Pregledom literaturnih podataka, pisanih materijala o determinacijama lisnih uši Igrc Barčić i Dinarina koji se nalaze u arhivu Zavoda za poljoprivrednu zoologiju, Agronomski fakultet Zagreb te faunističkih istraživanja Gotlin Čuljak u razdoblju od 1996–1998 napravljen je prvi popis lisnih uši u Hrvatskoj (GOTLIN ČULJAK, 2001). Pregledom literature utvrđena je prisutnost 156 vrsta, neobjavljene determinacije Igrc Barčić sadrže 24, a Dinarina 6 vrsta. GOTLIN ČULJAK (2001) faunističkim istraživanjem utvrđuje prisutnost 83 vrste lisnih uši od čega je 13 potpuno novih u fauni Hrvatske. To su slijedeće vrste: Callipterinella calliptera Harting, 1841; Callipterinella minutissima Stroyan, 1953; Chaitophorus populeti Panzer, 1805; Drepanosiphum acerinum Walker, 1838; Drepanosiphum aceris Koch, 1855; Drepanosiphum dixoni Hille Ris Lambers, 1971; Eulachnus sp. del Guercio, 1909; Hormaphis betulae Mordvilko, 1901; Hyperomyzus lampsanae Börner, 1932; Macrosiphum gei Koch, 1855; Periphyllus californiensis Shinji, 1917; Tinocallis platani Kaltenbach, 1842 i Tuberculatus (Tuberculoides) moerickei Hille Ris Lambers, 1974. Popis lisnih uši Hrvatske, uključujući i novoutvrđene vrste, sadrži 199 vrsta svrstanih u 3 porodice, 10 potporodica, 16 tribusa i 84 roda.

Prigodom florističkih istraživanja na otoku Malom Drveniku pronašli smo 100 svojti vaskularnih biljaka (svrstanih u 36 porodice) koje dosad nisu bile zabilježene na ovom otoku. Floristička istraživanja se nastavljaju.

U svrhu izrade florističke karte Parka Prirode Medvednica sabrani su postojeći podaci o rasprostranjenosti roda Daphne iz literaturnih i herbarskih izvora. Također su izvršena i terenska istraživanja. Zabilježene su tri vrste: Daphne blagayana Freyer, Daphne laureola L. i Daphne mezereum L. Sve zabilježene vrste prema IUCN kategorijama spadaju među ugrožene i nisko rizične vrste. Za ove tri vrste roda Daphne unutar Parka Prirode Medvednica ukupno je zabilježeno 159 lokaliteta od kojih je 124 (78%) lokaliteta geokodirano. Rasprostranjenost vrsta prikazana je kartama uz uporabu srednjoeuropske mreže za kartiranje flore (MTB).

U razdoblju od 1996. do 2001. istraživana je flora Šibenika i okolice. Ukupno je pronađeno 1075 vrsta i podvrsta papratnjača i sjemenjača od kojih se 676 navodi prvi put u ovom radu. Od 492 prethodno zabilježene svojte potvrđen je nalaz za 399 a za 93 svojte nalaz nije potvrđen. Rezultati analize flore pokazuju dominaciju terofita (42,79%) i biljaka mediteranskog flornog elementa (37,86%) te značajnu zastupljenost biljaka iz porodice Leguminosae (10,70%) što ukazuje na mediteranski karakter flore istraživanog područja.

Granulometrijska svojstva sedimenta, količina organske tvari i sadržaj vlage u sedimentu mjereni su radi utvrđivanja njihove važnosti u određivanju biotičke strukture sedimenta (bakterija, praživotinja, i posebno, meiofaune) u razdoblju od veljače do prosinca 1998. godine na tri postaje (submerznoj, na kontaktu vode i kopna te emerznoj) u eulitoralu Sakadaškog jezera u Parku prirode Kopački rit u Hrvatskoj. Ukupno je zabilježeno 10 skupina meiofaune: oblići, veslonošci (uključujući nauplije), kolnjaci, maločetinaši, trbodlaci, rašljoticalci, dugoživci, virnjaci, grinje i ličinke kukaca. Utvrđen relativno velik broj skupina meiofaune, ali s malom gustoćom, posljedica je fizičkih i kemijskih čimbenika istraživanog područja, prvenstveno pjeskovite strukture sedimenta. Oblići su bili dominantna skupina meiofaune na svim istraživanim postajama. Na submerznoj postaji statistički značajna korelacija utvrđena je između količine organske tvari u sedimentu i vodostaja Sakadaškog jezera, između količine organske tvari i sadržaja vlage u sedimentu te između broja ukupnih bakterija i praživotinja. Na kontaktu vode i kopna statistički značajna korelacija utvrđena je između sadržaja vlage u sedimentu i gustoće ukupne meiofaune i oblića. Za istu postaju, kao i za emerznu, utvrđena je statistički značajna korelacija između brojnosti praživotinja i gustoće meiofaune te između brojnosti praživotinja i oblića.

Na biokovskom području, u periodu od 1996. do 2001., vršili smo sustavna terenska floristička istraživanja. Istraživanje je bilo obavljeno od ranog proljeća do kasne jeseni u višim položajima, a u Podbiokovlju i u zimskim mjesecima. Cilj je bio kompletiranje herbarske zbirke »Herbar Biokovskog područja« (MAKAR) te inventarizacija flore biokovskog područja i Parka prirode Biokovo. Znatan dio prikupljenog materijala je detaljno obrađen i kao dokumentacijski materijal, uložen u navedenu zbirku u Institutu »Planina i more« u Makarskoj. Prilikom ovih istraživanja konstatirali smo još 193 taksona vaskularnih biljaka. Ovim brojem biljnih taksona se još više povećava spoznaja biološke raznolikosti (biodiverzitet) ovog prostranog i nadasve interesantnog područja. U ovome radu priopćavamo rezultate spomenutih istraživanja. U narednom periodu bit će nastavljena determinacija i inventarizacija. To nam daje pravo za pretpostaviti kako će biti još noviteta u prikupljenom materijalu i u novim istraživanjima.

Na istraživanim postajama u eulitoralu Sakadaškog jezera tijekom 1998. godine ukupno je utvrđeno 45 vrsta oblića: 12 »gutača« (bakteriofagnih vrsta), šest »kidača-gutača« (algivornih vrsta), osam »žvakača« (predatora/omnivora) i 19 »isisavača« (fitofaga/omnivora). »Žvakači« su bili osnovna skupina koja je obilježavala faunu oblića u eulitoralu Sakadaškog jezera – činili su 67.28% ukupne nematofaune na submerznoj postaji A, 70.13% na postaji B (na kontaktu vode i kopna) te 54.16% na emerznoj postaji C. Najveća relativna gustoća utvrđena je za »žvakače«: Brevitobrilus stefanskii, Mononchus aquaticus i Tobrilus gracilis na postajama A i B, a na postaji C za B. stefanskii, M. aquaticus i Paramononchus sp. Iduća po značajnosti bila je skupina »isisavača«: 19.98% na postaji A, 23.60% na postaji B te 36.97% na postaji C. Manje su bili zastupljeni »gutači« (5.98–11.78%) i najmanje »kidači-gutači« (<2%). Na promjene u trofičkoj strukturi oblića najveći su utjecaj imali fluktuacije nivoa vode i količina raspoložive hrane u sedimentu.

U ovom radu je izvršena precizna intrapopulacijska analiza niza egzomorfoloških i makroendofenotipskih svojstava jedinki vrste Leptidea sinapis Linnaeus, 1758. Analizom je jasno pokazano postojanje znatno veće varijabilnosti kod velikog broja osobina u odnosu na literaturne podatke.

Prilikom istraživanja podmorskog dijela Nacionalnog parka Mljet od 1995. do 1998. godine zabilježene su i sakupljene 52 vrste koralja. Za svaku vrstu izneseni su opći i ekološki podaci, te su zabilježeni nalazi i lokalna brojnost. Pronađene vrste predstavljaju oko 60% dosad pronađenih koralja u Jadranskom moru i oko 45% u Sredozemnom moru. Osam vrsta koralja pronađeno je po prvi put u Jadranskom moru, dok se jedanaest vrsta smatra endemima Sredozemnog mora. U Nacionalnom parku Mljet nalazimo razne vrste podloga i razne bentoske zajednice, te koralji pokazuju značajne prilagodbe na različite podloge i prilike u okolišu. Dobar primjer za to je kolonijalni koralj Cladocora caespitosa koji tvori »greben« u Velikom Jezeru, u okolišu s jakim pridnenim morskim strujama.