Vrsta Drusus chrysotus je stenoterm koji naseljava hladne vodotokove, tj. izvore i izvorišne dijelove planinskih potoka. Ima disjunktni areal i rasprostranjena je u planinskim područjima Središnje Europe. Sada je prvi puta zabilježena u Hrvatskoj, u Gorskom kotaru, što predstavlja proširenje njezinog areala na ekoregiju Dinaridski zapadni Balkan (sensu Illies). Vrsta D. chrysotus prikupljena je na izvoru Dobre, koji je pod jakim antropogenim utjecajem te je značajno izmijenjen. Obzirom na vrlo specifičnu faunu vodenih kukaca ovog izvora, zaštita i sprječavanje daljnje degradacije staništa izvorišnog dijela rijeke Dobre trebala bi biti jedan od prioriteta lokalne uprave.

Tijekom 2007. i 2008. provedeno je istraživanje faune Orthoptera na Papuku, sjeveroistočna Hrvatska. Zabilježili smo 64 vrste na 81 istraživanom lokalitetu. Pet vrsta, Isophya modestior, Poecilimon affinis, Poecilimon fussii, Pseudopodisma fieberi i Xya pfaendleri nove su za hrvatsku faunu ravnokrilaca.

Analizirali smo 17 poliklorbifenila (PCB) i sedam organoklorovih pesticida (OCP) u potkožnom masnom tkivu, jetri, mišiću, plućima, srcu i bubregu odraslog mužjaka kratkokljunog običnog dupina (Delphinus delphis) koj je nađen nasukan na otoku Cresu (Hrvatska) 2004. godine. PCB profilom dominirali su heksaklorobifenili (39.4 – 63.2% ΣPCB), s PCB-153 utvrđenim s najvišim koncentracijama u svim tkivima. Raspodjela PCB-a u tkivima slijedi redoslijed: potkožno masno tkivo > jetra > bubreg > srce > mišić > pluća te pozitivno korelira sa sadržajem masti u pojedinom tkivu (rs = 0.986, p < 0.01). HCB i ΣDDT slijede jednaku distribuciju u tkivima koja također korelira sa sadržajem masti (rs = 0.985, odnosno 0.986, p < 0.01), dok ΣHCH slijedi redoslijed: mi{i} > potkožno masno tkivo > jetra > bubreg > pluća > srce te ne pokazuje korelaciju sa sadržajem masti (p > 0.05). U svim su tkivima razine ukupnih DDT-a bile niže od razina ukupnih PCB-a, a omjeri ΣPCB/ΣDDTs u rasponu su od 1.3 u potkožnom masnom tkivu do 5.9 u mišiću. Razine organoklorovih spojeva u analiziranom uzorku potkožnog masnog tkiva među najvišim su nađenim razinama u dupinima u Sredozemnom moru nakon 2000. godine. Taj podatak te prisutnost mono-ortho supstituiranih PCB-a koji pokazuju toksičnost sličnu dioksinima u svim našim uzorcima mogu predstavljati dodatan razlog ugroženosti regionalne populacije dupina.

U radu se prezentiraju rezultati florističkih istraživanja najzastupljenije biljne zajednice koju na na poluotoku Gargano (Apulija, Italija) čini Acer opalus subsp. obtusatum. Svojta se nalazi na regionalnom Crvenoj popisu biljaka Apulije kao nisko rizična vrsta (LR). Zabilježeno je ukupno 126 svojti, exsiccata su pohranjeni u Herbarium Horti Botanici Barensis (BI), a od toga ih se 15 svojti smatra važnim s gledišta zaštite i za njih se daju detaljni podaci.

Chouardia lakusicii (Šilić) Speta je vrlo rijetka vrsta Hrvatske flore. Do sada je ta vrsta u Hrvatskoj zabilježena na jednom lokalitetu, i to sjeveroistočno od planine Biokovo (Zabiokovsko područje). Nedavno smo je otkrili na brdima Torac i Ivanova lazina iznad selâ Majkovi i Mravinjac, sjeveroistočno od naselja Slano (južna Dalmacija, Dubrovačko primorje) na nadmorskoj visini od 720 do 780 m. Raste na otvorenim stjenovitim vapnencima i u pukotinama vapnenačkih kamenitih blokova. Populacija je dobro održiva. Temeljem metoda procjene ugroženosti Međunarodne Unije za očuvanje prirode, predlažemo uvrštavanje Ch. lakusicii u nacionalni crveni popis ugroženih vrsta u kategoriji osjetljive svojte (VU; kriterij A3C, B2A, b (ii, v)).

Proces urbanizacije jedan je od ekstremnih oblika preinake staništa koju čovjek može poduzeti. Negativni trendovi i njihovi učinci s jedne strane, te briga za očuvanjem bioraznolikosti gradova i kvalitete života s druge, pokretači su istraživanja urbanih flora. U hrvatskim razmjerima urbane flore nisu bile predmetom osobito intenzivnih istraživanja te za većinu većih gradova nisu poznate. Proučavano područje smješteno je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske u gradu Zagrebu, na desnoj obali rijeke Save, desetak kilometara jugozapadno od centra grada. Na području Konopljenke i Piškorova zabilježena je 351 svojta vaskularnih biljaka iz 81 porodice. Od toga su sedam svojti (2%) papratnjače (Equisetidae), dvije svojte (0,6%) su golosjemenjače (Pinidae), a ostalo su kritosjemenjače (Magnoliidae). Među kritosjemenjačama 71 svojta (20,2%) pripada jednosupnicama (nadred Lilianae), a ostale 271 svojte (77,2%) iz 65 porodica su pripadnici ostalih nadredova kritosjemenjača. Vrstama najbogatije porodice su Poaceae (11,4%), Asteraceae (9,1%), Fabaceae (7,4%), Lamiaceae (5,7%) i Rosaceae (5,4%). Fitogeografska analiza pokazala je da su najzastupljenije svojte euroazijskog flornog elementa (30,1%) te široko rasprostranjene svojte (27%). Od životnih oblika najzastupljeniji su hemikriptofiti (48,1%), terofiti (22,2%) i fanerofiti (11,4%). Zabilježene su 22 invazivne svojte (6,3%), dvije svojte (0,57%) imaju status ugroženosti, a 64 svojte (18,2%) su pod zakonskom zaštitom. Usporedimo li broj vrsta po jedinici površine te udio zaštićenih i ugroženih svojti s rezultatima sličnih florističkih istraživanja na području središnje i sjeverozapadne Hrvatske, možemo zaključiti da se radi o relativno bogatom području.

Vrsta Damasonium polyspermum Coss. (Alismataceae) je prvi put u Hrvatskoj zabilježena 1994. godine u Jezerima na otoku Murteru. U rujnu 2011. vrsta je otkrivena na lokvi Bunari, kod Nacionalnog parka Krka, gdje je i potvrđena u lipnju 2012. godine. Prema Direktivi o staništima, ova lokva pripada prioritetnom stanišnom tipu 3170 *Mediteranske povremene lokve. Lokva se koristi za napajanje stoke koja održava otvoreno stanište neophodno za ovu vrstu. Kao vrlo rijetka i ugrožena vrsta, D. polyspermum bi trebao biti uvršten na Crveni popis vaskularne flore Hrvatske kao ugrožena vrsta: EN B1ab(iii,v)+2ab(iii,v).

Tijekom 2007. i 2008. godine istraživana je flora grada Omiša. Pronađeno je ukupno 870 vrsta i podvrsta od kojih 614 raste samoniklo ili se subspontano širi izvan uzgoja, a 256 taksona zabilježeno je isključivo u kulturi. Kultivirane svojte nisu uključene u analize. Rezultati analize flore pokazuju dominaciju terofita (40,07 %) i biljaka mediteranskog flornog elementa (37,95 %) što ukazuje na mediteranski karakter flore istraživanog područja. Flora grada Omiša prikazana u ovom radu ima mediteranski karakter i u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu dade se usporediti s florama drugih gradova u primorskom dijelu Hrvatske te florama gradova u Grčkoj i Italiji.