Rad donosi neke važne rezultate botaničkih istraživanja Cresa, Lošinja i Ilovika. Osim prvih nalaza svojti koji imaju biogeografsku važnost (Erythronium dens-canis, Crocus vittatus, Anemone ranunculoides, Corydalis cava), daje se i rasprostranjenost nekih rijetkih (npr. Medicago marina, Potentilla micrantha, Scilla bifolia, Sedum litoreum) i nekih novopridošlih biljnih vrsta (npr. Oxalis pes-caprae, Symphyotrichum squamatum). Opstanak srednjeeuropskih šumskih elemenata (montanog karaktera) na Cresu dovodi se u vezu s makroklimatskim i orogeografskim obilježjima, posebnom mikroklimom i sposobnošću krških ponikvi (na području Prašče brdo i Tamniški dolac) da pruže sigurno utočište reliktnim populacijama.

Faunističkim istraživanjem komaraca planinskih područja u Hrvatskoj zabilježena je nova vrsta komaraca za faunu Hrvatske. Culex pipiens kompleks predstavlja kompleks od četiri sestrinske vrste. Culex torrentium pripada tom kompleksu, a od drugih se vrsta razlikuje samo u građi genitalija mužjaka. Prisutnost ove vrste komaraca utvrđena je na osnovi razlika genitalija mužjaka, a potvrđena je molekularnom analizom mitohondrijalne citokrom c oksidaze. Jedinke ove vrste zabilježene su u svim istraživanim područjima u okviru ovog istraživanja: planine u Slavoniji, Gorskom Kotaru i srednjem Velebitu. Najniža nadmorska visina na kojoj je zabilježeno prisustvo ove vrste bila je 159 m u Pleternici, a najviša na 906 m u Baškim Oštarijama. Na svim postajama Cx. torrentium je zabilježen u zajednici s drugim komarcima, ali najčešće sa sestrinskom vrstom Cx. pipiens (najvjerojatnije podvrstom Cx. p. pipiens).

U radu se daje opis i crteži nove vrste roda Hilara (Diptera: Empididae), Hilara croatica sp. nov., iz Hrvatske. Kratko se raspravlja o prostornoj i vremenskoj rasprostranjenosti vrsta Hilara i Rhamphomyia (Megacyttarus).

U radu prikazujemo rezultate istraživanja rasprostranjenosti vrsta leptira u zaštićenom području slapova Mirusha na Kosovu, provedenog u razdoblju od travnja do kraja rujna 2016. Fauna leptira tog područja nije prethodno istraživana. Istraživano je 13 lokaliteta s različitim tipovima staništa, dominirali su travnjaci, šuma i grmlje. Tijekom istraživanja zabilježene su 83 vrste leptira. Najveća raznolikost (Shannon-Wienerov indeks raznolikosti H) bila je na lokalitetu Dush i Sverkes, 68 od 83 zabilježene vrste. Najviše je bilo eurosibirskih vrsta (ES), slijedile su euroorijentalne (EO), euromeridionalne (EM) I holarktičke vrste (Hol). Naši rezultati potvrđuju bogatu bioraznolikost, na koju utječu klimatske značajke, geologija i biljni svijet istraživanog područja. Od 83 zabilježene vrste, 7 ih ima status gotovo ugroženih u Europi: Carcharodus floccifera (Zeller, 1847); Parnassius mnemosyne (Linnaeus, 1758); Cupido decolorata (Staudinger, 1886); Hipparchia fagi (Scopoli, 1763); Hipparchia statilinus (Hufnagel, 1758); Melitea aurelia (Nickeri, 1850) i Chazara briseis (Linnaeus, 1764).

U razdoblju od svibnja do studenog 2013. mjesečno smo prikupljali faunu Trichoptera na 9 lokaliteta sliva rijeke Llap na Kosovu. Prikupljen je ukupno 651 primjerak iz 14 porodica i 37 vrsta. Utvrđen je jasni uzorak sezonalnosti u brojnosti i broju vrsta u odnosu na najveći broj vrsta i primjeraka prikupljenih tijekom ljetnog perioda. Rod Ithytrichia, prema sadašnjim saznanjima prilično rijedak na Balkanskom poluotoku, pronađen je na Kosovu po prvi puta. Dvije vrste sup o prvi puta zabilježene za faunu Kosova: Crunoecia irrorata i Ithytrichia lamellaris. Dosad su obje vrste bile rijetko prikupljane u jugoistočnoj Europi. Osim toga u ovom israživanju prikupljeno je još nekoliko drugih endemskih i rijetkih vrsta za Balkanski poluotok: Rhyacophila loxias, Synagapetus iridipennis, Polycentropus excisus, Drusus botosaneanui, Annitella triloba, Odontocerum hellenicum i Adicella balcanica.

Samonikla vaskularna flora područja (okolica naselja Cerje Jesenjsko, Šaša, Pašnik, Vrbno i Ježovec s pripadajućim zaselcima) u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske istražena je tijekom vegetacijske sezone 2011. godine. Za ovo područje, koje se nalazi unutar planiranog Regionalnog parka Hrvatsko zagorje, nisu do sada bili zabilježeni nikakvi floristički podaci. Na području veličine oko 4 km2 zabilježeno je ukupno 389 svojti vaskularne flore, svrstanih u 77 porodica. Najzastupljenije porodice su Fabaceae (9,3%), Poaceae (7,7%), Asteraceae (7,5%), Lamiaceae (6,2%) te Rosaceae (5,1%). Spektar životnih oblika ukazuje na dominantnost hemikriptofita (50,4%), a najzastupljeniji geoelement je euroazijski (55,0%). Udio urbanofobnih i invazivnih svojti, kao i vrijednosti indikatora antropogenih promjena flore ukazuju da istraživano područje pokazuje poluprirodni karakter sa slabim do umjerenim antropogenim pritiskom. Iako je udio endemičnih, ugroženih i zaštićenih svojti nizak, raznolikost ostalih autohtonih biljaka opravdava zaštitu istraživanog područja na nivou regionalnog parka.

Provedenim istraživanjem zabilježene su tri vrste podzemnih gljiva u različitim regijama poluotoka Anatolija. Nalaz vrste Hydnocystis piligera predstavlja prvi nalaz ovoga roda za mikobiotu Turske, dok su vrste Melanogaster variegatus i Octaviania asterosperma zabilježene na novim lokalitetima u Turskoj. U radu se prikazuju makroskopske i mikroskopske fotografije zajedno s tekstualnim podacima o zabilježenim vrstama.