Ovaj rad predstavlja prvi prilog istraživanju špiljskih makromiceta Hrvatske. U sklopu sustavnog biospeleološkog istraživanja, koje se provodi na području Dinarida od 1990. godine, pronađeno je osam populacija entomopatogene vrste Cordyceps riverae Pacioni (Hypocreales, Ascomycota). Do sada je istraženo oko 200 speleoloških objekata, od čega je u 69 utvrđena prisutnost vrsta iz subtroglofilnog roda Triphosa (Geometridae) koje su jedini, do sada sigurno utvrđeni domadari vrste C. riverae. Od osam speleoloških objekata Gorskog kotara, Korduna, Like i Dalmacije, u kojima su pronađene populacije te entomopatogene gljive, uzorci su prikupljeni iz pet špilja sa područja Gorskog kotara, Korduna i Dalmacije. U radu dajemo detaljan opis vrste C. riverae uz usporedbu s holotipom te vrste, podrobnu ekološku analizu, te kartografski prikaz poznate rasprostranjenosti vrste i njenih domadara u Hrvatskoj. Vrsta C. riverae zabilježena je po prvi puta u mikoflori Hrvatske.

Tijekom 1998. godine istraživana je flora i neki ekološki čimbenici – temperatura i relativna vlaga zraka u ulaznim dijelovima triju spilja na otoku Rabu. Spilje se nalaze u različitim vegetacijskim zonama i na različitim nadmorskim visinama. Ukupno su zabilježene 32 vrste biljaka – 29 vrsta sjemenjača i 3 vrste papratnjača. U usporedbi s istraživanjima koja su provedena u dvije od tih spilja na početku 20. stoljeća zabilježene su promjene u florističkom sastavu. Posebno se ističe smanjenje broja vrsta papratnjača u unutrašnjosti spilja.

Podmorska špilja kod Vrbnika duga je 30 metara, i ima oblik nepravilne trostrane prizme. Oblikovana je u gornjokrednim vapnenačkim stijenama. Muljeviti i pjeskoviti sedimenti pokrivaju njeno dno. Nastala je u kopnenim uvjetima, tijekom Würma. U holocenu, izdizanjem morske razine špilja je potopljena. Tijekom biocenoloških istraživanja nađene su 23 svojte makroflore i 115 svojti makrofaune (Porifera 22, Cnidaria 7, Bivalvia 19, Gastropoda 6, Cephalopoda 1, Echiura 1, Sipuncula 1, Polychaeta 8, Crustacea 15, Bryozoa 6, Echinodermata 5, Tunicata 4, Pisces 20). Istraživanjem Malacostraca pronađeno je 13 vrsta dekapodnih rakova i 2 vrste mizida. Među zabilježenim ribama, samo se glavoč Gammogobius steinitzi može smatrati isključivim stanovnikom podmorskih špilja. Primjercima najbrojnija vrsta riba u špilji je glavoč Thorogobius ephippiatus. Od ulaza do 3 metra unutar špilje zabilježen je prekoraligenski aspekt koraligenske biocenoze. Biocenoza polutamnih špilja utvrđena je do 25 metara od ulaza, dok je u posljednjih 5 metara razvijena biocenoza potpuno tamnih špilja i prolaza s dominacijom Polychaeta.

Cilj rada bio je obaviti periodička opažanja hipogejskih puževa Zospeum isselianum Pollonera 1886 na površini stijene u špilji Jama pod Mokrico u Kamniško-Savinjskim Alpama i monitoring udaljenosti koju su puževi prešli tijekom zadanog vremena. Između 30. travnja i 1. kolovoza 1997. pomicanja puževa bila su mjerena 13 puta. Temperatura zraka kretala se između 6.0 °C i 10.2 °C, a relativna vlaga između 97% i 100%. Puževi su se tjedno pomicali od 1 do 15 cm. Prosječna udaljenost bila je 0.7 cm dnevno. Puževi su uglavnom puzali oko mjesta na kojima su prvotno i pronađeni.

Usporedbe cirkadijalnog ritma, ponašanja i metabolizma kod površinskih i špiljskih proteida omogućuju rasvjetljavanje evolucijskih trendova u tim procesima. Obligatorni stanovnik špilja, proteid Proteus anguinus, nije pokazivao nikakav vidljiv dnevni ritam aktivnosti ili posebni metabolizam prilikom odmora. Naprotiv, salamandrid Euproctus asper koji boravi na površini, imao je cirkadijalni SMR i ciklus aktivnosti. Ti cirkadijalni ritmovi imali su endogenu komponentu. Životi obaju proučavanih životinja bili su karakterizirani dugim periodima neaktivnosti, prekidanih hranjenjem ili izviđačkim/predatorskim ponašanjem. Proteus anguinus imala je smanjen metabolizam tijekom odmaranja i tijekom spontane aktivnosti (znatno niži od većine površinskih vodozemaca), pa se čini dobrim primjerom kralježnjaka kao niskoenergetskog sustava. Niske vrijednosti metabolizma i aktivnosti P. anguinus interpretiraju se kao prilagodbe na život u podzemlju, gdje je u duljim periodima prisutna slaba i nekontinuirana opskrba hranom i/ili hipoksija.

U radu se daju podaci o vizualnom ponašanju Hendea myersi cavernicola (Forster), a koji pokazuju da ovaj kosac vidi. Nije bilo moguće uloviti nijedan primjerak izvan špilje, a integument ove vrste pokazuje redukciju pigmentacije, pa moramo zaključiti da se radi o troglobitu koji ne samo da ima oči, nego ih i koristi.

Vrsta Carex pulicaris nađena je na na cretu u Trsteniku (Gorski kotar). To je prvi nalaz te vrste u Hrvatskoj, a to je ujedno i južna granica njezina areala.

Mahovnjaci (Bryozoa) su jedna od najslabije poznatih skupina životinja u Jadranskom moru. Tijekom posljednjih 250 godina istraživanja, duž istočne obale Jadrana zabilježeno je samo 184 vrste mahovnjaka. U popisu vrsta nalazišta su podijeljena na sjeverni, srednji i južni Jadran. Navedeni su sinonimi.

Tijekom razdoblja od 1992. do 1993. godine i u jesen 1995. godine, revidirana je ornitološka zbirka Dubrovačkog muzeja. Pregledano je ukupno 946 preparata, od toga 322 balga, 348 dermoplastičkih preparata i 275 dermoplastičkih preparata smještenih u dioramama, te jedan želudac. Zbirku je stvorilo ukupno 69 prikupljača, a sastoji se od 238 vrsta ptica iz 18 redova i 57 porodica, što čini 60% svih zabilježenih vrsta ptica u Hrvatskoj. Tri najstarija preparata, vrsta Anas querquedula, Vanellus vanellus i Coccothraustes coccothraustes, potječu iz 1867. godine. Nevrapčarke su zastupljene sa 139 vrsta iz 36 porodica, odnosno 17 redova, a red Passeriformes je zastupljen s 99 vrsta iz 21 porodice. Na 335 preparata nedostaju podaci o lokalitetu, a na 470 preparata nema podataka o prikupljaču. Vrsta Ficedula semitorquata je prvi, a vrsta Gavia immer četvrti nalaz za Hrvatsku. Zbirka sadrži rijetke i zanimljive vrste, kao što su: Pelecanus onocrotalus, Plegadis falcinellus, Neophron percnopterus, Gyps fulvus, Accipiter brevipes, Crex crex, Tetrax tetrax, Prunella collaris i Hippolais olivetorum. Preparat vrste Larus genei je bez podataka, te se ne može smatrati prvim nalazom za Hrvatsku. Zanimljive su i zimske zabilježbe vrsta Alca torda i Fratercula arctica. Zbirka sadrži 71 vrstu iz razdoblja proljetnih migracija, 83 vrste iz jesenskih migracija, te 51 gnjezdaricu i 54 vrste koje prezimljuju na području Dubrovnika.

U ovome radu dati su rezultati istraživanja pojave nametništva tijekom razmnožavanja unutar populacije vrste čvorak (Sturnus vulgaris) na području sela Mokrice (sjeverozapadna Hrvatska) u razdoblju od 1999. do 2000. godine. U uzorku od 70 gnijezda u obje godine istraživanja u 21 gnijezdu (30.5%) sneseno je jedno ili dva tuđa jaja. Jedno tuđe jaje sneseno je u 17 (24.8%) gnijezda, a dva u 4 (5.7%) gnijezda. Dimenzije jaja (duljina, širina, volumen, indeks oblika jaja) ženke-nametnika nešto su manje u odnosu na ženku-domadara, ali ne i statistički značajne. Također, statistički nije značajna povezanost između volumena jaja nametnika i srednje vrijednosti pologa domadara. To znači da ženka nametnik ne bira gnijezda određene veličine jaja ženke domadara u koja nese svoja jaja. Ženke-nametnice najčešće su polagale svoja jaja u gnijezda domadara kada su u njima već bila dva ili tri jaja (u 72.8% slučajeva).