Nakon više od 70 godina endemska podvrsta velebitski planinski okaš Erebia gorge vagana ponovno je pronađena na tipskom lokalitetu blizu Vaganskog vrha na Velebitu, Hrvatska. Na sjeverno eksponiranom točilu u kolovozu 2014. bile su opažene najmanje četiri jedinke. S obzirom da je vrsta ograničena na najviše dijelove planine, trenutne klimatske promjene predstavljaju ozbiljnu prijetnju, pa bi dugoročno praćenje te izolirane populacije bilo od velike znanstvene važnosti.

U rijeci Dravi kod Donjeg Miholjca u siječnju 2014. godine po prvi puta je na području Republike Hrvatske utvrđena vrsta Ametropus fragilis Albarda, 1878.

U radu je prikazana rasprostranjenost vrste Hyloniscus adonis (Verhoeff, 1927) u Hrvatskoj. Ova vrsta je prvi puta zabilježena na cretu Dubravica i okolnoj šumi. Zabilježena je također i na rubnom staništu creta Đon močvar. Redeterminacija zbirke kopnenih jednakonožaca Hrvatskog biospeleološkog društva pokazala je da ova vrsta dolazi i na nekolicini drugih lokaliteta u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da je H. adonis higrofilna vrsta koja nastanjuje različite tipove šuma brežuljkastog i brdskog pojasa. Preferira vlažna tla s gustim slojem listinca i humusa, te rijetko napušta svoje skrovište. Vrlo je rijetka vrsta na otvorenim cretnim staništima, najvjerojatnije zbog ekstremnih okolišnih prilika (npr. visoke vlažnosti tla, niskih pH vrijednosti) te se smatra tirfoksenom vrstom. Nadalje, ova vrsta je pronađena i u ulaznim zonama špilja, najvjerojatnije zbog povoljnih mikroklimatskih prilika. Najvjerojatnije je povremeni stanovnik špilja i može biti klasificirana kao trogloksena vrsta.

Tijekom mjeseci srpnja i kolovoza 2013. godine na području zapadne Istre vođeno je istraživanje o suživotu rusog svračka (Lanius collurio) i riđoglavog svračka (Lanius senator) u ptičjim zajednicama unutar 17 zemljišnih parcela omeđenih glavnim kolnim putevima. Na 60 staništa svračaka bilo je utvrđeno 6 simpatričkih staništa, s dominiranjem rusog svračka nad riđoglavim svračkom u prostranim otvorenim predjelima, dok riđoglavi svračak pokazuje bolje sposobnosti naseljavanja. Usporedba ptičjih zajednica, putem Bray-Curtisovog koeficijenta sličnosti, omogućila je utvrđivanje postojanja klastera, kojeg čine središnje sjeverne parcele čije je obilježje veća kvaliteta staništa i gdje su registrirane veće vrijednosti indeksa raznolikosti.

Popis vrsta štitastih moljaca Hrvatske sadrži 31 vrstu. Rezultat je to pregleda literature o faunističkom istraživanju štitastih moljaca u Hrvatskoj od 1940. do 2007. i faunističkih istraživanja koja su obavili autori u razdoblju 2005.–2007. Tijekom faunističkih istraživanja, 7 od ukupno 31 zabilježene vrste bile su vrste štitastih moljaca s tamnim puparijem i egzuvijem. To su sljedeće vrste: Aleuroclava hikosanensis Takahashi 1938, Aleurolobus olivinus Silvestri 1911, Aleurolobus wunni Ryberg 1938, Aleurotuba jelinekii Frauenfeld 1867, Aleuroviggianus adrianae Iaccarino 1982, Simplaleurodes hemisphaerica Goux 1945 i Tetralicia ericae Harrison 1917. Pored navedenih, još su 2 vrste štitastih moljaca s tamnim puparijem i egzuvijem zabilježene kasnije. To su Aleurocanthus spiniferus (Quaintance 1903) koja je nađena prvi puta u Hrvatskoj 2012. i Aleuroclava aucubae (Kuwana 1911), prvi puta detektirana u Hrvatskoj 2013. godine.

U ovom je radu dat popis slapoljuba Hrvatske s napomenama o njihovoj biologiji i staništima u Hrvatskoj. Rezultat je pregleda literature, uvida u muzejske zbirke, implementacije rezultata stručnih studija i elaborata, kao i prikupljanja vodenih kornjaša tijekom raznih terenskih istraživanja duž Hrvatske u razdoblju od 2002. do 2013. godine. Ukupno su utvrđene 23 vrste slapoljuba s pet novih vrsta za faunu Hrvatske: Elmis rioloides (Kuwert 1890), Esolus angustatus (Müller 1821), E. pygmaeus (Müller 1806), Oulimnius tuberculatus (Müller 1806) i Stenelmis consobrina Dufour 1835. Potvrđena je i prisutnost vrste Elmis aenea (Müller 1806) u Hrvatskoj.

U razdoblju između 2004. i 2014. godine izvršena su floristička istraživanja na području naselja Blagaj. U rezultatima su navedene ukupno 723 biljne svojte iz 102 porodice, od kojih se 557 prvi put navodi za istraženo područje, dok 14 prethodno zabilježenih svojti nije potvrđeno u ovom istraživanju. Porodice s najvećim brojem svojta su Asteraceae s. l. (11,76%), Poaceae (9,82%), Fabaceae (7,75%) i Lamiaceae (6,50%). Terofiti su dominantni životni oblik (36,65%), dok su mediteranske biljke najzastupljenije (29,46%). Na Spisku biljnih vrsta za Crvenu knjigu BiH kao i na popisu Crvene liste flore Federacije BiH, nalazi se 38 svojti, dok je invazivnih vrsta zabilježeno ukupno 27.

U Hrvatskoj postoji veći broj dvoraca s perivojima, ali ne postoje sustavna istraživanja flore u njima. Napravljeno je sistematsko istraživanje i analiza flore perivoja dvorca Lužnica kraj Zaprešića u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam perivoj zauzima površinu od oko 8 ha. Unutar njega nalaze se i gospodarski objekti, kuhinjski vrt i voćnjak koji zajedno s dvorcem čine funkcionalnu cjelinu. Pretpostavlja se da je perivoj nastao krajem 18. stoljeća nakon što je izgrađen dvorac. U ovom istraživanju u perivoju su utvrđene 342 biljne svojte. One pripadaju u 233 roda i 80 porodica. Od toga broja su 262 svojte samonikle, a 80 uresne. Flora perivoja je bila analizirana taksonomski, prema flornim elementima i zaštićenim vrstama. Usporedba sa sličnim područjima u kontinentalnom dijelu Hrvatske pokazala je da se bitno ne razlikuje od tih područja. Međutim, ona sadrži relativno velik broj svojti na malom području i 6 strogo zaštićenih svojti, tako da preporučujemo da perivoj dvorca Lužnica postane zaštićeno područje.

Tijekom 2004. i 2012. provedena su terenska istraživanja flore na pet nenaseljenih otočića ispred Pakoštana: Babuljaš, Veliki Školj, Sveta Justina, Mali i Veliki Žavinac. Utvrđeno je ukupno 257 svojti vaskularne flore. Flora Velikog Školja ima 159 svojti, Sv. Justine 118, Velikog Žavinca 115, Malog Žavinca 105 i Babuljaša 95 svojti. Porodice s najvećim brojem svojti su Fabaceae (40 svojti; 15,56 %), Poaceae (36 svojti; 14,00%) i Asteraceae s.l. (31 svojta; 12,06%). Terofiti su najzastupljeniji životni oblik (49,42%), a među flornim elementima najzastupljenije su mediteranske biljke (50,19%). Biljke mediteranskog rasprostranjenja približno su jednako (47,62–53,04%) zastupljene na svim otočićima. Zabilježena su četiri endema, osam ugroženih te osam strogo zaštićenih biljaka. Od neofita, na Sv. Justini je zabilježena samo vrsta Conyza sumatrensis dok na ostalim otočićima neofita nije bilo.

U graničnom području između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine smjestio se Troglav, najveća i najviša planina središnjih Dinarida. Florističko istraživanje nešumskih staništa subalpinskog pojasa Troglava, s kratkim osvrtom na vegetaciju, provedeno je u srpnju 2011. g. Zabilježena je 151 svojta vaskularne flore razvrstana u 48 porodica. Značajnijim udjelom vrsta ističu se porodice: Poaceae (9,9%), Asteraceae (9,3%), Rosaceae (8,6%), i Fabaceae (7,6%). Analiza životnih oblika ukazuje na izrazitu dominaciju hemikriptofita, a fitogeografska analiza ukazuje na relativnu prevlast euroazijskog flornog elementa. Jedanaest je svojti endemično. U radu je analizirano pet stanišnih tipova s Dodatka I Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore: 6170 Planinski i pretplaninski vapnenački travnjaci, 62A0 Istočno submediteranski suhi travnjaci (Scorzoneretalia villosae), 6230 *Travnjaci tvrdače (Nardus) bogati vrstama, 4070 *Klekovina bora krivulja (Pinus mugo) s dlakavim pjenišnikom (Rhododendron hirsutum) i 4060 Planinske i borealne vrištine, ali i oni stanišni tipovi koji nisu uključeni u ekološku mrežu Europske unije Natura 2000, poput zajednica šumskih čistina (red Atropetalia), nitrofilna i skiofilna vegetacija (red Lamio albi-Chenopodietalia boni henrici) te pretplaninskih zajednica visokih zeleni (red Adenostyletalia). S obzirom da današnji izostanak ljudske djelatnosti na Troglavu omo-gućuje odvijanje prirodnih procesa sukcesije, bilo bi poželjno podržati ekstenzivno stočarenje u svrhu očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti.