Natura Croatica Broj izdanja: Natura Croatica, Vol. 29 No.1

Vaskularna flora edukativne staze „Okićnica“ u Parku prirode Žumberak-Samoborsko Gorje (SZ Hrvatska)

Autori: Marija Martinović, Nikolina Valjak, Vedran Šegota, Paolo Bartolić, Elizabeta Jakovac, Petra Stić, Katarina Hušnjak Malovec

Autori i afilijacije

  • Marija Martinović Nikole Kramarića 2, 10408 Velika Mlaka, Croatia
  • Nikolina Valjak Vatrogasna 19, 10380 Sveti Ivan Zelina, Croatia
  • Vedran Šegota ZA and ZAHO, Faculty of Science, University of Zagreb, Marulićev trg 20/II, HR-10000, Zagreb, Croatia
  • Paolo Bartolić Department of Botany, Charles University, Benátská 2, 12801 Prague, Czech Republic
  • Elizabeta Jakovac Gimnazija Gaudeamus - Prva privatna srednja škola u Osijeku, Školska 6, 31000 Osijek, Croatia
  • Petra Stić Gruška 22, 10000 Zagreb, Croatia
  • Katarina Hušnjak Malovec Public Institution Žumberak-Samoborsko gorje Nature Park, Slani Dol 1, 10430 Samobor, Croatia

Vaskularna flora 2,5 km duge edukativne kružne staze “Okićnica” u Parku prirode Žumberak-Samoborsko gorje broji 287 vrsta i podvrsta, a najbrojnije porodice su Fabaceae, Asteraceae i Rosaceae. Dominacija euroazijskog i srednjoeuropskog flornog elementa odražava fitogeografski položaj istraživanog područja, no jedinstvenost flore čine ilirikoidne vrste mezofilnih šuma na SZ granici Dinarida. Najčešći životni oblici su hemikriptofiti, fanerofiti i geofiti koji ukazuju na umjerenu klimu i dominaciju šumske vegetacije. Uzduž istraživane staze zabilježeno je šest osjetljivih, pet gotovo ugroženih, deset strogo zaštićenih, dvije endemične i devet invazivnih svojti. Rezultati ovog istraživanja prilog su poznavanju flore Parka prirode i mogu biti temelj za planiranje buduće edukativne botaničke staze.

Sažetak

Vaskularna flora 2,5 km duge edukativne kružne staze “Okićnica” u Parku prirode Žumberak-Samoborsko gorje broji 287 vrsta i podvrsta, a najbrojnije porodice su Fabaceae, Asteraceae i Rosaceae. Dominacija euroazijskog i srednjoeuropskog flornog elementa odražava fitogeografski položaj istraživanog područja, no jedinstvenost flore čine ilirikoidne vrste mezofilnih šuma na SZ granici Dinarida. Najčešći životni oblici su hemikriptofiti, fanerofiti i geofiti koji ukazuju na umjerenu klimu i dominaciju šumske vegetacije. Uzduž istraživane staze zabilježeno je šest osjetljivih, pet gotovo ugroženih, deset strogo zaštićenih, dvije endemične i devet invazivnih svojti. Rezultati ovog istraživanja prilog su poznavanju flore Parka prirode i mogu biti temelj za planiranje buduće edukativne botaničke staze.

Ključne riječi

bioraznolikost; ilirski florni element; SZ Dinaridi; Okić