Na vinogradarskom području Andraševca (46°00’N, 15°57’E; sjeverozapadna Hrvatska) 15. lipnja 2004. godine našao sam mladu kukavicu (Cuculus canorus) u gnijezdu mrke crvenrepke (Phoenicurus ochruros). Gnijezdo se nalazilo na vanjskoj gredi drvene nastambe (klijeti) u vinogradu.

Istraživali smo sposobnost površinskih i špiljskih ženki vrste P. mexicana za pronalaženje mužjaka iste vrste pri svjetlu i u tami. Ženke obiju populacija pokazale su predispoziciju za pronalaženje mužjaka u oba pokusa. Nevizualno socijalno ponašanje u tami kod površinskog tipa ove vrste ribe može se promatrati kao preadaptacija na špiljski način života.

Slično kao i u ostalim europskim državama, u Republici Hrvatskoj je uočeno smanjenje populacije običnog europskog tvora. Lovci su oduvijek rijetko lovili tvorove, uglavnom na zahtjev stočara. Prema tome, kao glavni uzroci nagoviještenog negativnog trenda u populaciji tvora, uz progon, označeni su loša slika u javnosti, slučajna otrovanja i prometne nezgode. U cilju stjecanja pouzdanih podataka o brojnosti tvorova, njihovom ponašanju i društvenoj organizaciji, nužna je provedba određenih populacijskih istraživanja. Na temelju takvih rezultata moguće je osmisliti plan za oporavak populacije. Takav plan svakako mora uključiti stvaranje pozitivne slike tvora u javnosti te zaštitu od otrovanja putem nepropisno izloženih mamaca.

U radu se opisuje nova špiljska vrsta iz roda Euconnus (Tetramelus) Motschulsky iz Bazgovačke Jame. Ukratko se raspravlja o odnosu nove vrste prema grupama vrsta longulus i oblongus, te se daje pregled dosadašnjeg pojavljivanja roda Tetramelus u bivšoj Jugoslaviji.

Terenskim istraživanjima Dugog otoka izvan granica PP »Telašćica« i dva sjevernije položena otočića (Mali i Veli Lagan) našli smo 35 vrsta kopnenih puževa s kućicom. Od toga su 33 vrste bile u literaturi zabilježene za Dugi otok uključujući i okolne južne otočiće koji ulaze u sastav PP »Telašćica«. Novonađene su Cepaea vindobonensis i Hygromia cinctella. Našim istraživanjima nismo našli 10 vrsta zabilježenih u literaturi. Za dvije svojte (Delima blanda conspurcata, Cepaea nemoralis) smatramo da ne obitavaju na otoku i navedenim otočićima, a preostalih 8 (Vallonia costata, Granopupa granum, Truncatellina claustralis, Agathylla lamellosa, Delima edmibrani, Testacella scutulum, Cochlicella acuta, Chilostoma setosa) smatramo sigurnim stanovnicima Dugog otoka koje ili zbog nedovoljne sustavnosti istraživanja ili zbog toga što svojte ne obitavaju područja izvan PP »Telašćica« nismo našli. Među vrstama treba istaknuti Delima edmibrani kao stenoendem Dugog otoka, Agathylla lamellosa zbog najsjevernijeg nalazišta, Chondrina spelta ventilatoris zbog najzapadnijeg nalazišta, te Testacella scutulum i Paralaoma servilis zbog rijetke pojavnosti u hrvatskoj malakofauni. Dugi otok s navedenim okolnim otočićima i hridima broji ukupno 43 vrste što predstavlja, u usporedbi s drugim istočnojadranskim otocima, relativno bogatu kopnenu malakofaunu.

Reklasifikacija kratkorepih rakova (Crustacea: Decapoda: Brachyura) odnosi se na preispitivanje cjelokupnog njihovog sustava, uključujući preispitivanje sistematskog statusa i položaja sviju recentnih i izumrlih svojti iznad razine roda kao i njihove ponovne opise. Uspostavljeno je mnogo novih viših svojti, a većini je izmijenjen sistematski status i položaj.

Barbus meridionalis petenyi Heck. tipična je bentofagna riba koja se hrani zoobentosom i dijelovima biljaka, a zbog svoje osjetljivosti na promjene u okolišu idealan je objekt za određivanje zdravlja vodenih ekosustava. Jetra riba koštunjača podložna je mnogobrojnim toksičnim i metaboličkim promjenama. U srpnju 1999. prikupljeni su iz akumulacije Trebeništa uzorci jetre 40 riba koji su obrađeni standardnom histopatološkom analizom. Prikupljeni podaci otkrili su patološke promjene u tkivu jetre, uključujući nekrozu parenhimskih stanica povezanu s hemoragijom.

U radu je prikazan floristički sastav posebne terofitske biljna asocijacije, razvijene na otoku Hvaru u Hrvatskoj, koju je svojevremeno u okolici Madrida otkrio i proučio španjolski botaničar Jesús Izco pod imenom Saxifrago tridactyliti – Hornungietum petreae. Iako zauzima malene površine, u prvom redu na starim hrpama odbačenoga kamenja veličine šljunka, pokrivenih ispranim, dekalcificiranim tlom, možemo je smatrati značajnom jer u biljnom pokrovu Hrvatske pridonosi povećanju biološke raznolikosti.