Ovaj rad predstavlja prvi popis vrsta porodice Hydraenidae Hrvatske. Popis je temeljen na relevantnim literaturnim podacima kao i na do sada neobjavljenim nalazima i determinaciji vrsta od strane autora. Ukupno je zabilježeno 65 vrsta raspoređenih unutar tri roda: rod Hydraena Kugelann, 1794 s 26 vrsta, rod Limnebius Leach, 1825 s devet vrsta te rod Ochthebius Leach, 1815 s 30 vrsta. Na osnovu biogeografske analize 47 vrsta je ustanovljeno u mediteranskoj regiji, 28 u kontinentalnoj, a 14 u alpinskoj regiji. Četiri vrste su novi nalazi za hrvatsku faunu: Hydraena (s. str.) assimilis Rey, 1885, Limnebius (s. str.) aluta Bedel, 1881, Ochthebius (Asiobates) flavipes Dalla Torre, 1877 i O. (s. str.) pedicularius Kuwert, 1887, dok su za četiri vrste nalazi klasificirani kao neprovjereni ili upitni. Vrsta Ochthebius (Asiobates) bicolon Germar, 1824 je ovim istraživanjem uklonjena s popisa hrvatske faune, a za 29 vrsta pretpostavljena je prisutnost na području Hrvatske. Za sada je samo jedna vrsta, Hydraena angustata Sturm, 1938, klasificirana kao endemska za Hrvatsku, ali s pretpostavkom da joj je areal distribucije i veći. Važno je naglasiti da je 14 vrsta ustanovljenih ovim istraživanjem endemskog ili subendemskog rasprostranjenja za područje Balkana. U sklopu ovog rada određeni su lektotipovi za vrste Hydraena (s. str.) croatica Kuwert, 1888 i Ochthebius (Aulacochthebius) narentinus Reitter, 1885 te je prvi puta objavljena fotografija dorzalne strane habitusa vrste H. (s. str.) croatica. Također, ukratko je predstavljena povijest istraživanja porodice Hydraenidae na području Hrvatske. Zaključno, u usporedbi sa drugim južnoeuropskim zemljama poput Španjolske ili Italije, znanje o fauni porodice Hydraenidae u Hrvatskoj je još uvijek nedostatno. Tako je primjerice do sada je svega nekoliko primjeraka s područja Hrvatske DNA barkodirano sa svega jednom jedinkom pronađenom u bazi podataka BOLD i GeneBank (pristupljeno lipanj 2025).
vodeni kornjaši, Hydraena, Limnebius, Ochthebius, Balkan, fauna, rasprostranjenost, endemske vrste, novi nalazi, povijest istraživanja, određivanje lektotipova
Točni podaci o rasprostranjenosti vrsta ključni su za učinkovito planiranje zaštite, što podrazumijeva točnu taksonomsku identifikaciju. U ovom radu proveli smo molekularne i morfološke analize koje su pokazale da vrsta Zootoca carniolica Mayer, Böhme, Tiedemann & Bischoff, 2000 živi u Hrvatskoj. Raniji nalazi ove vrste pripisivani su živorodnoj gušterici Z. vivipara (Lichtenstein, 1823) ili panonskoj živorodnoj gušterici Z. v. pannonica (Lac & Kluch, 1968). Z. vivipara uvrštena je u nacionalnu faunu Hrvatske, dok je Z. v. pannonica navedena kao vrsta koju Hrvatska prati i o kojoj izvještava u skladu s člankom 17 Direktive o staništima. Analizirali smo genetske podatke (mitohondrijski geni COI i cytb), morfološke značajke (omjer prosječnog broja redova trbušnih ljuski i broja femoralnih pora) te podatke o rasprostranjenosti hrvatske populacije. Rezultati pokazuju da je u Hrvatskoj prisutna Z. carniolica, a ne Z. vivipara. Ipak, zbog ograničenog broja uzoraka, ne može se isključiti mogućnost da Z. vivipara također živi u Hrvatskoj. Potrebna su daljnja istraživanja na znatno većem broju uzoraka radi potvrde ovih nalaza. Nalazi o prisutnosti Z. carniolica upućuju na potrebu redefiniranja dosadašnjih smjernica zaštite i upravljanja.
Lacertidae, mtDNA, morfologija, rasprostranjenost, zaštita
Odrasli tulari prikupljani su pomoću UV svjetlosnih klopki tijekom lipnja i rujna 2017. na dva lokaliteta na istočnom Kosovu. Zabilježili smo ukupno 17 vrsta iz sljedećih porodica: Rhyacophilidae, Hydropsychidae, Psychomyiidae, Philopotamidae i Limnephilidae. Na prvoj postaji prikupili smo po prvi puta za Kosovo vrstu Wormaldia juliani Kumanski, 1979. Muški genitalni organi ovih primjeraka uglavnom odgovaraju opisanoj vrsti, uz manje razlike u harpagu i tergitu VIII koje se mogu objasniti geografskom varijabilnošću. Također smo pronašli još nekoliko drugih rijetkih vrsta, među ostalima Tinodes janssensi Jacquemart, 1957.
vodeni kukci, rijetke vrste, Philopotamidae, prvi nalaz, Balkan
Kućni macaklin nastanjuje mediteransku regiju južne Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije, ali je unesen u Sjevernu Ameriku (u Sjedinjene Američke Države i Meksiko) 2015. i 2016. godine. Vrsta je prvi put zabilježena 2014. godine u Srbiji, a zatim ponovno od 2020. do 2022. u istoj zemlji. Ovdje predstavljamo podatke o dodatnim, raštrkanim nalazima iz Rumunjske i središnje Europe: iz Hrvatske, Austrije, Slovenije, Češke i Mađarske, u razdoblju od 2013. do 2025. godine. U Hrvatskoj u Zagrebu postoji mala uspostavljena populacija, što dokazuju opetovani nalazi na više mjesta od 2013. do danas, ali i opažanja jedinki tijekom godine. S druge strane, nalazi iz kontinentalne Austrije odnose se na nedavno unesene jedinke.
iNaturalist, građanska znanost, alohtona vrsta, širenje, Zagreb, Hrvatska, Rumunjska, Austrija, Slovenija, Češka, Mađarska
Ciljano terensko istraživanje u Dalmaciji za lociranje Mirlatia arcuata Hausmann, Mayr, László & Huemer, 2023 rezultiralo je hvatanjem jednog mužjaka, čime se broj poznatih primjeraka u zbirkama povećao na tri. Raspravlja se o fizičkim i ekološkim aspektima mjesta sakupljanja. Zaključuje se da je vrsta uspjela preživjeti više od 40 godina u Dalmaciji, da je manje-više privlači umjetno svjetlo i, u skladu s izvornim opisom, pokazuje poseban spolni dimorfizam u uzorku krila te je ograničena na kamenita staništa s rijetkom vegetacijom.
Hrvatska, faunistika, stijene, točilo, Dasycorsa modesta
Ose šiškarice (Hymenoptera: Cynipidae) među glavnim su kukcima povezanim s hrastovima iz roda Quercus. U tkivima biljke domaćina formiraju šiške kao specijalizirane strukture koje pružaju zaštitu i hranjive tvari ličinkama u razvoju. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi raznolikost hrastovih osa šiškarica specijaliziranih za formiranje šiški na vrsti Quercus virgiliana. Uzorci su sakupljeni na području Lepenice (Srednja Dalmacija) s hrastovih pupova, listova, žireva i mačica tijekom 2023. i 2024. godine. Sakupljene šiške su secirane i promatrane pod stereomikroskopom analizirajući morfološke karakteristike šiški te ličinke, kukuljice i/ili odrasle osice. Sa 17 zabilježenih vrsta, Andricus je najzastupljeniji rod, slijede ga Neuroterus s 3 vrste, Cynips s 2 vrste i jedna vrsta iz roda Biorhiza. Zabilježeno je ukupno 18 oblika šiški, koje su u najvećem broju pronađene na hrastovom pupovima, zatim na listovima i žirevima te na koncu na mačicama cvatova.
Cynipidae, ose šiškarice, Quercus virgiliana, morfologija šiški
Epifitske mahovine istraživane su u Park šumi Maksimir tijekom zime 2023. i proljeća 2024. godine. Uzorkovanje je obuhvatilo pet vrsta drveća: hrast kitnjak, obični grab, europsku bukvu, bagrem i običnu smreku, pri čemu je za svaku vrstu odabrano po pet jedinki. Ukupno je zabilježeno 35 svojti mahovina, od čega 31 prava mahovina i 4 jetrenjarke. Najveća raznolikost mahovina zabilježena je na bukvi, dok je najniža raznolikost i pokrovnost epifita bila na bagremu i smreki. Najčešća i najzastupljenija vrsta bila je Hypnum cupressiforme, zatim Metzgeria furcata, Platygyrium repens, Frullania dilatata i Radula complanata. Tijekom istraživanja, pronađena je ciljna NATURA 2000 vrsta Dicranum viride na bukvi i hrastu. Prevladavajući životni oblik na svim vrstama drveća bio je “smooth mat”, koji osigurava veću fotosintetsku površinu te je pogodan za sjenovita šumska staništa, dok je najčešća životna strategija bila stres-tolerantna trajnica, što ukazuje na to da su istraživani okoliši uglavnom stabilni s manjim stresnim čimbenicima. ANOSIM test pokazao je da se sastavi mahovina na različitim vrstama drveća statistički značajno razlikuju, iako s određenim preklapanjem, pri čemu su se zajednice na bagremu najbolje odvojile, a vrsta Dicranoweisia cirrata bila je karakteristična za ovu vrstu drveća. DCA analiza, sa značajkama stabala (hrapavost kore, opseg stabla, pokrovnost mahovina – ukupna i dominantne vrste) i Ellenbergovim indikatorskim vrijednostima projiciranim kao vektori, nije otkrila jasnu razdvojenost vrsta drveća prema sastavu epifitskih mahovina, ali su određeni obrasci bili uočljivi. Bagrem i pojedini hrastovi siromašni vrstama činili su skupinu povezanu s hrapavijom korom i pleurokarpnim vrstama poput Hypnum cupressiforme i Platygyrium repens. S druge strane, bukva i grab odlikovali su se sličnim sastavom mahovina povezanim s glađom korom i višim ekološkim indikatorskim vrijednostima za svjetlo, dušik i reakciju supstrata, dok su mahovine na bukvi dodatno ukazivale na višu vlagu staništa, isto kao i one na mahovinskim vrstama bogatijim hrastovima.
prave mahovine, stabla domaćini, životna forma, životna strategija, Ellenbergove indikatorske vrijednosti, opseg stabla, hrapavost kore
Sredozemno more doživljava sve veći utjecaj bioloških invazija, uključujući i sredozemne obale sjeverne Afrike. Alohtona spužva Paraleucilla magna Klautau, Monteiro & Borojevic, 2004 nedavno je zabilježena na zapadnoj sredozemnoj obali Maroka. U ovom radu prvi put dokumentiramo pojavu ove alohtone vrste (NIS) u laguni Marchica, Ramsarskom lokalitetu i zaštićenom području smještenom na istočnoj sredozemnoj obali Maroka. Osim toga donosimo i njen nalaz iz marine Saidia, najistočnijeg lokaliteta u zemlji na kojem je vrsta pronađena, što pokazuje njezino brzo širenje. Laguna Marchica i marina Saidia postale su žarišta za širenje alohtonih vrsta, što naglašava hitnu potrebu za monitoringom i strategijom upravljanja u cilju rješavanja problema bioloških invazija u ovoj regiji.
sjeverna Afrika, zaštićeno područje, laguna Marchica, Saidia Marina, alohtone vrste, proširenje rasprostranjenosti vrste
Trithemis annulata (Palisot de Beauvois, 1807) je široko rasprostranjena afrotropska vrsta koja je znatno proširila svoj areal u mediteranskoj Europi u drugoj polovici 20. stoljeća, a nedavno i u regiji Zapadnog Balkana. Terensko istraživanje provedeno je od lipnja do rujna 2024. godine u južnim dijelovima Bosne i Hercegovine i delte rijeke Neretve u Hrvatskoj, kako bi se istražila prisutnost vrste na ovom području. Tijekom istraživanja T. annulata pronađena je na 14 lokacija, po sedam u svakoj državi. Zapažanja iz Bosne i Hercegovine predstavljaju prvi lokalni nalaz ove vrste. Zabilježena je u širokom spektru staništa, kako lentičkih tako i lotičkih, uključujući jezera, akumulacije, rijeke, veće bare i kanale. S obzirom da na nekoliko ovih lokacija vrsta nije pronađena tijekom istraživanja 2022. i 2023. godine, najvjerojatnije se nedavno proširila na ovo područje. Dodatno, dva opažanja T. annulata iz Sjeverne Makedonije koja su pronađena u online bazama podataka Observation i iNaturalist predstavljaju prve dokumentirane nalaze za tu državu. Ovi nalazi predstavljaju značajno povećanje areala i brojnosti ove vrste u regiji. Također je prikazano i raspravljeno rasprostranjenje i širenje vrste na Balkanskom poluotoku.
Bosna i Hercegovina, Hrvatska, vretenca, Mediteran, delta rijeke Neretve, ljubičasta skitnica
Cretovi su jedinstveni ekosustavi koji se značajno razlikuju od ostalih močvara u smislu reljefnih oblika, hidromorfologije, kemije vode, dostupnosti hranjivih tvari te raznolikosti organizama i životnih oblika koje podržavaju. Globalno su važni za bioraznolikost, sekvestraciju ugljika i očuvanje dugoročnih paleoekoloških zapisa uslijed sporog nakupljanja organske tvari. U Hrvatskoj se četiri najjužnija creta (Sunđerac, Ljubica, Rakita i Vodice kod Petrašice) nalaze na području Velebita. Međutim, desetljećima je znanstvena literatura sugerirala prisutnost dodatnog creta poznatog kao „Sunđer“. Ime je izazivalo nedoumice jer je impliciralo postojanje zasebnog lokaliteta, različitog od Sunđerca. Pogrešna tumačenja vjerojatno su proizašla iz Pevalekovog izvješća iz 1925., u kojem je Sunđerac pogrešno nazvao „Sunđerom“ i pokušao netočno kartirati njegovu lokaciju. Otkriće stalne lokve Solila, u blizini lokaliteta „Sunđer“, ponovno je otvorilo raspravu i dovelo do daljnjih ekoloških istraživanja. Istražili smo mahovine, vaskularne biljke i trčke, pouzdane indikatore kvalitete staništa cretova, kako bismo ispitali jesu li Solila taj dugo pogrešno identificirani cret “Sunđer”. Niti u jednoj od indikatorskih skupina nisu zabilježene vrste karakteristične za cretne ekosustave. Jedina vrsta vaskularnih biljaka povezana s cretnom vegetacijom bila je Carex echinata, koja se također javlja u kiselim travnjacima i smrekovim cretnim šumama. Ipak, na ovom relativno malom području pronašli smo iznenađujuće veliku raznolikost biljaka i trčaka, uključujući riparijske vrste, koje ne bi bile prisutne na ovom području bez stalnog vodenog tijela. Stalne lokve, poput Solila, stoga mogu značajno doprinijeti lokalnoj bioraznolikosti u krškom krajoliku.
Sunđer, Sunđerac, prijelazni cret, stalna lokva
Na veličinu legla i jaja kod ptica utječu i unutarnji i okolišni čimbenici. Veličina pologa utjecana je dostupnošću hrane i rizikom od predacije, dok na veličinu jaja utječu dob roditelja i okolišni uvjeti tijekom sezone gniježđenja i predgnijezdećeg razdoblja. U polozima crvenokljune čigre Sterna hirundo veličina jaja se smanjuje s redoslijedom polaganja, a vjerojatnost preživljavanja posljednjeg izleženog ptića niža je nego kod ostalih ptića u leglu. Istražili smo razlike u veličini pologa, volumenu jaja i smanjenju volumena jaja kod čigri koje nastanjuju morska i slatkovodna staništa. Veličina pologa razlikovala se između proučavanih regija. Veličina jaja varirala je među godinama, a veće smanjenje volumena drugog i trećeg jaja utvrđeno je u morskim staništima i među kasnim polozima, neovisno o godini. Volumen i smanjenje volumena jaja bili su u korelaciji s tjelesnim karakteristikama ženki.
smanjenje volumena jaja, stanište, morfometrija ženki, Jadransko more, Hrvatska
Rad donosi prvi nalaz vrste Stenophylax malaspina (Schmid, 1957) u hrvatskoj fauni, uz kratki pregled povijesti istraživanja Trichoptera research u Hrvatskoj. Raspravlja se o rasprostranjenosti S. malaspina, naglašavajući veliku izoliranost ovog nalaza i Hrvatskoj. Iako je S. malaspina pronađena u Mediteranskoj regiji Hrvatske, što odgovara biologiji te azijsko-mediteranske vrste, lokacija se nalazi skoro 400 km od zapadne granice njene rasprostranjenosti u južnoj Italiji. Na Balkanu se najbliži prethodno poznati nalaz ove vrste nalazi oko 500 km istočno od našeg nalaza u Hrvatskoj.
vodeni kukci, tulari, južna Hrvatska
Močvarni kompleks El Kala, smješten na krajnjem sjeveroistoku Alžira, pruža idealne ekološke uvjete za zimovanje ptica močvarica. Među tim lokacijama kao jedna od biološki najraznolikijih močvara u regiji ističe se močvara Mekhada, proglašena Ramsarskim područjem 2004. godine. Tu obitava nekoliko važnih vrsta ptica močvarica, uključujući patku gogoljicu (Netta rufina) koja je u središtu ovog rada. Ta se vrsta rijetko opaža u alžirskim močvarama i obično se javlja u vrlo malom broju. U lipnju 2025. godine na močvari Mekhada zabilježeno je izuzetno opažanje ženke patke gogoljice u pratnji mladunaca. Prema našim spoznajama, to je prvi dokumentirani zapis o gniježđenju vrste Netta rufina u močvarnom kompleksu El Kala.
Netta rufina, gniježđenje, vlažna staništa, močvara Mekhada, Alžir
Srebrnoprugi ljiljak (Hippotion celerio) je vrlo rijetka vrsta hrvatske faune za koju postoji samo pet prijašnjih nalaza iz 19. i 20. stoljeća. S obzirom na izostanak nedavnih nalaza, prisutnost vrste u zemlji je proglašena upitnom. Ovdje su predstavljena i raspravljena tri nova nalaza te vrste iz primorske Hrvatske, koja nam daju nove podatke o rasprostranjenju i ujedno potvrđuju povremenu prisutnost vrste u zemlji.
noćni leptir; Jadranska obala; rijetke vrste; Balkan; novi nalazi
Xerobdella anulata rijetka je vrsta kopnene pijavice koja je endem Dinarida i rasprostranjena je od južne Slovenije do sjeverne Crne Gore. Do sada je jedino poznato nalazište ove vrste u Srbiji bilo u selu Rastište na planini Tari, na krajnjem zapadu zemlje. U ovom članku predstavljamo drugi nalaz X. anulata u Srbiji, u selu Sokolac u blizini Ljubovije. Jedan primjerak pronađen je na tlu, u blizini potoka, na području s vapnenačkom podlogom. Ukratko opisujemo prikupljeni primjerak, s posebnim naglaskom na raspored gonopora. Unatoč značajnom nedostatku podataka o rasprostranjenosti ove vrste, smatramo da zapadna Srbija i područje Podrinja predstavljaju njezinu istočnu granicu rasprostranjenosti.
Annelida, gonopora, vapnenac
Zoologijski zavod na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obilježava 150 godina kontinuiranog doprinosa razvoju nacionalnih zooloških istraživanja te strukovnom obrazovanju i strukovnom javnom djelovanju. Kao jedna od najstarijih i najuglednijih institucija u Hrvatskoj posvećenih zoologiji, Zavod je imao ključnu ulogu u oblikovanju razvoja zoologije i srodnih znanstvenih disciplina na nacionalnoj i regionalnoj razini. Ovaj pregledni rad zaokružuje tu značajnu obljetnicu dajući pregled aktivnosti i postignuća Zavoda u posljednjem desetljeću (2014. – 2024.). Ključna područja obuhvaćaju znanstvena istraživanja, s naglaskom na bioraznolikost, ekološke interakcije, funkcioniranje ekosustava, biomonitoring i evolucijsku biologiju; sudjelovanje u stručnim projektima te doprinos obrazovanju, koji odražavaju snažnu predanost modernizaciji kurikuluma, terenskoj nastavi i primjeni suvremenih pedagoških pristupa. Zavod i dalje ima značajnu ulogu u akademskoj strukturi Fakulteta, ostvarujući oko 40 % nastavne aktivnosti Biološkog odsjeka te aktivno sudjeluje u radu institucijskih tijela, stručnih udruga i popularizaciji znanosti. Uz bogatu izdavačku djelatnost i projektne aktivnosti, Zavod čuva i vrijedne zoološke zbirke koje podržavaju profesionalni razvoj studenata, budućih mladih znanstvenika i nastavnika. Obilježavanje 150. obljetnice nije samo proslava bogate baštine Zavoda, već i potvrda njegove trajne predanosti izvrsnosti u znanosti, nastavi i javnom djelovanju.
zoološka istraživanja; bioraznolikost; obrazovanje u znanosti; nastava; znanstveni projekti; akademska baština; institucionalna povijest; Hrvatska
U ovom članku sastavljeni su popisi stakleničkih mesnatica, potporodice Alooideae, uzgajanih u Botaničkom vrtu zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta između 1895. i 2025. godine. Uređena je sinonimija i nomenklatura te istraženo podrijetlo biljnog materijala. Rezultati pokazuju kako su tijekom 130 godina kroz zbirku mesnatica hladnog staklenika iz potporodice Alooideae prošle najmanje 172 svojte.
Botanički vrt PMF-a u Zagrebu, povijesne zbirke biljaka, zbirka mesnatica, potporodica Alooideae, Hrvatska