Lonjsko polje predstavlja jedno od najvećih i najbolje očuvanih poplavnih područja u Europi. Periodična poplavljivanja na ovom području događaju se najčešće tijekom proljeća i jeseni pri čemu se voda na dijelu Lonjskog polja zadržava i do više od 100 dana. Ovakve hidrološke prilike stvaraju mnoštvo različitih staništa sa specifičnim ekološkim čimbenicima koji predstavljaju zanimljive objekte istraživanja. Istraživanje za ovaj rad provedeno je od travnja do studenog 2004. godine na dvije lokacije, jednoj poplavnoj te drugoj, nepoplavnoj livadi. Na obje istraživane lokacije utvrđena je fauna pauka te razlike u sastavu faune pauka.

U radu se navode nalazišta 22 neofita uz rijeku Cetinu. Neofiti – Acer negundo L., Amaranthus albus L., A. blitoides S. Watson, Ambrosia artemisiifolia L., Artemisia verlotiorum Lamotte, Conyza bonariensis (L.) Cronq., C. canadensis (L.) Cronq., Eleusine indica (L.) Gaertner, Euphorbia maculata L., E. prostrata Aiton, Galinsoga parviflora Cav., Paspalum paspalodes (Michx.) Scribn., Tagetes minuta L., Xanthium spinosum L., X. strumarium L. subsp. italicum (Moretti) D. Löve prvi put se navode za istraživano područje. Za ranije zabilježene neofite – Amorpha fruticosa L., Aster squamatum (Sprengel) Hieron., Bidens subalternans DC., Conyza sumatrensis (Retz.) E. Walker, Datura inoxia Mill., Erigeron annus (L.) Pers., Phytolacca americana L. navode se nova nalazišta na istraživanom području.

Kako je problem invazivnih vrsta postao svjetski, porastao je broj studija o invazivnim biljnim vrstama, što je uzrokovalo porast terminološke konfuzije koja se nastoji prevladati uvođenjem općeprihvaćenih standarda. Stoga smo, kao dio prvog nacionalnog projekta o invazivnoj flori Hrvatske, provedenog 2006. godine, pripremili prijedlog nacionalnih standarda i kriterija za tretiranje alohtone flore. Taj prijedlog uključuje standardnu terminologiju, svjetski prihvaćenu od većine botaničara, ali i posebno usklađenu s europskim standardima za tretiranje alohtone flore, a naročito invazivnih biljnih vrsta. Posebna pažnja posvećena je definiranju kriterija za utvrđivanje statusa potencijalno invazivnih vrsta u Hrvatskoj, kao što su podrijetlo, datum i način unosa, te invazivni status, na temelju kojih je, za navedene svojte, unutar baze Flora Croatica priređen zaseban modul »Alohtone biljke«.

U radu je predstavljen preliminarni popis invazivnih stranih biljnih vrsta (IAS) u Hrvatskoj. Izrađen je na temelju literaturnih podataka i opažanja na terenu. Popis se sastoji od 64 svojte, kojima je pridružena pripadajuća porodica, životni oblik i geografsko podrijetlo. Izvršene su analize prema pripadnosti porodicama, životnom obliku i podrijetlu. Od 27 porodica većina (24 porodice) pripada dvosupnicama. Najbrojnija porodica je porodica Asteraceae dok su rodovi Conyza, Erigeron i Impatiens zastupljeni s najvećim brojem svojti. Analiza životnih oblika pokazala je dominaciju terofita, ali i prisutnost hemikriptofita, fanerofita i geofita. Po podrijetlu dominiraju invazivne svojte iz obiju Amerika, a slijede ih one iz Azije te Afrike.

Dokumentira se prisutnost dviju novih vrsta iz porodice Anthocoridae (Insecta: Heteroptera) za Hrvatsku: Elatophilus (Euhadrocerus) crassicornis i Cardiastethus nazarenus. Obje vrste su uhvaćene na otoku Cresu na crnom boru Pinus nigra.

Kukavica (Cuculus canorus) je obvezni međuvrsni nametnik u razdoblju gniježđenja. Ovdje pišem o nalazu dviju mladih kukavica u dva gnijezda (prvo i drugo gniježđenje) koje su othranjene od istog para mrkih crvenrepki (Phoenicurus ochruros). Mlada kukavica u razdoblju prvog gniježđenja nađena je 25. svibnja 2007. godine, a druga mlada kukavica zabilježena je u gnijezdu tijekom drugog gniježđenja istog para mrkih crvenrepki 30. lipnja 2007. godine. Prema mojim dosadašnjim istraživanjima mrka crvenrepka u pravilu smješta gnijezdo na isto mjesto unutar jedne sezone. Oba gnijezda nalazila su se na istome mjestu, na unutarnjoj gredi drvene nastambe (klijeti) u vinogradu.

Cilj ovog rada jest utvrditi koje se biljke koriste za izradu metli u nekim jugoistočnoeuropskim (Bugarska, Turska) i zapadnoazijskim zemljama (Azerbejdžan, Saudijska Arabija, Jemen).

Primjerci Pomatias rivularis (Eichwald, 1829) sakupljeni su tijekom proljeća 2007 na Banskom brdu (Baranja, Hrvatska). Ova je vrsta nova za faunu Hrvatske. Pronađene su i populacije vrste Pomatias elegans (O. F. Müller, 1774) također na Banskom brdu, koje je za sada jedino poznato područje u Hrvatskoj na kojem se pojavljuju obje ove vrste. U radu je priložen popis 40 vrsta mekušaca (35 vrsta puževa i 5 vrsta školjkaša) s područja Banskog brda i bliže okolice. Na ovom je popisu i Ena montana (Draparnaud, 1801), vrsta koja do sada nije bila zabilježena u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske.

Pregledom literaturnih podataka i faunističkih istraživanja autora u razdoblju od 2005-2007 napravljen je prvi popis štitastih moljaca u Hrvatskoj (ŠIMALA, 2008). Pregledom literature utvrđena je prisutnost 10 vrsta. Vlastitim istraživanjima utvrđena je 31 različita vrsta štitastih moljaca, od čega je 21 nova u fauni Hrvatske. To su slijedeće vrste: Aleurochiton acerinus Haupt, 1934; Aleurochiton pseudoplatani Visnya, 1936; Aleuroclava hikosanensis Takahashi, 1938; Aleuroclava jasmini Takahashi, 1932; Aleurolobus wunni Ryberg, 1938; Aleurotuba jelinekii Frauenfeld, 1867; Aleuroviggianus adrianae Iaccarino, 1982; Aleyrodes asari Schrank, 1801; Aleyrodes elevatus Silvestri, 1934; Aleyrodes lonicerae Walker, 1852; Asterobemisia carpini Koch, 1857; Asterobemisia obenbergeri Zahradnik, 1961; Asterobemisia paveli Zahradnik, 1961; Bemisia afer Priesner & Hosny, 1934; Massilieurodes chittendeni Laing, 1928; Massilieurodes setiger Goux, 1939; Neopealius rubi Takahashi, 1954; Simplaleurodes hemisphaerica Goux, 1945; Siphoninus immaculatus Heeger, 1856; Tetraleurodes hederae Goux, 1939 i Tetralicia ericae Harrison, 1917. Popis štitastih moljaca Hrvatske sadrži 31 vrstu iz 1 potporodice, Aleyrodinae svrstane u 18 rodova.

Rad govori o štitastim ušima Planococcus citri (Risso, 1813), Planococcus ficus (Signoret, 1875) i Planococcus vovae (Nasonov, 1908) koje su utvrđene monitoringom roda Planococcus Ferris, 1950 tijekom četverogodišnjih faunističkih istraživanja (2005.–2008.) u Hrvatskoj. P. vovae je novoregistrirana vrsta za Hrvatsku. Rasprostranjenost utvrđenih vrsta i njihovih domaćina u Hrvatskoj prikazana je prema UTM sustavu. Opisana su i neka morfološka obilježja potrebna za razlikovanje utvrđenih vrsta.