Sternbergia colchiciflora je u Hrvatskoj rijetka vrsta, procijenjena kao nedovoljno poznata (DD), stoga svaki novi nalaz predstavlja značajan doprinos poznavanju njezine rasprostranjenosti te može imati implikacije na očuvanje ove vrste u budućnosti. U ovom radu opisujemo nove lokalitete, te prilažemo opažanja o trenutnoj rasprostranjenosti i IUCN statusu, temeljem svih dosadašnjih poznatih nalaza i opaženog populacijskog trenda. Ova svojta je do sada bila zabilježena na svega nekoliko lokaliteta duž istočno jadranske obale. U ovom radu prilažemo dva nova lokaliteta (Velebit i NP “Krka“), te potvrđujemo njezino pojavljivanje na Biokovu i Braču. Ova vrsta tipično nastanjuje suhe, vapnenačke kamenjarske travnjake eu- i submediteranske vegetacije, u različitim stadijima vegetacijske sukcesije.

Plitvička jezera jedinstveno su područje u svijetu s velikom raznolikošću slatkovodnih staništa od kojih se posebno ističu sedrene barijere. Ovo je područje pod zaštitom UNESCO-a od 1979. godine. Radom se prikazuju detaljni faunistički rezultati prvih sistematskih istraživanja tulara (Trichoptera, Insecta) na području Nacionalnog parka Plitvička jezera. Tulari su prikupljani metodama svjetlosnih i emergencijskih klopki u periodu od 1997. do 2001. godine, a zabilježeno je ukupno 77 vrsta. U radu se daje osvrt na povijest istraživanja tulara na području Nacionalnog parka, detaljan pregled faune tulara zabilježene na tome području te prikaz drugog, nadopunjenog popisa Trichoptera NP Plitvička jezera. Na području Nacionalnog Parka dosadašnjim je istraživanjima zabilježeno 89 vrsta tulara. Za sve vrste prikazuje se period leta te se ukazuje na razloge ovako velike bioraznolikosti tulara (najveća u Hrvatskoj) na području Plitvička jezera. Izvršena je usporedba zabilježene faune na svim lokalitetima istraživanja (12 lokaliteta) na području Plitvičkih jezera, te usporedba sastava faune tulara na različitim slatkovodnim tipovima staništa na tome prostoru: izvorima, potocima, jezerima i sedrenim barijerama.

Poznavanje sastava i rasprostranjenosti faune porodice Gammaridae na Kosovu je vrlo oskudno. Primjerci Amphipoda su prikupljani mjesečno tijekom 2010 na 5 postaja na 5 različitih pritoka rijeka Toplluhë i Mirushë na Kosovu. Nađene su tri vrste roda Gammarus Fabricius, 1775: Gammarus balcanicus Schäferna, 1922, Gammarus fossarum Koch, 1836 i Gammarus roeselii Gervais, 1835. Gammarus roeselii je nađen po prvi puta za Republiku Kosovo na jednom lokalitetu, u termalnom izvoru Banjë, kao jedina vrsta porodice Gammaridae. Temperaturni režim vode na tom lokalitetu (18-25 °C) omogućava stalnu reprodukciju. U populacijskoj strukturi vrste G. roeselii tijekom većine istraživanog razdoblja dominiraju mužjaci, vjerojatno zbog činjenice da postižu zrelost ranije od ženki i karakterizira ih brži rast.

U radu se opisuje i ilustrira nova vrsta Alpioniscus (Illyrionethes) iapodicus n. sp. Radi se o troglobiontnoj vrsti prikupljenoj u špiljama središnjeg dijela Like, i predstavlja četrnaestu nominalnu vrstu podroda Illyrionethes iz Dinarskog krša. Nova vrsta pripada grupi strasseri. Raspravlja se o morfološkim obilježjima koji razlikuju A. iapodicus od ostalih predstavnika te grupe.

Odrasli oblici tulara su sakupljeni entomološkom mrežom i ultraljubičastom svjetlosnom klopkom od svibnja do studenog 2012. godine na jezeru Brezna u Općini Dragaš. Tijekom ovog istraživanja, vrsta iz porodice Leptoceridae Triaenodes bicolor nađena je po prvi puta na Kosovu i u Ekoregiji 6 (helenski zapadni Balkan). Istovremeno, ovo je prvi nalaz roda Triaenodes s Kosova. Ukupno je nađeno sedam mužjaka i tri ženke ove vrste. Vrsta Triaenodes bicolor rasprostranjena je na cijelom europskom kontinentu, ali je rijetko zabilježena u jugoistočnoj Europi. Ostale simpatrične vrste uz vrstu Triaenodes bicolor na istraživanom lokalitetu su: Hydropsyche instabilis, Hydropsyche spp., Plectrocnemia conspersa, Plectrocnemia spp., Micropterna nycterobia, Micropterna sequax, Limnephilus vittatus, Limnephilus auricula i Thremma anomalum.

Tijekom devetogodišnjeg istraživanja danjih leptira regije Hrvatskog zagorja izvedenog od 2008. pa do 2016. godine, zabilježili smo 112 vrste danjih leptira. Nalaze smo nadopunili sa sedam dodatnih vrsta poznatih iz literature. Tih 119 zabilježenih vrsta predstavlja 60% faune danjih leptira Hrvatske. Najveća raznolikost leptira zabilježena je na planinama Ivanščici i Strahinjščici te u dolini rijeke Sutle. Zabilježili smo i nekoliko rijetkih i ugroženih vrsta, ponajviše travnjačkih specijalista poput Phengaris teleius, Ph. alcon rebeli, Polyommatus thersites, Euphydryas aurinia i Zerynthia polyxena čija su staništa u opadanju zbog promjene u korištenju travnjaka poput zapuštanja ili rijeđe pojačanog korištenja. Populacija vrste Lycaena dispar je još uvijek lokalno mnogobrojna, no i njena staništa ubrzano zarastaju od strane invazivnih biljaka. Raznolikost danjih leptira Hrvatskog zagorja mnogo je veća nego raznolikost Haloza, susjedne regije u Sloveniji. Kako bi se održala visoka raznolikost danjih leptira regije, potrebne su brze konzervacijske akcije i revitalizacije travnjaka i šumskih rubova.

Razjašnjenje interakcija u hranidbenoj mreži omogućuje bolje razumijevanje funkcioniranja ekosustava te indikaciju antropogenih učinaka koji često uzrokuju promjene uvjeta okoliša i narušavanje hranidbene mreže kopnenih i vodenih ekosustava. Trofičke interakcije mikrofaune i makrozoobentosa slabo su proučavane u priobalnim (litoralnim) zonama plitkih vodenih tijela. Cilj ovog rada je usporediti interakcije beskralježnjaka i izvora hrane, uključujući epifiton, zooplankton i makrozoobentos u strukturno heterogenim litoralnim zonama triju plikih jezera umjerenog pojasa. U submerznim i strukturno složenim makrofitskim sastojinama vrste Ceratophyllum demersum rašljoticalci su razvili populacije velike brojnosti, a također je u njima zbilježena veća raznolikost i biomasa epifitskih protozoa i beskralježnjaka u usporedbi sa sastojinama plutajuće vrste Nuphar lutea. Analiza funkcioniranja ekosustava ukazivala je na to da je u heterogenim makrofitskim sastojinama povećana biomasa makrozoobentoskih predatora i izraženija je njihova predacija nad planktonskim rakovima. Hranidbene mreže bile su složenije u heterogenima staništima, a epifiton i zooplankton imali su važan udio u hranidbenim resursima unutar hranidbene mreže beskralježnjaka. Modeliranje hranidbenih mreža inidicira veću ranjivost zooplanktona i epifitona na predaciju beskralježnjaka u kompleksnijim, submerznim, makrofitskim sastojinama u odnosu na sastojine plutajućih makrofita. Integrirani pristup s aspekta ekologije biocenoza, ekosustava i hranidbenih mreža u objašnjenju složenih trofičkih interakcija u litoralnoj zoni potvrđuje povećanje raznolikosti i kompleksnosti hranidbenih mreža sa strukturalnom heterogenošću mikrostaništa.