U radu se prikazuje prvi nalaz strane vrste Cenchrus spinifex Cav. (Poaceae) u Hrvatskoj. Vrsta C. spinifex pronađena je u jesen 2023. na poluotoku Pelješcu koji se nalazi na krajnjem jugu države. Biljka je utvrđena na ruderalnim staništima na pjeskovitim tlima. U radu su ukratko opisani morfologija, stanište i rasprostranjenost vrste u Sredozemlju i jugoistočnoj Europi.

U ovom radu donosimo prvi nalaz metilja Leucochloridium perturbatum Pojmanska, 1969 u Srbiji. To je ujedno za državu i prvi nalaz roda Leucochloridium Carus, 1835. Metilji su pronađeni u ticalima jantarnog puža Succinea putris (Linnaeus, 1758). Opisani su prikupljeni metilji te se daj kratki opis staništa u kojem je primjerak pronađen.

Tijekom terenskog istraživanja morskih stranih vrsta duž sredozemne obale Maroka, po prvi puta je pronađena invazivna vrsta mnogočetinaša cjevaša Branchiomma luctuosum (Grube, 1870) na Ramsarskom lokalitetu u laguni Marchica. Taj nalaz je drugi za ovu vrstu u Maroku, i najzapadniji u južnom Sredozemlju, što pokazuje njeno brzo širenje duž marokanske obale.

Krasnici (Buprestidae) su poznati kao kukci metalik boja čije ličinke se hrane drvom, a pretežno nastanjuju šumska staništa. Neke svojte posebno su karakteristične za listopadne i šume četinjača. Ličinke većine vrsta razvijaju se u unutarnjoj, živoj kori drveća, dok su neke vrste oportunistički štetnici te uzrokuju značajnu štetu na oslabljenim stablima domaćina. Tako su u Alžiru kao značajni štetnici prepoznati Lamprodila festiva na tuji Tetraclinis articulata, te Agrilus biguttatus na hrastovima. Što se tiče potencijalnog utjecaja klimatskih promjena na šumske krasnike, postoje dva ključna momenta: i) mnoge od tih vrsta preferiraju topliju klimu, pa bi promjene u temperaturi utjecale na njihovu rasprostranjenost i brojnost, ii) zbog jakih suša može doći do propadanja šuma, a oslabljena stabla mogli bi napasti ovi kukci. Ovaj rad donosi ponovni nalaz vrste Perotis unicolor (Olivier, 1790) iz porodice Buprestidae (Coleoptera) iz šumaraka hrasta crnike (Quercus ilex) sjeveroistočnog Alžira. To je važan nalaz jer vrsta nije spomenuta za faunu sjeverne Afrike više od pola stoljeća l.

Europski dabar (Castor fiber L.) nakon reintrodukcije u sjevernu Hrvatsku uspješno se proširio na nova područja uz vodotoke. Iako se dabar proširio u dijelu Hrvatske prekrivenom kršem, dosad je malo objavljenih podataka o dabrovima koji koriste špilje. Od prvog opažanja u Sustavu Matešićeva špilja – Popovačka špilja kod Slunja 2021. godine i dvije špilje u Nacionalnom parku Plitvička jezera 2022. godine, dabar i tragovi njegove aktivnosti više su puta zabilježeni u Jopićevoj špilji kod Krnjaka u razdoblju od ožujka do lipnja 2022. godine. Iste godine zabilježena je aktivnost dabra kod Krnjaka u površinskom potoku Bent koji je povezan sa špiljskim potocima. Prostorna i terenska analiza ovog lokaliteta pokazala je da je vjerojatno da je ulazak dabra u špilju, roneći kroz krški izvor Vrelce, bio potaknut ograničenim pristupom kompatibilnim površinskim staništima i dodatnim pritiscima izazvanima od strane čovjeka. Potrebna su dodatna istraživanja za bolje razumijevanje važnosti špilja za dabra i ograničenja ove vrste koja uvjetuju krška područja.

Nutrija je južnoamerički glodavac unesen u Europu prije više od stoljeća, od kada se spontano širi na sve veće područje. U sjeverozapadnom i sjevernom dijelu Mađarske pojavila se tek posljednjih godina. Prvo opažanje nutrije u južnom Prekodunavlju bilo je u srpnju 2023 u blizini Bélavára na rukavcu rijeke Drave u području Nacionalnog parka Dunav-Drava. Tijekom jeseni zabilježena je i u okolici Barcsa, a broj opažanja uz rijeku Dravu se tijekom zime povećavao. Na dva mjesta opažene su odrasle jedinke s mladuncima, što ukazuje da se na tom području i razmnožava. U Podravinu u županiji Somogy nutrija je najvjerojatnije stigla s velikim poplavnim valovima 2023. godine sa sjeverozapadnog dijela sliva Drave, a može se očekivati da će se dalje širiti duž vodotoka i kanala na mađarskoj i hrvatskoj strani.

Aspidogaster conchicola je čest i široko rasprostranjen parazit slatkovodnih mekušaca. Ipak, saznanja o njegovoj rasprostranjenosti i domaćinima u Hrvatskoj još su nedostatna. Cilj našeg istraživanja bio je istražiti prisutnost A. conchicola u slatkovodnom školjkašu Unio pictorum koji je široko rasprostranjen u europskim rijekama. Istraživanje je provedeno u rijeci Mrežnici u kojoj je U. pictorum česta vrsta. Pet jedinki U. pictorum prikupljeno je ronjenjem u listopadu 2021. godine. Disekcija školjkaša je obavljena u laboratoriju, a sva tkiva su pregledana pod stereo mikroskopom. Determinacija metilja je obavljena na temelju broja i rasporeda alveola. Rezultati su pokazali da je prevalencija infekcije bila 40% (dvije od pet jedinki bile su zaražene), a intenzitet infekcije 2 do 3 jedinke metilja po školjkašu. Svi paraziti su otkriveni u perikardijalnoj šupljini školjkaša. Zaključno, ovo je prvi nalaz metilja A. conchicola u školjkašu U. pictorum u Hrvatskoj.

Tijekom terenskih istraživanja posljednjih godina u najjužnijem dijelu Alžira, u provinciji Tamanrasset, napravljen je fotografski pregled faune dnevnih leptira. Na četiri lokacije zabilježeno je ukupno 15 vrsta. Među njima je i prvi put za državu, a time i sjeverozapadnu Afriku, zabilježen plavac Chilades eleusis. Vrsta koristi mala stabla akacije (Vachellia spp.) kao biljke hraniteljice i vjerojatno je stalno prisutan u proučavanom području. Taj nalaz proširuje njegovo poznato područje rasprostranjenosti od podsaharske Afrike, i osim prisutnosti uz rijeku Nil u Egiptu, predstavlja jedino poznato pojavljivanje vrste u predjelu Sahare. Preporučljiva su daljnja ciljna istraživanja leptira u proučavanoj regiji.

Tempyra biguttula Stål, 1874 (Hemiptera: Heteroptera: Lygaeoidea: Rhyparochromidae: Rhyparochrominae: Udeocorini) je sitna vrsta stjenice koja potječe iz SAD, Meksika i Kariba, a hrani se sjemenkama. Rad donosi prvi nalaz jednog primjerka te strane vrste za Hrvatsku, privučenog svjetlom na Pelješcu (južna Dalmacija) 2023. godine. Nalaz je u skladu s trenutnim širenjem vrste sa zapada na istok Sredozemlja. Daje se pregled dostupnih podataka o biologiji i rasprostranjenosti vrste. Raspravlja se o determinaciji T. biguttula u fauni europskog dijela Sredozemlja te je kartirana njena rasprostranjenost na tom području. Kod uhvaćenog primjerka opisan je neobični slučaj deformacije, oligomerije ticala.