U ovom radu izvještavamo o rijetkom obliku predatorskog ponašanja lisice (Vulpes vulpes Linnaeus, 1758). Rano navečer 03.03.2023 promatrali smo lisicu kako napada i ubija nutriju (Myocastor coypus Molina, 1782). To smo i zabilježili fotoaparatom s teleobjektivom. Poznato je da se lisica hrani manjim plijenom kao što su kukci, sitni glodavci, zečevi i kunići, ptice i drugo. No podaci o napadanju velikog i potencijalno opasnog plijena su prilično rijetki te raspravljamo o mogućem uzroku takvog predatorskog ponašanja.

Budući da je Kosovo najslabije istraženo područje Balkanskog poluotoka što se tiče poznavanja faune pauka, cilj je bio detaljno istražiti velika, nedirnuta područja. Za planine Bjeshkët e Nemuna bio je poznato tek 15 vrsta. U razdoblju od travnja 2018. do travnja 2021 prikupili smo i determinirali 323 primjerka pauka (88♂♂, 235♀♀) na 20 lokaliteta u Nacionalnom parku Bjeshkët e Nemuna, između 529 m i 2066 m nadmorske visine. Utvrdili smo 91 vrstu, 65 rodova, i 23 porodice. Od toga su 42 vrste, 13 rodova i 2 porodice novi nalazi za faunu pauka Kosova, a 90 vrsta je novo za istraživane planine. Rezultat našeg istraživanja je povećanje popisa vrsta istraživanog područja s 15 na 105, a broj vrsta za Kosovo porastao je na 248 vrsta.

U razdoblju od 2018. do 2022. godine na 10 lokaliteta na Banskom brdu uzorkovano je 3639 obada. Najviše jedinki (3404) uzorkovano je 2022. godine u razdoblju od sredine svibnja do sredine kolovoza. Svi uzorkovani obadi svrstani su u dvije podporodice, šest rodova i 19 vrsta. Vrste Hybomitra ukrainica (Olsufjev, 1952), Tabanus miki Brauer in Brauer and Bergenstamm, 1880, Haematopota grandis Meigen, 1820 i Haematopota pandazisi (Kröber, 1936) novi su nalazi vrsta obada za istraživano područje. Vrsta Tabanus tergestinus Egger, 1859 najbrojnija je uzorkovana vrsta te iznosi 71.11% od sveukupno uzorkovanih obada. Slijedi vrsta Tabanus bromius L., 1758 s 10.16%, Tabanus sudeticus Zeller, 1842 s 8.82% i Atylotus loewianus (Villeneuve, 1920) s 5.74% uzorkovanih obada, dok ostalih 15 vrsta iznosi 4.17%. U skupljenom uzorku mužjaci obada zastupljeni su s 51.71% i svi su uzorkovani uljnom tekućom klopkom. Najviše obada (84.14%) uzorkovano je na lokalitetima na sjeveroistočnoj strani Banskog brda obrasloj šumskom vegetacijom sekundarnog porijekla. Najduži letni period od sredine svibnja do sredine rujna zabilježen je za vrste T. bromius, T. tergestinus i Heptatoma pellucens (Fabricius, 1776). Vrste T. tergestinus, T. bromius, i T. sudeticus najveću brojnost bilježe u srpnju, dok vrsta H. pellucens u lipnju, a vrsta A. loewianus u kolovozu. Najveća sličnost faune obada (85.71%) zabilježena je između lokaliteta Popovac i Karanac. 90.98% obada uzorkovano je uljnom tekućom klopkom, slijedi ljepljiva klopka s 5.22% te modificirana Manitoba klopka (tzv. canopy trap) s 3.79%. Sumirajući podatke ranije obavljenih istraživanja iz 2011. godine i podatke sadašnjih istraživanja, na području Banskog brda utvrđene su 22 vrste obada.

Krumpir je u Albaniji vrlo važan usjev te je kultiviranje novih kultivara s visokom produktivnošću i boljom kvalitetom vrlo značajno. Ovo istraživanje je provedeno da bi se testiralo uvezene kultivare krumpira te da bi se istražila njihova svojstva za daljnju evaluaciju, s ciljem promoviranja onih kultivara koji bi bili najbolji za albanske seljake, i za druga istraživanja. Na pokusnoj plohi u klimatskim uvjetima Tiranske regije testitane su morfološke i agronomske osobine 13 kultivara krumpira uvoznog porijekla. Utvrđeno je da među testiranim kultivarima postoje značajne varijacije, kako u kvalitativnim, tako i u kvantitativnim osobinama. Slijedom dobivenih zaključaka, donosimo preporuke za kultivara najpogodnijih za uzgoj u ovoj regiji.

Kako bi se doprinijelo poznavanju hrvatske faune Pyraloidea posljednjih je godina provedeno nekoliko faunističkih istraživanja. Prva autorica provela je istraživanje od 2016. do 2022. godine na otoku Braču u Dalmaciji. Drugi i treći autor proveli su istraživanje u 2018. i 2019. godini na području Zadra u Dalmaciji te na području Like. Četvrti autor skupljao je primjerke u 2012. i 2022. godini na području Šibenika u Dalmaciji, a peti autor u 2008. godini na području Splita u Dalmaciji. U radu se navodi popis svih zabilježenih vrsta s raznih lokaliteta u Dalmaciji i Lici, kao i prvi podaci o fauni Pyraloidea s otoka Brača. Tijekom istraživanja utvrđene su ukupno 163 vrste, od kojih je njih 9 novih za hrvatsku faunu. Iz porodice Pyralidae zabilježene su sljedeće vrste: Aphomia foedella (Zeller, 1839), Apomyelois bistriatella (Hulst, 1887), Delplanqueia inscriptella (Duponchel, 1836), Epischnia asteris Staudinger, 1870, Melathrix coenulentella (Zeller, 1846), Phycita asselbergsi Slamka, 2019 i Phycitodes saxicola (Vaughan, 1870). Iz porodice Crambidae sljedeće vrste utvrđene su po prvi puta u Hrvatskoj: Hyperlais lutosalis (Mann, 1862) i Pyrausta rectefascialis Toll, 1936. Usto su utvrđene rijetka i ugrožena termofilna vrsta Ostrinia quadripunctalis (Denis & Schiffermüller, 1775) kao i mirmekofilna vrsta Aglossa signicostalis Staudinger, 1870. Ovi su nalazi tek drugi nalazi ovih vrsta za Hrvatsku te predstavljaju doprinos poznavanju njihovoj rasprostranjenosti u toj zemlji. Također se predstavlja pronalazak dvaju primjeraka determiniranih kao Evergestis infirmalis Staudinger, 1870 – prethodno neutvrđenih u Hrvatskoj i na Balkanskom poluotoku. Podaci DNA barkodiranja ukazuju na moguću pogrešnu determinaciju svih primjeraka vrste Evergestis caesialis (Herrich-Schäffer, [1849]) iz Hrvatske. U radu se usto prikazuju slike imaga i genitalnog preparata, te rezultati DNA barkodiranja. Zajedno s ovih 9 dodataka popisu vrsta, hrvatska fauna Pyraloidea ukupno broji 406 vrsta.

Delta (estuarij) Neretve je međunarodno značajno močvarno područje uvršteno na Ramsarski popis te je jedno od botanički važnih područja (engl. Important Plant Area, IPA) u Hrvatskoj. U radu su prikazani podaci fitocenoloških istraživanja prikupljeni u donjem dijelu delte Neretve u razdoblju od 2006. do 2021. Na temelju 28 fitosocioloških snimki utvrđeno je 15 asocijacija i jedna subasocijacija koje su uvrštene u 13 sveza, 12 redova i 11 vegetacijskih razreda. S obzirom na ekološku i zaštitnu ulogu najvrijednije zajednice pripadaju pionirskoj halo-nitrofilnoj vegetaciji na pješčanim i šljunčanim obalama (Cakiletea maritimae), vegetaciji slanjača s jednogodišnjim biljkama (Therosalicornietea) i polugrmovima (Salicornietea fruticosae). Antropogeni utjecaji u delti su intenzivni, a raznolikost flore i vegetacije ugrožena je degradacijom i gubitkom staništa, neodrživim iskorištavanjem prirodnih resursa i onečišćenjem.

Od 2019. do 2021. proučavana je flora mahovina Značajnog krajobraza ”Donji Kamenjak i Medulinski arhipelag” u Istri (zapadna Hrvatska), čime je utvrđeno 14 svojti jetrenjarki i 60 svojti pravih mahovina. Svojte Tortula pallida, Bryum gemmilucens, Microbryum davallianum var. conicum i Microbryum muticum zabilježene su po prvi put za Hrvatsku. Dominacija mediteransko-atlantskog, tempratnog i južno-tempratnog flornog elementa odgovara biogeografskim karakteristikama proučavanog područja. Mahovine koje rastu u čupercima, kao prevladavajući životni oblik te kolonizatori kao prevladavajuća životna strategija, zastupljene brojnim malim vrstama iz porodice Pottiaceae, uglavnom naseljavaju periodički vlažna tla otvorenih staništa u maslinicima, makijama i garizima. Ovo istraživanje doprinos je poznavanju mahovina obalnog područja Hrvatske, za koje nedostaju recentni podaci.

Morton i Bilandžija nedavno su opisali dvije vrste recentnih špiljskih školjkaša u Bilandžija et al. (2013) kao Congeria jalzici Morton et Bilandžija i C. mulaomerovici Morton et Bilandžija. Nažalost, svezak Frontiers in Zoology u kojem su objavljeni opisi publiciran je samo online i bez registracijskog broja Zoobanke (LSID), potrebnog za validaciju novih imena u elektroničkim publikacijama (ICZN 2012). Stoga imena C. jalzici i C. mulaomerovici ne bi trebala biti dostupna prema Međunarodnom kodeksu zoološke nomenklature (ICZN 1999, 2012). Ovaj rad je publiciran u svrhu validacije valjanosti imena C. jalzici i C. mulaomerovici ispunjavanjem uvjeta ICZN-a za nomenklaturnu dostupnost. Holotipovi obje vrste pohranjeni su u Općoj zbirci recentnih mekušaca, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb i u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Sukladno tome, datum i autorstvo novih imena vrsta su oni iz ovog rada, a ne iz Bilandžija et al. (2013).

Kamelijin trnoviti štitasti moljac Aleurocanthus camelliae Kanmiya & Kasai, 2011 (Hemiptera: Aleyrodidae) je po prvi put nađen tijekom 2022. u pošiljkama sadnica ukrasnih vrsta Camellia spp. podrijetlom iz Italije u sedam rasadnika bilja i vrtnih centara u Hrvatskoj. Ova istočno-palearktička vrsta štitastog moljca je važan štetnik kultiviranog bilja, posebice u plantažama čaja na istoku Azije. U Hrvatskoj je vrsta zabilježena u vrlo niskoj gustoći populacije, bez značajnih šteta na napadnutim ukrasnim biljnim vrstama iz roda Camellia L. Pupariji i egzuviji štitastog moljca na prikupljenim napadnutim listovima sa svakog lokaliteta su preparirani i morfološki određeni u laboratoriju kao vrsta A. camelliae. Pretpostavlja se da bi u slučaju širenja i udomaćenja, vrsta A. camelliae mogla potencijalno predstavljati fitosanitarni rizik za kamelije posađene na okućnicama i u parkovima na području Kvarnera.

U ovom radu donosimo prve nalaze budimpeštanskog golaća Tandonia budapestensis (Hazay, 1880) s pet lokaliteta u Bosni i Hercegovini. Dajemo detaljni opis vanjske morfologije i reproduktivnog sustava primjeraka. Također, razmatramo prisutnost vrste Tandonia kusceri (H. Wagner, 1931) u Bosni i Hercegovini, na temelju sadašnje rasprostranjenosti i širenja vrste te jedne fotografije s društvenih mreža.