Slijedom najavljenog temeljitog popisivanja i službene registracije svih živih i neživih zbirki u Europskoj uniji, u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokrenuta je revizija sadržaja stakleničkih zbirki. Sastavljeni su popisi biljaka toplog staklenika od njegovog podizanja (1891.) do danas (2015.), uređena sinonimka i nomenklatura te istraženo podrijetlo biljnog materijala. Rezultati pokazuju kako je kroz zbirku toplog staklenika tijekom posljednjih 120 godina prošlo barem 1000 svojti iz 380 rodova i 90 porodica. Danas u toj zbirci živi 320 biljnih svojti iz 146 rodova i 56 porodica.

U radu su navedeni novi, do sada neobjavljeni lokaliteti dviju endemičnih i floristički zanimljivih vrsta rasprostranjenih na području sjeverozapadnih Dinarida u Hrvatskoj. Obje vrste su u nas i zakonom strogo zaštićene. Jedna od njih je Kitaibelov pakujac (Aquilegia kitaibelii Schott) koji je kao rijetka, endemična vrsta uvrštena na popis NATURA 2000 vrsta. Nova nalazišta Kitaibelova pakujca zabilježena su na širem području planinske skupine planine Obruč te na srednjem i južnom Velebitu, dok su novi lokaliteti hrvatske gušarke (Cardaminopsis croatica (Schott, Nyman et Kotschy) Jáv.) utvrđeni na području srednjeg Velebita i na padinama brežuljaka regije Gacke. Obje vrste na većini novih nalazišta rastu u pukotinama stijena zajedno s drugim petrofilnim vrstama, a Kitaibelov pakujac zabilježili smo i na točilima. Za hrvatsku gušarku posebno su zanimljiva nalazišta u regiji Gackoj, gdje raste na termofilnim stijenama različitih ekspozicija, u okruženju mješavine termofilnih submediteranskih vrsta i nekih brdskih vrsta bukovo-jelovih šuma. Uz Premužićevu stazu na srednjem Velebitu C. croatica se također pojavljuje u termofilnim zajednicama šumskih stijena. Opaženo je i da, osim stijena, hrvatska gušarka nastanjuje i sekundarna, antropogena staništa, kao što su rubovi šumskih cesta, što ukazuje na ekološku plastičnost ove endemične vrste.

S obzirom na nalaz kopnenog puža Discus rotundatus (O. F. Müller, 1774) na otoku Rabu raspravljeni su literaturni podaci o njegovu postojanju/nepostojanju u Hrvatskoj. Također na otoku Rabu nađen je po prvi puta u Hrvatskoj slatkovodni puž Helisoma duryi (Wetherby, 1879).

Na osnovu determinacije po spolnim organima negirano je postojanje vrste Cepaea hortensis na jednom jedinom literaturnom nalazištu u Hrvatskoj, te je zaključeno da prema sadašnjim spoznajama vrstu treba brisati iz faune kopnenih puževa Hrvatske.

Dvije vrste dugonogih muha (Rhaphium caliginosum Meigen i Medetera jacula (Fallén)) zabilježene su po prvi puta za Hrvatsku. S tim nalazima ukupni broj vrsta dugonogih muha za Hrvatsku iznosi 38 te rad donosi popis tih vrsta.

Tular Beraea dira McLachlan 1875 je po prvi put utvrđen na području Hrvatske u gornjem toku rijeke Bistrac u listopadu 2014. godine.

Tijekom terenskih istraživanja u južnoj Dalmaciji, jedan primjerak vrste Kirinia roxelana opažen je sjeverno od sela Osojnik kraj Dubrovnika. To je drugi nalaz ove vrste u Hrvatskoj i ujedno prvi recentni nalaz nakon povijesnog nalaza na Pelješcu prije 120 godina. Najbliži nalazi ove vrste su u Bosni i Hercegovini, no i tamo je vrlo lokalno prisutna i rijetka.

U radu se daje osvrt na biološke i ekološke značajke te rasprostranjenost 12 vrsta tulara koje su utvrđene kao rijetke ili po prvi puta u fauni Hrvatske: Rhyacophila palmeni, R. vulgaris, Glosossoma conformis, Wormaldia pulla, Hydroptila forcipata, Plectrocnemia geniculata, Micrasema minimum, Limnephilus graecus, Ceralea ripariae, Oecetis notata, Setodes punctatus and S. bulgaricus. Po prvi puta u fauni Hrvatske utvrđene su sljedeće vrste: Plectrocnemia geniculata, Ceraclea riparia, Oecetis notata i Setodes bulgaricus dok je prisustvo vrsta Rhyacophila vulgaris, Micrasema minimum i Setodes punctatus potvrđeno po prvi puta sa sigurnošću u fauni Hrvatske (točni podaci nalaza).

U Hrvatskoj su zadnjih desetak godina poduzeta dodatna istraživanja u svrhu poboljšanja znanja o rasprostranjenosti danjih leptira. U ovom radu su za planinu Velebit uz nove podatke za vrste slabije poznatog rasprostranjenja kao što je Pieris (napi) balcana Lorković, 1970 dati su i prvi podaci o nalazima vrsta Carterocephalus palaemon, Gegenes pumilio, Lycaena tityrus, Polyommatus escheri, Neptis rivularis, and Charaxes jasius. S novim nalazima i uz pregled podataka publiciranih u zadnjih osam godina, ukupni broj zabilježenih vrsta na planini Velebitu dosegao je 153 vrsta što čini Velebit jednom od planina s najraznolikijom faunom danjih leptira. Dodatno, u susjednoj Lici opisani su nalazi Polyommatus damon, P. ripartii, Lycaena dispar, Phengaris alcon ‘ekotip vlažnih travnjaka’ i Euphydryas maturna, redom vrsta od interesa za zaštitu.