U radu su opisane nova potporodica Sibumbellinae (Trombellidae) i novi rod Sibumbella za tipsku vrstu Sibumbella esterae n. sp. iz Hrvatske.
Faunistička istraživanja ušara (Hippoboscidae) tijekom posljednjih dvadeset godina u Hrvatskoj rezultirala su utvrđivanjem 11 vrsta, od kojih su drozdova ušara (Ornithoica turdi), sjajna ušara (Ornithophila metallica), velika ptičja ušara (Ornithomya avicularia), lastavičja ušara (Ornithomya biloba), tamna ptičja ušara (Ornithomya chloropus), mala ptičja ušara (Ornithomya fringillina), velika čiopina ušara (Crataerina melbae), piljkova ušara (Stenepteryx hirundinis) i mala čapljina ušara (Icosta minor) nove u fauni Hrvatske. Ukupni broj vrsta iz porodice ušara u Hrvatskoj fauni povećan je na 11 vrsta.
U radu se navode nova saznanja o rasprostranjenosti rijetke vrste leptira Proterebia afra dalmata (Godart, [1824]) duž dalmatinske obale u Hrvatskoj. Svojta je novozabilježena na sedam nalazišta: kod Lozovca u blizini Nacionalnog Parka »Krka«, u okolici glavnog izvora rijeke Cetine, kraj Velog Blata na otoku Pagu, te na četiri lokaliteta na sjevernoj ekspoziciji masiva Biokova između Lončara, Kaoca i Turije, koji se nalaze unutar granica Parka Prirode »Biokovo«. Raspravlja se o rasprostranjenosti te karakteristikama staništa ove ugrožene svojte.
Dat je pregled gljiva utrobnjača Hrvatske. Sadrži 68 vrsta iz 26 rodova. Pet rodova i 18 vrsta prvi je put publicirano za područje Hrvatske. Uz svaku vrstu navedeni su publicirani i nepublicirani izvori podataka, kao i zbirke u kojima je pohranjen sakupljeni materijal.
Ovim radom daje se doprinos poznavanju rasprostranjenosti vrste Anthoxanthum alpinum u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji. Podaci iz literature, pregled herbarskog materijala i rezultati terenskih istraživanja pokazuju da je vrsta A. alpinum prisutna na Dinarskim planinama u sastavu planinske vegetacije travnjaka na nadmorskoj visini od 1400 m i više. Čini se da je ekološki optimum vrste u Hrvatskoj u sastojinama vrste Nardus stricta. Vrsta je također zabilježena u ass. Festucetum pungentis i u planinskim sastojinama vrste Deschampsia caespitosa.
U radu je obrađena asocijacija Lamio orvalae–Aceretum P. Košir et Marinček 1999. Sastojine asocijacije prona|ene su u altimontanskom pojasu dinarskog (Snežnik, Trnovski gozd), i u altimontanskom te montanskom pojasu predalpskog područja Slovenije (Blegoš, Kamniška Bistrica). Asocijacija je uvrštena u svezu ilirskih šuma plemenitih listača Fraxino–Acerion Fukarek 1969. Sastojine asocijacije su u sinoptičkoj tablici uspoređivane s ostalim ilirskim asocijacijama javora i sa sličnim srednjoeuropskim šumama javora sveze Tilio–Acerion Klika 1955.
Kodeks uzgajanog bilja sustav je pravila, preporuka, primjera i bilješki za imenovanje uzgajanog bilja u suglasnosti s Botaničkim kodeksom (2000). Botanički kodeks uređuje znanstvena imena divljeg i uzgajanog bilja u latinskom obliku, a Kodeks uzgajanog bilja uređuje imena odlika uzgajanog bilja, neke samo do stupnja roda (genus), a ostale do vrste ili niže od vrste, dodavanjem njihovih naziva znanstvenim imenima u bilo kojem jeziku, osim u latinskom. Kodeks se sada bavi s imenovanjem samo dviju kategorija uzgajanog bilja, to su kultivar i skupina. Nazivi u imenima uzgajanog bilja tiskovno se razlikuju od znanstvenih imena. Unatoč izrazu kultivar, u zakonodavstvu nekih zemalja i me|unarodnim objavama, riječi variety, sorta ili njihovi ekvivalenti u drugim jezicima zakonski su izrazi za riječ kultivar, ako točno odgovaraju odredbama ovoga Kodeksa. Novo izdanje Kodeksa razlikuje se od prethodnoga u 215 promjena članaka/stavaka. Kodeks djeluje retroaktivno i zamjenjuje sva prethodna izdanja.
Na Samarskim stijenama (Velika Kapela, Gorski kotar), u strogom rezervatu prirode, na nadmorskoj visini od 1200–1300 m raste u pukotinama vapnenačkih stijena, u vegetaciji sveze Micromerion croaticae Ht (red Potentilletalia caulescentis Br.-Bl.), zvončika visine do 70 cm, koja je habitusom slična vrsti C. pyramidalis L. Morfološke i ekološke značajke upućuju na zaključak da se radi o zasebnoj svojti u okviru agregata C. pyramidalis. Po Velikoj Kapeli, planinskom masivu gdje ta biljka raste, predlažemo naziv Campanula kapelae.
U radu su prikazane florističke osobine planine Aydogdu (Denizli, Turska) i zabilježene su vrste vaskularnih biljaka koje rastu na tom području. Istraživanje je provedeno između 2000. i 2003., a prikupljeno je 1112 uzoraka vaskularnih biljaka. Na kraju istraživanja determinirano je sveukupno 586 svojti (na razini vrste i podvrste) iz 82 porodice i 314 rodova. Najzastupljenije porodice su Asteraceae (76 vrsta), Fabaceae (65 vrsta) i Brassicaceae (43 vrste), te rodovi Trifolium L. (13 vrsta), Ornithogalum L. (9 vrsta) i Veronica L. (9 vrsta). Fitogeografski elementi i njihov omjer je sljedeći: Mediteranski 180 (30.7%), Irano-Turanski 43 (7.3%), Eurosibirski 24 (4.0%) i multiregionalni ili nepoznatog fitogeografskog porijekla 339 (58.0%). Stupanj endemizma ovog područja je 9.7%, manje od jedne trećine srednje vrijednosti endemizma za Tursku.
U ovom radu obrađuju se pitanja odabira dekoracija, položaja, strukture i morfologije kukastih seta. Podaci su prikupljeni pomoću skenirajućeg elektronskog mikroskopa. Ucrtavan je položaj kukastih seta na egzoskeletu. Rakovice (porodica Majidae) se često ukrašuju. Među kukaste sete na svom egzoskeletu stavljaju dijelove morskih organizama. Ta dekoracija može služiti kao zaštita od vizualnih predatora. M. crispata je oportunist koji koristi nekoliko algi, ovisno o brojnosti dostupnih algi i morfološkoj strukturi. M. crispata je također generalist: pokušava što manje izgledati kao rak da bi tako postala što manje vidljiva svojim vizualnim predatorima.