U ovom radu govori se desetgodišnjim rezultatima istraživanja komaraca, koji su hvatani metodom CDC klopke uz suhi led kao atraktant u Osijeku. Prve istraživačke godine zabilježeno je 16 vrsta. Tijekom deset istraživačkih godina broj poznatih vrsta popeo se na 20. Predpostavka ovog rada je da se korištenjem samo jedne metode uzorkovanja može se doći do skoro kompletne faune nekog područja. Očekivana fauna izračunata je statistički. U tu svrhu korišteno je pet neparametarskih estimatora: jedanfaktorijalni Jackknife (Jackknife-1); dvofaktorijalni Jackknife (Jackknife-2); jedanfaktorijalni Chao (Chao-1); dvofaktorijalni Chao (Chao-2) i Bootstrap. Ovim statističkim metodama je određeno da se broj vrsta komaraca u Osijeku kreće od 22 do 29 vrsta. Korištena metoda se pokazuje kao dobra ako se koristi kroz duže vremensko razdoblje, a naročita joj je vrijednost u tome što su se nove vrste evidentirale u godinama kada i nije bilo puno komaraca. Do otkrivanja kompletne faune ovom metodom, potrebno je uzorkovati još neko vrijeme.

Na širem području sela Muć u srednjoj Dalmaciji (Hrvatska) sakupljene su dvije bogate zbirke gornje skitskih amonita. Prvu zbirku sakupio je krajem devetnaestog stoljeća fra Josip Marko Malić, profesor Franjevačke gimnazije u Sinju. Ta zbirka deponirana je u Naturhistorisches Museum, Wien. Malićevu zbirku taksonomski je obradio Ernst Kittl objavivši 1903. monografski rad. Kittlove taksonomske postavke kasnije su uvelike revidirane, neke s razlogom, a neke bez argumenata. Drugu zbirku sakupio je, uz značajne prekide u kolekcionarskom radu, autor u periodu 1982-2003. Deponirana je u Prirodoslovnom muzeju u Splitu. Dio je sakupljen ranije. Taj dio, uključujući i materijal sa sjevernodalmatinskih lokaliteta, poklonjen je prije više godina Geološko–paleontološkom muzeju u Zagrebu. U međuvremenu Geološko–paleontološki muzej postao je odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Materijal iz Muća deponiran u Prirodoslovnom muzeju u Splitu mnogo je bogatiji vrstama i očuvanim primjercima. Nova zbirka sakupljena je uz biostratigrafsku kontrolu. Bogat fond terenskih podataka omogućio je bolji uvid u raznolikost amonitne faune lokaliteta Muć, te taksonomsku obradu. U Prirodoslovnom muzeju u Splitu u zbirci se nalazi četiri tisuće četiri stotine šezdesetsedam inventiranih primjeraka, od čega je klasificirano četiri tisuće dvije stotine devedestjedan, tj. neklasificiranih ima 4%. Dominantni životni oblici (ekotipovi) su tiroliti, dinariti i carnioliti. Česte vrste zastupljene su infraspecijskim oblicima. U zbirci je zastupljeno šezdeset vrsta od kojih trideset i jedna nova, te još jedna nova povrsta. Postavljena su dva nova podroda: Visovacites u rodu Tirolites i Muchites u rodu Carniolites. Osim toga u zbirci se nalazi malo unikatnog oštećenog materijala koji ukazuje na mogućnost traženja na terenu, u biostratigrafski odre|enim fosilnim faunama, još sedamnaest vrsta. Moguće je procijeniti da se u zbirci nalazi oko šezdeset i pet vrsta. Ovisno o kriterijima vrednovanja unikatnih primjeraka ili grupa malog broja primjeraka dobio sam dva rezultata: šezdeset i šezdeset i četiri. Imajući u vidu da se pojavljuju rijetki ekstremni infraspecijski oblici, te da često dijagenetske deformacije određuju morfološke karakteristike u mjeri koju nisam smio zanemariti, zasad se broj šezdeset čini realniji. Oko četrnaest vrsta je zastupljeno s dva do četiri primjerka, deset s pet do deset primjeraka, petnaest s više od deset primjeraka, sedam s više od stotinu primjeraka, a ostalo su unikati. Očuvanost fosilnog materijala mnogo je bolja nego u sličnim zbirkama. Nova zbirka omogućila je približavanje populacijskom konceptu istraživanja. U središtu pozornosti nalazi se vrsta. Biostratigrafski horizonti i zone definirani su populacijama karakterističnih vrsta amonita. Veliki problem – dijagenetski oštećeni fosili, rješavan je sakupljanjem velike količine građe, te valjanim postupkom prepariranja. Glavni dio likovne opreme sastoji se od fotografija dvije stotine devedeset i osam primjeraka amonita i stotinu i šezdeset dijagrama suturnih linija.

Održiv razvoj u saniranju odlagališta otpada je koncept koji nameće obnovu narušenog okoliša, društvenu dobrobit i gospodarske beneficije za potencijalne ulagače. U ovom radu predstavljen je održiv razvoj kao koncept i primijenjen na rezultate dobivene analizom odlagališta opasnog otpada Sovjak. Usporedba dobivenih rezultata ukazuje da je uvođenjem pojma održivog razvoja sanacija odlagališta opasnog otpada dobila novu značajku. Održivi razvoj pruža boljitak zajednici koja živi u bliskoj okolici odlagališta opasnog otpada; prijetnje javnom zdravlju bi time nestale, cijene nekretnina bi porasle. Projekt predviđa i društveni napredak, gospodarski rast i povećanje stope zaposlenosti. Rad pruža pregled trenutnog stanja okoliša i utjecaj opasnog otpada na odlagalište Sovjak. Naglasak je stavljen na zagađivanje podzemnih voda upravo zbog specifičnosti krškog terena na kojem se nalazi te kao takav predstavlja prijetnju ljudskom zdravlju.

Taložna evolucija eocenskog predgornog bazena Vanjskih Dinarida u sjevernoj Dalmaciji započinje karbonatnom sedimentacijom na predgornoj rampi, koja se povlačila. Klastična sedimentacija počinje s ranim ili fliškim stadijem, koji je predstavljen distalnim, prodeltnim pješčanim režnjevima s pridruženim hemipelagitima, koji su vezani za orogen i hranjeni rijekama. Naredni stadij punjenja odražava se u oplićavanju, koje je izazvala progradacija proksimalne prodelte. Slijedi taloženje ispred delti pletenih ravnica ili pletenih delti, što je vjerojatni nastavak stadija punjenja ili možda upućuje na stabilno stanje (ispunjeni stadij). Ovakva taložna evolucija može se usporediti s evolucijskim stilom, kakav je tipičan za periferne predgorne bazene, osobito one alpske domene, i usko je povezana s tektonskim razvitkom predgorja i orogena. Glavni procesi taloženja klastita bili su vezani za guste tokove niz dno, koji su nastajali iz poplava i proizlazili iz brojnih deltnih ušća. Ti tokovi mogli su biti utjecani oscilatornim tokovima. Odnosni riječni sliv označavala je snažna erozija u planinskim predjelima, što je bilo vezano za aktivnu kompresijsku tektoniku uzdizanog orogena i snažne tekućice.

Asocijacija Eleocharitetum palustris je vrlo slabo istražena močvarna zajednica u čitavoj Europi. U ovome radu su prikazane 22 fitocenološke snimke iz Hrvatske. Asocijaciju karakterizira dominantna vrsta Eleocharis palustris i siromašan florni sastav. Sastojine se razvijaju na vrlo vlažnim staništima uzduž obala slatkovodnih močvara i u plitkim mikrodepresijama terena. Staništa su poplavljena veći dio godine. Zajednica je dobro prilagođena paši, gaženju i košnji. Usporedba sastojina iz kontinentalnog i mediteranskog dijela zemlje pokazuje veći broj vrsta u sastojinama iz kontinentalne Hrvatske. Na osnovi razlika u flornom sastavu, asocijacija je podijeljena u dvije geografske varijante: kontinentalnu i mediteransku. Usporedba asocijacije Eleocharitetum palustris iz Hrvatske i nekih europskih zemalja pokazuje sličan sastav vrsta i uglavnom iste česte biljne svojte.

U ovome se radu donose rezultati dugogodišnjeg prstenovanja ptica na području Hrvatskog zagorja, a odnose se na nalaze u drugim zemljama. U razdoblju od 1972. do 2007. godine prstenovao sam 16400 ptica (70 vrsta) od koji je izvan granica Hrvatske nađena 31 ptica (5 vrsta: čvorak Sturnus vulgaris – 26, golub grivnjaš Columba palumbus – 1, kos Turdus merula – 2, drozd cikelj Turdus philomelos – 1 i plavetna sjenica Parus caeruleus – 1). Dvadeset i dvije ptice nađene su u Europi (18 u Italiji i po 1 u Španjolskoj, Francuskoj, Mađarskoj i Češkoj) i devet u Africi (5 u Alžiru i 4 u Tunisu).

Tijekom ožujka 2007. godine, nekoliko dana staro muflonsko janje pronađeno je na području ograđenog uzgajališta jelena lopatara (Dama dama) i muflona (Ovis ammon musimon). Navedenim uzgojem rukovodi Centar za uzgoj divljači Rozhanovce kao sastavnica Sveučilišta veterinarske medicine u Košicama. Zbog teških deformiteta udova i nemogućnosti stajanja spomenuto je janje uhvaćeno i eutanazirano. Nakon eutanazije janje je pregledano makroskopski, rendgenski, patološkoanatomski i patohistološki. Uočene promjene klasificirane su kao artrogripoza, kifoza te uvrnuće i skraćenje lijeve stražnje noge. Artrogripoza je naziv za stalnu kontranturu zgloba/ova prisutnu već pri rođenju životinje. Uglavnom je artrogripoza povezana s otežanim pokretanjem ploda tijekom bređosti uslijed različitih anomalija ploda ili maternice. Također se povezuje s oštećenjima središnjeg živčanog sustava (intrauterine infekcije virusima Akabane ili bolesti plavoga jezika), konzumiranjem otrovnih biljaka te neaktivnošću ploda uzrokovanu drugim anomalijama poput skolioze, tortikolisa ili rascijepljenog nepca. Kombinacija navedenih alteracija u sprezi sa nespecifičnim histološkim nalazom i činjenicom kako je u pitanju svega jedan utvrđen slučaj, isključuje mikroorganizme kao uzročnike ovog stanja.

U radu je istraživana prisutnost parazita Sarcocystis spp. u poprečno-prugastom srčanom i skeletnom mišićju 71 primjerka papkarske divljači odstrijeljene u razdoblju od 2005. do 2007. na području središnje i istočne Slovačke. Invazija sarkocistama je utvrđena u 91% pregledane divljači (jelenska divljač, muflon, divokoza, divlja svinja), i to u 100% od pregledanih 13 srna, 10 muflona, 8 jelena lopatara i 6 divokoza; 85.0% u 20 pregledanih divljih svinja; 78.6% u pregledanih 14 jelena običnih. Također je u pretražene papkarske divljači zabilježen i visoki intenzitet invazije, najviši u divljih svinja (do 1.495 mikrocista po gramu) i srna (903 mikrociste po gramu). Niži intenzitet invazije zabilježen je u mladunčadi u odnosu na odrasle životinje; jelen obični (19/g), muflon (19/g), divokoza (19/g) i divlja svinja (52/g). Statistički značajno jača invazija utvrđena je u mužjaka negoli u ženki. Nadalje, statistički značajne razlike uočene su u intenzitetu invazije kod mužjaka jelena običnog u odnosu na telad p<0.05; divojaraca u odnosu na janjad p<0.001, divokoza u odnosu na janjad p<0.001, divojaraca u odnosu na divokoze p<0.05, veprova u odnosu na krmače p<0.01 te krmača u odnosu na prasad p<0.05. U radu su također prikazane i morfološke osobitosti mikrocista parazita Sarcocystis spp. u poprečno-prugastom skeletnom i srčanom mišićju, prema histološkom prikazu. Mikrociste su bile ispunjene brojnim bradizoitima, smještenima unutar komorica.

Zaštita divljači od bolesti važna je zbog nekoliko razloga. Prvenstveno zbog zdravlja samih životinja, koje su u sadašnjim uvjetima u Slovačkoj pojačano izložene negativnim čimbenicima uzrokovanim ljudskom aktivnošću. Između ostalog, povećana je izloženost bolestima, uključujući one uzrokovane parazitima. Da bi se istražila učestalost Taenia vrsta kod divljih mesoždera, što je indikativno i za zaraženost cervida, pregledane su 323 životinje. Zastupljeno je 7 vrsta: Taenia hydatigena (Pallas, 1766), Taenia krabbei Moniez, 1879 (syn. T. cervi Christiansen, 1931). Tetratirotaenia polyacantha (Leucart, l856), Mesocestoides litteratus, M. lineatus (Goeze, 1782), Ralliet, 1843 i Echinococcus multilocularis. Prisutnost T. hydatigena je utvrđena kod 12 lisica i dva vuka, a T. krabbei je nađena kod jednog vuka i tri lisice. Cisticerki su post-mortem istraženi kod 114 primjeraka divljih preživača (32 obična jelena, 61 srne i 21 jelena lopatara). Cysticercus tenuicollis (Taeniae hydatigena) je utvrđena kod tri vrste divljači (jelen obični, srna, jelen lopatar) a cisticerki T. krabbei u miokardu običnog jelena.

Metalotioneini (MT) igraju ključnu ulogu u održavanju homeostaze esencijalnih metala i u zaštiti od toksičnih metala te od oštećivanja stanice oksidacijom. Cilj ovog rada je predložiti novi pristup obradi bioloških uzoraka za analizu tiola, uključujući metalotioneine. Osim toga, predloženi postupak se testira pri kvantifikaciji MT i ukupnog sadržaja tiola u krvnom serumu svinje (Sus scrofa domestica), što se dosad nije radilo. Prikupljan je krvni serum (10 ml) te prebacivan u 0.2 M fosfatni pufer (990 ml). Uzorak (100 × razrijeđen) je stavljen u termomikser gdje se nastavila toplinska denaturacija većine proteina. Obrađeni uzorak seruma je elektrokemijski izmjeren da bi se odredio ukupni sadržaj tiola (cistein, glutation, metalotionein i drugi termostabilni tioli male molekularne mase) te sadržaj MT. Prosječna razina tiola i MT su procijenjeni na 165 ± 20 mM, odnosno 5.2 ± 0.6 mM.