Izgleda da je Bonellia viridis jedina vrsta zvjezdana (Echiura) koju nalazimo u Mljetskom Nacionalnom parku. Radi se o životinji poznatoj širom svijeta zbog posebnog razvoja ličinaka i izrazitog spolnog dimorfizma i načina života odraslih jedinki. Velike ženke s račvastim rilom žive ponajviše između kamenja i u pukotinama strmih i okomitih stijena. Prema opažanjima ronilaca na nekim se mjestima u Nacionalnom parku B. viridis čak može smatrati čestom vrstom.

U radu su istraživane epipelonske zajednice dijatomeja tijekom 2009. godine u Šerićkoj bari u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Determinirano je 57 vrsta na 6 lokaliteta u proljetnoj i ljetnoj sezoni uzorkovanja. Rodovi najbrojnij i vrstama su Gomphonema (8) i Nitzschia (5), a dominantne vrste bile su Melosira varians C.Agardh, Gyrosigma acuminatum (Kützing) Rabenhorst, Lemnicola hungarica (Grunow) F.E.Round & P.W.Basson, Navicula cryptocephala Kützing, Cocconeis placentula var. placentula Ehrenberg, Hippodonta capitata (Ehrenberg) Lange-Bertalot, Metzeltin & Witkowski, Fallacia pygmaea (Kützing) A.J.Stickle & D.G.Mann, Anomoeoneis sphaerophora E.Pfizer, Craticula cuspidata (Kutzing) D.G.Mann, Cyclotella meneghiniana Kutzing i Tryblionella hungarica (Grunow) Frenguelli. Struktura epipelonske zajednice bila je prostorno raznolikija u ljetnoj u odnosu na proljetnu sezonu uzorkovanja. Shannon-Wienerov indeks raznolikosti iznosio je od 2,47 do 2,96, dok se trofički indeks prema Rott-u kretao u rasponu od 2,7 do 3,4. Najveći broj vrsta pripadao je kategoriji alkalifi lnih (60%) i eutrofnih (61%) pokazatelja i upućuje na eutrofni i politrofni status močvare.

Istraživana je vaskularna flora malog otočića Isola di Vendicari (površina 4,45 ha) koji se nalazi uz jonske obale jugoistočne Sicilije. Utvrđeno je 80 vrsta i nižih svojti, od toga je 21 nova za otočić. U spektru životnih oblika prevladavaju terofiti, uz značajan udio hemikriptofita. Biljne zajednice na otočiću analizirane su s florističkog, fitocenološkog i ekološkog gledišta. Vegetacija je uglavnom psamofitska halofitska. S aspekta zaštite, otočić je dio Rezervata prirode Vendicari, nalazi se unutar područja Natura 2000 ekološke mreže, što ukazuje na važnost potrebe očuvanja bioraznolikosti.

Na temelju terenskih istraživanja i uz pomoć Braun-Blanquet fitocenološke metode, u radu je opisana hazmofitska asocijacija Portenschlagiello ramosissimae-Campanuletum portenschlagianae rasprostranjena uz obalu južne Hrvatske (Dalmacija).

Najava izložbe

Prvi nalaz vrste Rhamphomyia (Pararhamphomyia) intersita (Diptera: Empididae) u Europi.

Vrsta Apristus europaeus je zabilježena po prvi put u Hrvatskoj. Pronađena je u suhom riječnom koritu povremene rijeke Krčić (Dalmatinska zagora), smještene podno Dinare. Ovaj nalaz predstavlja najjugoistočniju granicu rasprostranjenja ove vrste u Europi. Vrsta Apristus europaeus sakupljena je pomoću lovnih posuda u srpnju 2014. Supstrat se sastojao od velikog kamenja, bez mahovine ili algi. Mikroklimatski uvjeti su bili nepovoljni za beskralješnjake tla, budući da su suha riječna korita izložena intenzivnom sunčevom zračenju i vjetru. Rezultati ukazuju da A. europaeus može brzo kolonizirati nova nestabilna staništa, što sugerira da ima visoku mogućnost disperzije. Međutim, ovim istraživanjem dovodi se u pitanje stanišna preferencija vrste A. europaeus, koja je u prethodnim istraživanjima karakterizirana kao stenovalentna higrofilna vrsta koja nastanjuje obale tekućica.

Dva nova nalaza bentičke slatkovodne alge Hydrurus foetidus (Villars) Trevisan zabilježena su u dinarskoj ekoregiji u Hrvatskoj. Nalazi su locirani u dva krška vodotoka: rijeka Kupa i Slušnica. Na oba istražena nalazišta alga raste na nezasjenjenim staništima s vodenom vegetacijom makrofita karakterističnom za čiste tekuće vode. Alga je uočena tijekom ljeta u fazi raspadanja talusa te tijekom jeseni u početnoj fazi rasta. Na talusu jedinki iz rijeke Kupe primijećen je inkrustat kalcijevog karbonata. Nakon nalaza u Bijeloj rijeci 2015. godine, ovi nalazi predstavljaju drugi i treći nalaz ove rijetke vrste u Hrvatskoj. Iako sastav vegetacije ukazuje na vrlo dobro ekološko stanje na oba nalazišta, mogući antropogeni pritisci i klimatske promjene u budućnosti mogli bi ugroziti ovu nedovoljno istraženu vrstu u Hrvatskoj.

U Jadranu su zabilježene dvije od tri kritično ugrožene vrste sklatova koje žive u Sredozemnom moru (rod Squatina (Dumeril, 1806)), sklat žutan S. oculata Bonaparte, 1840 i sklat sivac S. squatina (Linnaeus, 1758). Dok je S. oculata nestala iz Jadrana zbog prevelikog izlova, prisutnost vrste S. squatina je upitna i neki autori predlažu da se vrsta proglasi regionalno izumrlom od 1980. godine. U radu donosimo nove podatke o pojavljivanju vrste S. squatina u hrvatskom dijelu Jadrana na temelju pregleda zbirki prirodoslovnih muzeja i literaturnih izvora te tri nova nalaza kao posljedice slučajnog ulova komercijalnim pridnenim koćaricama iz 2016 i 2017. Ukupni mali broj nalaza i potpuna odsutnost vrste u znanstvenim istraživanjima koćarenjem od 1958. ukazuju na njenu nisku brojnost i na upitni učinak znanstvenih istraživanja u pronalasku rijetkih vrsta. Naša analiza pokazuje da je ova nekad brojna vrsta još uvijek prisutna u Jadranu, uz naglasak na važnost primjene novih metoda za utvrđivanje njene trenutne rasprostranjenosti kao što su programi znanosti za građane. Iako pravni okvir za zaštitu sklata već postoji, njeno loše provođenje i nepostojanje bilo kakvih mjera zaštite specifičnih za tu vrstu vjerojatno će rezultirati daljnjim padom brojnosti populacije i izumiranjem sklata sivca u Jadranu.

Glavni ciljevi istraživanja bili su (1) utvrditi floru na željezničkim postajama s posebnim naglaskom na udio pridošlica; (2) opisati florističke značajke analizirajući taksonomski sastav, florne elemente, životne oblike i fitocenološku pripadnost biljnih svojti na 15 postaja u mediteranskom i submediteranskom području Hrvatske i Bosne Hercegovine (Jugoistočna Europa). Analizom florističkog sastava utvrđene su dvije glavne skupine željezničkih postaja: i) postaje na krajnjem jugu Hrvatske i Bosne i Hercegovine s višom godišnjom količinom oborina i temperaturom zraka (Ploče, Metković, Čapljina, Mostar) te ii) postaje u ruralnim područjima na isključivo višim nadmorskim visinama, uključujući i one u tri najveća dalmatinska grada Zadru, Šibeniku i Splitu. Ukupno je utvrđeno 359 svojti (336 vrsta and 23 podvrste) vaskularnih biljaka svrstanih u 230 rodova i 62 porodice. Prevladavali su terofiti te svojte mediteranskog flornog elementa s značajnim udjelom široko rasprostranjenih svojti. Udio neofita u ukupnoj flori bio je 14%, a većina imaju status invazivnih svojti. Fitocenološki, najveći broj svojti svojstvene su vegetacijskim razredima Stellarietea mediae i Festuco valesiacae-Brometea erecti ili njihovim nižim sintaksonima. Najveći broj istraživanih željezničkih postaja, osim onih u velikim dalmatinskim gradovima, pokazuju vezu s florističkim sastavom biljnih zajednica unutar svojeg biogeografskog položaja.