. pipiens/molestus hibrid zabilježen je u ruralnim područjima jugoistočnog dijela kontinentalne Hrvatske (8,33%). Ovo istraživanje svojim rezultatima predstavlja platformu za buduća istraživanja Cx. pipiens kompleksa u Hrvatskoj.