U radu su opisane dvije nove vrste podzemnih i slijepih kornjaša roda Paramaurops Jeannel, 1948: P. alenkirini sp. n. i P. struyvei sp. n. iz Hrvatske. Ilustrirani su muški kopulatorni organi obje vrste. Distribucija svih zapisa ovog roda u Hrvatskoj prikazana je na karti.

Povijest sustava za bilježenje zbirki biljaka u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i postupci u upravljanju njime većinom su nepoznati i nezabilježeni. Provedeno je arhivističko istraživanje radi povijesne rekonstrukcije upravljanja sustavom za bilježenje biljaka i uvida u kvantitativnu i kvalitativnu količinu povijesnih podataka o našim zbirkama. Ovim radom čuvamo dio povijesti upravljanja Vrtom za buduće generacije, dok će rezultati prikupljeni istraživanjem usmjeriti daljnji razvoj sustava za bilježenje biljaka u našem Botaničkom vrtu.

U ovom članku sastavljeni su popisi drvenastih i zeljastih svojta božura (rod Paeonia, porodica Paeoniaceae) i pljuskavica (rod Hypericum, porodica Hypericaceae) uzgajanih u Botaničkom vrtu zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta između 1892. i 2020. godine. Uređena je sinonimika i nomenklatura te istraženo podrijetlo biljnog materijala. Rezultati pokazuju da je tijekom 128 godina kroz zbirke Botaničkog vrta prošlo najmanje 50 svojta božura, te 44 pljuskavica. Danas uzgajamo 46 svojti roda Paeonia te 14 svojti roda Hypericum.

Vrsta Nubensia nubens (Edwards, 1929) koja pripada porodici Chironomidae zabilježena je po prvi puta u fauni Hrvatske. Pronađena je u litoralu Vranskog jezera na otoku Cresu. Ova vrsta je poznata u fauni Italije, Albanije te Republike Sjeverne Makedonije, kao i s područja zapadne Europe, Češke i Pirineja. Vransko jezero na otoku Cresu zasad je jedino poznato stanište ove vrste u Hrvatskoj.

U ovom priopćenju donosimo nove nalaze invazivne vrste šimširovog moljca Cydalima perspectalis (Walker, 1859) iz Albanije i Kosova. Dosad je bio zabilježen širom cijele Europe, uključujući sve zemlje Balkana. Tijekom ovog istraživanja zabilježen je na dva lokaliteta u Albaniji, na području općina Kukës i Kavajë. Na Kosovu donosimo četiri nova lokaliteta gdje je zabilježena ova vrsta, a koja se nalaze u općinama Klina, Peć i Priština.

Nakon skoro 100 godina na planini Biokovu je za Hrvatsku potvrđena planinska vrsta Catoptria acutangulellus (Herrich-Schäffer, 1847). Prethodni nalazi potječu iz 1850. s Biokova i iz 1896. godine iz okolice Rijeke. Ne postoje recentni objavljeni nalazi za ovu vrstu, niti s Biokova, niti nekog drugog područja Hrvatske. Osim toga ovi novi nalazi predstavljaju prve nalaze za područje planine Biokovo nakon više od 140 godina. Nestanak staništa ili promjene na staništima nastale uslijed globalnog zatopljenja mogli bi biti prijetnja planinskim vrstama kao što je C. acutangulellus. S obzirom na to da su jedina poznata nalazišta ove vrste najviši dijelovi Biokova, u budućnosti bi ova vrsta mogla biti ugrožena u Hrvatskoj. Tijekom terenskog istraživanja 20. kolovoza 2019. godine na Biokovu je ulovljeno ukupno 15 primjeraka vrste C. acutangulellus. U nastavku rada je također otkriveno 15 primjeraka s istog područja pohranjenih u Zbirci Kučinić u HPM-u u Zagrebu, prikupljenih 90-tih godina 20. st. Ovi dodatni nalazi potvrđuju prisustvo vrste C. acutangulellus u fauni Hrvatske te ukazuju na to da je ta vrsta i dalje prisutna na području planine Biokovo.

U ovome članku prezentirana su osnovna obilježja jaja vijoglava Jynx torquilla na temelju podataka prikupljenih u razdoblju od 1985. do 2018. godine na području sjeverozapadne Hrvatske pomoću umjetnih duplji (škrinjica). Škrinjice su primarno postavljene za istraživanje gniježđenja ptica pjevica (sjenica Parus sp., poljskog vrapca Passer montanus i brgljeza Sitta europaea) ali bi godišnje na otprilike stotinu škrinjica jednu naselio vijoglav. Uzorkovana su ukupno 34 gnijezda tijekom razdoblja prvog gniježđenja, nakon što su snesena sva jaja. U ovome radu prezentirani su po prvi put oološki podaci vijoglava za području jugoistočne Europe, a vrlo je malo podataka i za Europu općenito. U gnijezdu je bilo prosječno 8,1 jaje (od 6 do 10 jaja). Jaja su bila duljine od 17,7 do 21,9 mm (srednja vrijednost = 20,1 mm), širine od 14,2 do 15,9 mm (srednja vrijednost = 15,1 mm), volumena od 1856,4 do 2668,9 mm³ (mean = 2347,5 mm³), a indeks oblika jaja od 1,19 do 1,43 (srednja vrijednost = 1,33). Korelacija između duljine jaja i širine jaja je pozitivno značajna dok između volumena jaja i broja jaja u gnijezdu nije zabilježena signifikantnost.

Vaskularna flora 2,5 km duge edukativne kružne staze “Okićnica” u Parku prirode Žumberak-Samoborsko gorje broji 287 vrsta i podvrsta, a najbrojnije porodice su Fabaceae, Asteraceae i Rosaceae. Dominacija euroazijskog i srednjoeuropskog flornog elementa odražava fitogeografski položaj istraživanog područja, no jedinstvenost flore čine ilirikoidne vrste mezofilnih šuma na SZ granici Dinarida. Najčešći životni oblici su hemikriptofiti, fanerofiti i geofiti koji ukazuju na umjerenu klimu i dominaciju šumske vegetacije. Uzduž istraživane staze zabilježeno je šest osjetljivih, pet gotovo ugroženih, deset strogo zaštićenih, dvije endemične i devet invazivnih svojti. Rezultati ovog istraživanja prilog su poznavanju flore Parka prirode i mogu biti temelj za planiranje buduće edukativne botaničke staze.

Herbarijske zbirke predstavljaju najpouzdanije povijesne izvore podataka o stranim biljnim vrstama. Unutar zbirki ZA i ZAHO pronađena su ukupno 1152 herbarijska lista sa 70 invazivnih biljnih svojti. Intenzitet sakupljanja invazivnih svojti nije bio konstantan kroz vrijeme, čak 67 % zbirke sakupljeno je nakon Drugog svjetskog rata, a vrhunci sakupljanja bili su od 1910. do 1920., od 1960. do 1970., te nakon 2010. godine. Herbarijski primjerci 17 vrsta dokazuju njihovu prvu pojavu u Hrvatskoj mnogo prije nego što je dosad bilo poznato iz literature. Kako bi se povećala javna dostupnost zbirke, svi primjerci su digitalizirani i objavljeni u virtualnom herbariju.

U radu se prikazuju rezultati DNA barkodiranja temeljenog na mitohondrijskom genu za podjedinicu 1 citokrom c oksidaze (mtCOI), za 110 primjeraka Trichoptera prikupljenih u 36 izvora u panonsko-peripanonskom, središnje-planinskom i mediteranskom području Hrvatske. DNA barkodirano je 70 vrsta iz 32 roda i 15 porodica. U studiji se ukazuje na neke zanimljive faunističke i taksonomske rezultate, npr. za vrste Rhyacophila cabrankensis, R. balcanica, Crunoecia kempnyi, Allogmaus auricollis te potrebu daljnjih faunističkih istraživanja izvora kao staništa sa specifičnom i vrlo zanimljivom faunom. U ta istraživanja zbog kvalitetnije prezentacije rezultata, posebno u područjima bioraznolikosti, taksonomiji, filogeniji i konzervacijskoj biologiji, potrebno je uključiti i metodu DNA barkodiranja mtCOI, kao segment ne samo lokalnog, nego i globalnog procesa u spoznavanju bioraznolikosti na jedan drugačiji način. Navedeni rezultati ovog rada ukazuju na globalnu potrebu veće zaštite izvora jer su specifični ne samo kao staništa, nego vrlo često i kao područja nalaza endemskih vrsta s vrlo malim područjem rasprostranjenja (npr. Rhyacophila cabrankensis).