U ovom prilogu iznose se novi podaci o rasprostranjenosti autohtone vaskularne flore u Bosni i Hercegovini. Uključuje nove zapise i potvrde za svojte u rodovima Aurinia, Hordeum, Molineriella i Prasium. Nove vrste za zemlju su Molineriella minuta i Prasium majus, a potvrđeno je prisustvo još dvije vrste (Aurinia sinuata i Hordeum bulbosum).

Zbog sve veće urbanizacije, neke vrste ptica poput galebova počele su koristiti razne antropogene morske i kopnene izvore hrane. Kako bismo bolje razumjeli ekologiju urbanih galebova i korištenje staništa, provedeno je istraživanje galeba klaukavca (Larus michahellis) tijekom sezone gniježđenja u Zadru. Deset odraslih gnijezdećih galebova klaukavaca (pet ženki i pet mužjaka) uhvaćeno je tijekom kasnog razdoblja inkubacije na krovovima zgrada te su opremljeni GPS-GSM solarnim odašiljačima. Ukupno je analizirano 2377 segmenata kretanja galebova (19906 GPS točaka) od kojih je većina klasificirana kao prisutnost na koloniji (56.32 %) i hranjenje (37.10 %). Podaci praćenja pokazali su da se galebovi uglavnom koriste morem, urbanim područjima, poljoprivrednim zemljištima, odlagalištima otpada te travnjacima. Ženke su bile aktivnije dok su tragale za hranom s većim trajanjem i dužinom segmenata te su letjele dalje od kolonije, dok su se mužjaci više odmarali. I mužjaci i ženke iskorištavali su različita staništa za traženje hrane i odmor, no ženke su znatno više od mužjaka koristile poljoprivredno zemljište. Iako su galebovi generalisti, nakon izračuna indeksa sličnosti proporcija (engl. proportional similarity index) pojedine ptice pokazale su preferenciju za određena staništa.

Tijekom istraživanja provedenog u sjevernom dijelu Hrvatske od 2018. do 2022. godine, na ukupno 51 lokalitetu duž prometnica (uglavnom uz autoceste), bilježili smo pojavljivanje biljnih vrsta otpornih na sol. Atlantska vrsta Cochlearia danica je potvrđena kao nova vrsta u flori Hrvatske. Pokazali smo da se neke vrste, kao npr. Desmazeria marina, Parapholis incurva i Sagina maritima šire uz ceste prema sjeveru ka unutrašnjosti kopna. Zabilježili smo uz istraživane autoceste masovnu pojavu nekih vrsta otpornih na sol (npr. Plantago coronopus, Spergularia marina), što je već dokumentirano u srednjoj Europi. Također dajemo podatke o drugim biljkama (npr. Dittrichia graveolens, Euphorbia prostrata i Vulpia ciliata) koje se šire uz ceste.

Tijekom 2020. istražena je i popisana flora područja Žeževice. Zabilježeno je 436 svojti raspoređenih u 286 rodova i 83 porodice. Najveći broj svojti pripada porodicama Poaceae (9,63%) i Fabaceae (9,40%). Najzastupljeniji životni oblici su hemikriptofiti (34,63%) i terofiti (30,96%). Analizom flornih elemenata utvrđeno je da najveći broj biljaka pripada mediteranskom (36,24%) i južnoeuropskom (22,02%) flornom elementu. Zabilježeno je 14 endemičnih, 34 strogo zaštićene i 22 ugrožene svojte. Većina zabilježenih endemičnih svojti pripada ilirsko-jadranskim endemičnim biljkama. Od alohtone flore popisane su 23 svojte među kojima je 15 biljaka invazivno. Smanjenje raznolikosti staništa i introdukcija invazivnih svojti pokazali su se kao osnovni problemi koji dovode do smanjenja biljnog bogatstva. Iz tog razloga održavanje raznolikih staništa kroz umjereni utjecaj čovjeka važni su za očuvanje bioraznolikosti ovakvih područja.

Tokom sezona 2018.-2019. i zimi 2021. istraživane su vaskularne biljke i mahovine Spomenika prirode Vrelo Une u južnoj Hrvatskoj. Za ovo područje, koje zauzima 9,58 ha, prethodni floristički podaci su rijetki, a ovim istraživanjem zabilježeno je 219 vrsta vaskularnih biljaka koje pripadaju u 59 porodica. Vrstama najbogatije porodice su Compositae (10,5%), Fabaceae (8,2%), Poaceae (7,8%) i Lamiaceae (6,4%). Nadalje, zabilježene su 64 vrste mahovina (14 jetrenjarki i 50 pravih mahovina). Spektar biogeografskih elemenata vaskularnih biljaka smješta istraživano područje u Eurosibirsku regiju, na susretište dvaju podzona europske zone širokolisnih bjelogoričnih šuma – termofilnih, submediteranskih šuma razreda Quercetea pubescentis i mezofitnih šuma razreda Carpino-Fagetea sylvaticae. Vrste jugoistočnoeuropskog i ilirskog flornog elementa flori daju lokalni značaj. Biogeografski elementi mahovina manje su geografski osjetljivi, no odražavaju isti biogeografski uzorak. S obzirom da je istraživano područje većinom pokriveno šumama i šikarama, tu se nalazi i najveći broj vrsta vaskularnih biljaka, dok su stijene i vodena staništa najvažnija za raznolikost mahovina. Prema IUCN-ovim kategorijama, četiri vrste su gotovo ugrožene, tri su najmanje zabrinjavajuće i za tri nema dovoljne količine podataka. Invazivne vrste nisu zabilježene.

Tijekom studenog 2006., na 500 m prethodne godine eksperimentalno postavljenog kolektora “Christmas tree” za mlađ dagnji (Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819), opažen je značajan broj mlađi periske (Pina nobilis Linnaeus, 1758). U dva prikupljanja pronađene su žive mlade jedinke (N=322) P. nobilis duljine ljušture od 17 do 93 mm. Sve mlade periske pronađene su isključivo na dubljem dijelu užeta. Opažena gustoća populacije bila je od 6 do 43 jedinki po metru kolektorskog užeta. Najmanjih 120 jedinki periske odvojeno je za monitoring rasta u suspenziji, a ostala mlađ je položena u prirodni okoliš.

Rad donosi rezultate florističkog istraživanja provedenog između 2011. i 2021. na planini Kaznik, zapadno Kosovo. Zabilježena je ukupno 361 biljna svojta iz 75 porodica i 147 rodova. Područjem dominiraju serpentinska tla, poznata po povećanom broju endemskih svojti. Detaljna analiza horoloških i bioloških podataka, zajedno s općim vegetacijskim podacima, naglasila je osobitosti planine Kaznik i njegovu florističku važnost. Petnaest svojti pripada ugroženim svojtama na nacionalnoj razini, a 17 svojti su endemi. Za svaku svojtu daju se podaci o flornom elementu, staništu, životnom obliku i vegetaciji. Sintaksonomska analiza zabilježenih svojti pokazala je da pripadaju u devet vegetacijskih razreda, s tim da je dominantan razred šumske vegetacije Quercetea pubescentis, s hrastom meduncem. Također je napravljena usporedba serpentinske flore planine Kaznik i središnjeg te sjevernog Kosova. Što se tiče florističke važnosti, i visokog stupnja bioraznolikosti na serpentinima ovi podaci su od posebne važnosti za bolje razumijevanje florističkog sastava Kosova.

Rijetka borealno – alpska mahovina Herzogiella striatella pronađena je po prvi put u Hrvatskoj na Snježniku 2015. godine. Zabilježene su dvije populacije unutar stare i teško pristupačne smrekove šume na strmim stijenama (Lonicero caerulae-Piceetum) uz Frankopanski put. Izrazito hladna i vlažna mikroklima koju osiguravaju male krške ponikve unutar šume oblikuje specifičan floristički sastav mahovina s elementima vegetacije snježnica i klekovine bora krivulja te dominacijom borealnih i arktičkih svojti. Zbog svoje izrazite izoliranosti od ostalih europskih populacija, vrsta je zasigurno reliktnog podrijetla na području hrvatskih Dinarida.