U okviru realizacije projekta »Biološka baza podataka i GIS II« tiskane su terenske florne liste. Njihova osnovna svrha je standardizacija postupaka i metoda bilježenja florističkih podataka, kako bi različiti autori, bilo profesionalni botaničari, bilo educirani amateri, popisivali floru na jednoznačan način. Svaka je lista namijenjena kartiranju flore u jasno definiranom području (jednom MTB ¼ polju za potrebe sabiranja podataka na nacionalnoj razini). Terenska lista omogućuje brži i organiziraniji rad na terenu. Izrađena je na temelju sličnih listi namijenjenih kartiranju flore srednje Europe, koje su u uporabi od 60-tih godina. Sastoji se od 6 listova (12 stranica) B5 formata povezanih u rasklapajući slijed (»harmonika«), te sadrži dio za unos osnovnih geografskih, ekoloških i drugih podataka o istraživanom području, popis kratica svojti (umanjen u odnosu na Popis flore Hrvatske za vrste koje se rijetko pronalaze na terenu), te pomoćne karte. Članak detaljno opisuje što je terenska florna lista i koji su njeni dijelovi, kako se ispravno ispunjava, gdje se može nabaviti i što učiniti s ispunjenom listom.

U radu se objavljuje podatak da je vrsta Rosa zalana pripadnik hrvatske flore. Otkrio ju je još davne 1884. godine Ljudevit Vukotinović u okolici Varaždinskih Toplica. To je ujedno i najjužnije nalazište navedene srednjoeuropske vrste.

U ovom priopćenju navode se sva dosada poznata i nova nalazišta endemične i reliktne ilirsko-apeninske vrste Convolvulus cneorum L. u Hrvatskoj. Nova nalazišta su na otoku Murteru i murterskim otočićima Tužbini, Prišnjaku, Malom i Velikom Dražemanskom, na Kornatskim otocima Smokvici, Babinoj Guzici, Gornjoj Sikici, Pelinjaku i Samogradu te na otočiću Kamenici (uz otok Tijat).

Centaurea uniflora Turra subsp. nervosa (Willd.) Bonnier & Layens nađena je na planinskoj rudini Guslice – sjeverozapadni dio Nacionalnog parka »Risnjak« (sjeverozapadna Hrvatska). To je prvi nalaz te biljke u Hrvatskoj.

Miješano se leglo pojavljuje kada dvije ili više vrsta nesu jaja u isto gnijezdo. Među vrapčarkama to se najčešće pojavljuje u sjenica, Parus sp. i muharica, Ficedula sp. (primjerice LÖHRL, 1964; SHY, 1982; MERILÄ, 1994; ZANG, 1998). Sredinom svibnja 2000. godine zabilježio sam u škrinjici za gniježđenje miješano leglo između brgljeza i velike sjenice. Miješana legla između tih vrsta su rijetka.

Za floru 34 murterska otočića na osnovi vlastitih istraživanja (1994–2001) i literaturnih podataka utvrđeno je 409 taksona vaskularnih biljaka (391 vrsta, 17 podvrsta i 1 forma u okviru 273 roda i 74 porodice) od kojih je 402 zabilježeno za ove otočiće prvi put, a sedam vrsta ranije. U kulturi je zabilježeno 18 taksona koji nisu uključeni u analize. Izvršena je taksonomska analiza te analiza životnih oblika i flornih elemenata.

U radu se prikazuje flora Tijarice koja se nalazi u krškom području južne Hrvatske. Najčešće su biljke iz porodica Asteraceae, Poaceae, Fabaceae, Rosaceae i Lamiaceae. Zabilježeno je 28 vrsta i podvrsta s različitim stupnjem endemizma. Popis obuhvaća 597 biljnih svojti do sada pronađenih na ovom području.

U radu su opisane dvije nove lokacije s gipsom na planini Medvednici kao i strukturno-tektonski položaj gipsa. Prva lokacija s gipsom nalazi se 2 km južno od Marije Bistrice i vezana je za dolomite i klastite permotrijaske starosti koji su tijekom najmlađih tektonskih događaja, zajedno s miocenskim sedimentima, intenzivno borani i reverzno rasjedani pod utjecajem djelovanja osnovnog stresa na pravcu sjever-jug. Na drugoj lokaciji, u gornjem toku potoka Vidovec, gips se nalazi također u dolomitu koji je u direktnom diskordantnom kontaktu s crnim metapelitima paleozojske starosti. Na gipsu s obje lokacije učinjena je izotopna analiza sastava sumpora i dobivene su starosti evaporita u rasponu gornji perm – gonji trijas. Na temelju rezultata analize sumpora zaključuje se na povezanost istraživanih lokaliteta sa širim marinskim prostorom za vrijeme gornjeg perma. S tim u svezi može se posredno zaključiti i o starosti metamorfnih stijena Medvednice. Naime, gips se na obje lokacije javlja u nemetamorfoziranim dolomitima gornjopermske starosti.

Rad donosi opis i crtež visokospecijalizirane vrste troglobiontskog kornjaša Lovricia aenigmatica iz 51 m duboke jame na Biokovu (Hrvatska, središnja Dalmacija). Vrsta se uspoređuje s L. jalzici Pretner, 1979.

SPITZENBERGER et al. (2001) su objavili da u Austriji postoji više od dvije genetički različite grupe dugouhih šišmiša. Genetička analiza jednog primjerka šišmiša ove skupine s dalmatinskog otoka Lastova (Hrvatska) koji je neposredno uz locus typicus vrste Plecotus kolombatovici, te dodatna morfološka analiza primjeraka s drugih dalmatinskih otoka, pokazali su suprotno prethodnom objašnjenju da grupa 2 u SPITZENBERGER et al. (2001) ne predstavlja vrstu P. kolombatovici, koja je odijeljena vrsta srodna s P. austriacus. Za navedenu grupu 2 iz tog rada smatramo da predstavlja za znanost novu vrstu, P. microdontus n. sp., koja pripada grupi P. auritus. Ona se od ostalih europskih vrsta roda Plecotus razlikuje u vanjskoj morfologiji, značajkama lubanje i zubiju. Poznata je iz Alpa u području između Ligurije i Slovenije.