U starijoj botaničkoj literaturi postoje zapisi da je vrsta Festuca pulchella prisutna u Hrvatskoj, međutim ne navode se lokaliteti. U ovome radu je vrsta potvrđena za floru Hrvatske. Utvrđena je na dva lokaliteta, na Snježniku (Nacionalni park Risnjak) i na Zavižanu (Nacionalni park Sjeverni Velebit). Vrsta je zabilježena na nadmorskoj visini iznad 1400 m i to u sastavu nešumske vegetacije.

Obilježja promjenjivosti veličine pologa poljskog vrapca Passer montanus istraživana su na području sela Mokrice (Hrvatsko zagorje, sjeverozapadna Hrvatska) 2005. godine. Prosječna veličina pologa prvog gniježđenja iznosi 5,00 jaja (SD = 0,62), drugog 5,36 jaja (SD = 0,66) i trećeg gniježđenja 4,86 jaja po gnijezdu (SD = 0,71). Ponovljivost (repeatability, r) između prvog, drugog i trećeg pologa iznosi 0,33 i statistički je značajna (p = 0,005). Znači da se 33% varijacija u veličini pologa odnosi na genetičke čimbenike (intrinsic »female quality«).

Andrićev herbar nastao je od 1823.–1824. do 1837. godine, a danas se čuva na dva mjesta. Najveći dio herbara nalazi se u Prirodoslovnom muzeju u Splitu, a mapa razreda Diandria u Muzeju grada Trogira. Nije nam poznato kada, niti kojom prigodom su dijelovi herbara završili u navedenim ustanovama. U oba muzeja čuva se 620 herbarskih listova u kojima se danas nalazi 518 svojti koje su navedene u popisu iz 1914. godine, a 115 svojti nedostaje. Ukupnom broju od 905 svojti koliko ih je Andrić prikupio ili zapisao (prema popisu iz 1914. god.) svakako treba pridodati i 24 nove svojte koje smo pronašli herbarizirane i etiketirane u Muzeju grada Trogira i Prirodoslovnom muzeju u Splitu. Time bi, prema rezultatima dosadašnje obrade materijala, ukupan broj svojti koje je sakupio ili zapisao Andrija Andrić za trogirsku floru iznosio 929. U dijelu Andrićevog herbara koji se nalazi u Prirodoslovnom muzeju u Splitu zamijenjeni su 2005. godine herbarski listovi, a izvorne su etikete sačuvane i umetnute.

U ovome radu je po prvi puta zabilježena asocijacija Caricetum buekii za Hrvatsku. Utvrđena je na vlažnim staništima u dolini rijeke Korane i Radonje. Fitocenološki pripada močvarnoj vegetaciji razreda Phragmito-Magnocaricetea. Ovim radom je također dat doprinos poznavanju rasprostranjenosti vrste Carex buekii u Hrvatskoj. Vrsta je ustanovljena na tri nova nalazišta južno od Karlovca: u Vukmanićkom Cerovcu, Tušiloviću i Krnjaku.

Poznata geografska rasprostranjenost kolonijalnog kamenog koralja Cladopsammia rolandi Lacaze-Duthiers, 1897 proširena je novim nalazima u Jadranskom moru. Ovaj endemski kameni koralj Sredozemnog mora pronađen je u proljeće 2002. na strmcima južnog dijela otoka Lastova i u ljeto 2005. na dvije postaje na jugozapadnom dijelu otoka Mljet (južni Jadran). Novi nalazi, opisani u ovom radu, prvi su dokaz rasprostranjenosti ove vrste koralja u Jadranskom moru.

U radu se opisuje nova špiljska vrsta tribusa Bythinini, Bryaxis krilei sp. nov., s otoka Mljeta te se raspravlja o njenom položaju u sistematici.

U radu se donose novi nalazi invazivne nearktičke vrste stjenice Leptoglossus occidentalis Heidemann, 1910 (Heteroptera: Coreidae: Coreinae: Anisoscelini) za Hrvatsku, i to s otoka Raba, Brača i Hvara te se govori o novoj biljci domaćinu, alepskom boru Pinus halepensis.

Rad donosi pregled i nadopunu popisa vrsta jadranskih deseteronožnih rakova. U popis je dodano nekoliko novih vrsta za ovo područje, zabilježene su imigrantske vrste, a neke vrste su izbačene. Revidirana su imena vrsta te se raspravlja o njihovom stanju i perspektivama.