Kopneni dio sjeverne Dalmacije iznenađujuće je izostavljen iz recentnih faunističkih istraživanja leptira obalnog dijela Hrvatske. Kako bi upotpunili tu prazninu, objedinili smo podatke i opažanja iz ovog područja prikupljene u zadnja dva desetljeća. Sveukupno smo zabilježili 81 vrstu leptira, uključujući i nekoliko rijetkih i potencijalno ugroženih vrsta. U radu detaljnije raspravljamo o rasprostranjenosti sljedećih vrsta: Carcharodus orientalis, Gegenes pumilio, Euchloe ausonia, Cacyreus marshalli, Tarucus balkanicus, Polyommatus thersites, Euphydryas aurinia, Hyponephele lupina i Proterebia afra. Iako zabilježena raznolikost leptira i očuvanost regije nije izrazito visoka, neka područja, posebice doline Bijeline i Karišnice mogu biti označene kao područja mikro-rezervata za očuvanja visoke raznolikosti leptira, uključujući i većinu ugroženih vrsta iz regije. Napuštanje i naknadno zarastanje zajedno s uništavanjem staništa zbog izgradnje infrastrukture i proširenja urbanih područja prepoznati su kao najvažniji čimbenici koji uzrokuju opadanje brojnosti leptira u regiji.

Ponto-kaspijski strani i invazivni rakušac Echinogammarus ischnus (Stebbing, 1899), pronađen je u Hrvatskoj u donjem toku rijeke Drave i na tri lokaliteta u Dunavu (Batina, Borovo i Ilok). Najuzvodnija postaja na kojoj je nađen u Dravi, kod mjesta Donji Miholjac, udaljena je otprilike 82 km od ušća u Dunav. Na toj, kao i na dvije nizvodne postaje (Osijek i Belišće) u Dravi, zabilježen je zajedno s druge dvije invazivne vrste rakušaca Dikerogammarus villosus i Chelicorophium curvispinum, dok na postaji kod Donjeg Miholjca uz ove dvije dominantne strane vrste dolazi zajedno s još dvije autohtone vrste Gammarus fossarum i G. roeseli.

Rad donosi rezultate vjerojatno prvog detaljnijeg istraživanja slatkovodnih mekušaca otoka Raba. Taj otok pripada jadranskim otocima smještenim u sjevernom Jadranu. Tijekom 2012-2015 na 49 lokaliteta pronađeno je sveukupno 11 vrsta slatkovodnih mekušaca (9 puževa, 2 školjkaša). Dvije vrste, Ecrobia ventrosa i Myosotella myosotis nastanjuju bočate vode, dok ostale vrste pripadaju slatkovodnim mekušcima i nađeni su u izvorima, bunarima, jarcima, malim vodenim tokovima i potočićima. Kerkia kareli, vrsta zabilježena 2014. na otoku Pagu, koja nastanjuje freatičke vode, nađena je na jednom lokalitetu. Alohtona vrsta Physella acuta je zabilježena na mnogo lokaliteta, i to je vjerojatno prvo poznato pojavljivanje alohtonog vodenog mekušca barem što se tiče sjevernojadranskih otoka. Rezultati istraživanja se uspoređuju sa zajednicama vodenih mekušaca drugih jadranskih otoka.

Nizvodno otplavljivanje (drift) bentoskih makrobeskralježnjaka i supstrata je važan mehanizam (pre)raspodjele energetskih izvora i građevnih elemenata staništa u lotičkim ekosustavima. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti sezonske trendove drifta i bentosa na barijerama i u ujezerenjima na maloj prostornoj skali unutar krškog baražnog hidrosustava Plitvičkih jezera. Uzorkovanje makrobeskralježnjaka i usitnjene organske/anorganske tvari u driftu i bentosu provedeno je sezonski između studenog 2006. i srpnja 2007. na četiri postaje, koje su predstavljale dva tipa staništa: barijere (B; staništa s brzom strujom vode) i ujezerenja (P; staništa sa sporom strujom vode). Tijekom cijelog razdoblja istraživanja, ukupna brojnost makrozoobentosa i količina organskih/anorganskih tvari u driftu bile su značajno više na barijerama nego ujezerenjima. U bentosu je takva razlika među tipovima staništa opažena samo s obzirom na količinu mahovina. S obzirom na sezonske razlike, u bentosu nisu opažene značajnije trendovi, dok su u driftu u jesen i zimu nađene značajno veće količine organske i anorganske tvari i organizama nego u preostale dvije sezone, ali takav je trend opažen samo na barijerama. Brojnost organizama u bentosu i driftu uvelike je slijedila trendove količina usitnjene organske i anorganske tvari, osobito mahovina. U oba tipa staništa, taksonomski sastav drifta uglavnom je odražavao sastav bentosa. Međutim, u driftu su pronađeni organizmi koji nisu bili zastupljeni u bentosu i obrnuto. Ukupno tijekom istraživanja nađene su 63 svojte u uzorcima bentosa i drifta – od toga je 5 svojti nađeno samo u ujezerenjima, 38 samo na barijerama, a 20 svojti na oba tipa staništa. Najdominantniji i u bentosu i u driftu bili su Oligochaeta, rašljoticalac Alona spp., Copepoda te ličinke kornjaša Riolus spp. i dvokrilaca Simulium spp. Većina njih pripada mobilnim, epifitskim i/ili intersticijskim detritivorima, za koje pretpostavljamo da na našim postajama istraživanja dolaze na podvodnoj vegetaciji (tj. mahovini), plutajućim listovima i/ili u samom supstratu, dok za predstavnike Cladocera i Copepoda smatramo da potječu iz uzvodnog jezera. Opažene sezonske trendove u taksonomskom sastavu drifta i bentosa (npr. povećanje brojnosti Cladocera u ljeto i jesen; smanjenje brojnosti/odsutnost Ephemeroptera u proljeće i zimu) objašnjavamo kao posljedicu sezonskih razlika u izvorima hrane i životnim ciklusima pojedinih svojti. Naši rezultati ukazuju da u sedrotvornom sustavu Plitvičkih jezera: a) drift ima vrlo važnu ulogu u održavanju strukture i stabilnosti bentosa na različitim tipovima staništa (na barijerama i u ujezerenjima); b) sedrene barijere su vrlo dinamična staništa, u kojima je snažno izraženo sezonsko otplavljivanje bentoskih organizama i usitnjene organske/anorganske tvari, a osobito mahovina kojima se može pripisati vrlo važna uloga prijenosnika pri nizvodnom transportu tvari i organizama; c) na brojnost makrozoobentosa i količinu organskih/anorganskih tvari u driftu, izuzev brzine strujanja vode i sezonskih razlika u jezerskom utjecaju (tj. jezerskom protoku i životnim zajednicama), u velikoj mjeri utječu i inicijalni sastav i raspodjela čestica/organizama u bentosu te ekološko-etološke osobitosti pojedinih skupina organizama.

Tijekom 2014. po prvi put je istraživana flora Velikog (2,16 ha) i Malog Lagana (1,04 ha), otočića smještenih uz sjeverozapadni dio Dugog otoka. Zabilježeno je ukupno 39 vrsta i podvrsta svrstanih u 37 rodova i 21 porodicu. Na Velikom Laganu pronađeno je 35, a na Malom Laganu 24 svojte. U flori istraživanih otočića prevladavaju terofiti (43,59 %) i biljke mediteranskog flornog elementa (43,59 %) što ukazuje na mediteranski karakter flore.

Flora i vegetacija tri mala otočića površine od 1,04 do 3,31 hektara, smještenih između kopna i poluotoka Pelješca u južnoj Hrvatskoj, istraživani su 2014. i 2105. Analizirani su spektri životnih oblika i koroloških elemenata, diskutiran je odnos broja svojta i površine otočića, prisutnost biljaka svojstvenih samo za otočiće te opasnost od unosa i širenja alohtonih biljaka. Na sva tri otočića ukupno je utvrđeno 126 svojta (vrsta i nižih taksonomskih kategorija) vaskularnih biljaka. Floristički je najbogatiji Gospin Škoj (72 svojte), zatim Srednjak (68) i Goljak (48). Utvrđeno je ukupno pet biljnih asocijacija, jedna subasocijacija i dvije sastojine unutar pet vegetacijskih razreda. Morske pridnene kormofitske asocijacije u eulitoralu i infralitoralu su Posidonietum oceanicae, Cymodocetum nodosae i Nanozosteretum noltii. Halofitska vegetacija niskih obalnih stijena pripada novopredloženoj subasocijaciji Limonietum anfracti helichrysetosum italici. Vegetaciju makije čine asocijacije Myrto communis-Pistacietum lentisci i Oleo sylvestris-Pistacietum lentisci, makija s vrstom Erica arborea te sastojine Olea sylvestris-Narcissus tazetta. Zbog značajnog antropogenog utjecaja, poglavito uslijed unesenog patuljastog kunića, utvrđena je značajna degradacija vegetacije makije.

Delta rijeke Neretve jedan je od 96 botanički važnih područja u Hrvatskoj i nalazi se na popisu lokaliteta Ramsarske konvencije. U radu prikazujemo podatke o staništima i florističkoj raznolikosti prikupljenima tijekom terenskih istraživanja u travnju 2011. Na 10 istraživanih lokaliteta utvrdili smo 18 tipova staništa od kojih se 12 nalazi u Dodatku I Direktive o staništima EU. Među 458 svojti vaskularne flore, 32 vrste su uključene u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske kao ugrožene svojte (pet vrsta), osjetljive (10) ili gotovo ugrožene (11), dok je status šest svojti nedovoljno poznat (DD). Uz to, zabilježili smo dvije invazivne i 12 endemičnih svojta te dali osvrt na njihov konzervacijski i biogeografski značaj. Prikupljenim podacima dodali smo 160 literaturnih nalaza, pa je ukupna raznolikost flore u istraživanom području 618 svojta.