Istraživanje se odvijalo u masivu Gërmia (Republika Kosovo) i predstavlja pregled trenutnog stanja ovog zaštićenog područja. Regionalni park Gërmia je jedno od 173 zaštićena područja na Kosovu. Taj status je Park dobio 1987. (GZK, no. 43/87) od Skupštine grada Prištine, a pokriva područje od 1064 ha. Tijekom posljednjih desetljeća prirodne vrijednosti Parka su se dramatično promijenile, posebno u smislu biodiverziteta. Istraživani su flora, fauna i biljne zajednice Parka s ciljem procjene trenutne situacije biodiverziteta Parka. Biološka raznolikost Parka obuhvaća 610 vrsta vaskularnih biljaka (ne uključujući korovne vrste), 83 vrste gljiva, 14 vrsta mahovina, 51 vrstu lišajeva, kao i 5 vrsta vodozemaca, 7 vrsta gmazova, 32 vrste ptica, 19 vrsta sisavaca te 110 vrsta danjih leptira. Kao posljedica ljudskih aktivnosti, ugroženo je mnogo biljnih i životinjskih vrsta u Parku. Uzimajući u obzir prirodne vrijednosti i čimbenike ugroze, predlaže se proširivanje zaštićenog područja na novih 1167 ha, i usklađivanje statusa zaštite sa Zakonom o zaštiti prirode (tj. promjena kategorije iz Regionalnog parka u Zaštićeni krajolik (kategorija V prema IUCN-u).
Bilješke koje su nađene u ostavštini hrvatskog mamaloga prof. dr. Beatrica Đulić pomogle su da se rasvjetli vjerodostojnost nalaza vrste Rhinolophus mehelyi Matschie, 1900 u Hrvatskoj u razdoblju od 1952 do 1968 godine. Kako dokazni primjerci ove vrste nisu sačuvani, analizom originalnog opisa nađenih primjeraka i njihovih mjera zapisanih u terenskoj bilježnici kao i onih publiciranih (Đulić, 1959, 1961), te usporedbom s danas poznatim karakteristikama dvije slične vrste istog roda utvrđeno je da nema dokaza da se radilo o nalazima R. mehelyi u Hrvatskoj, nego da su sporni primjerci s velikom sigurnošću pripadali vrsti R. euryale. Razlog krive determinacije je bilo nedovoljno poznavanje varijabilnosti ovih morfološki sličnih vrsta u doba publikacije nalaza.
Dana 12. lipnja 2015. jedan primjerak vrste Thiodia torridana (Lederer, 1859) sakupljen je na lokalitetu Kozja Draga (Lika, Hrvatska). Ova vrsta poznata je iz većine država Europe, no podatci iz država Balkana nedostaju. Ovo je prvi nalaz te vrste za faunu Hrvatske, dok su najbliži poznati nalazi iz Slovenije i Mađarske.
Raspravljena je pouzdanost podataka o nalazištima vrste kopnenog puža Lindholmiola corcyrensis (Rossmässler, 1838) u Hrvatskoj, te je zaključeno da ta vrsta u njoj najvjerojatnije nije obitavala niti obitava.
U proljeće 2011. jedan je primjerak amurskog spavača Perccottus glenii Dybowski 1877 nađen u želucu grgeča ulovljenog u drenažno-irigacijskom kanalu u istočnoj Mađarskoj. To je prvi nalaz amurskog spavača u ishrani grgeča u srednjoj Europi.
Tokom istraživanja vodozemaca i gmazova Krapinsko-zagorske županije zabilježeno je nekoliko jedinki živorodne gušterice, Zootoca vivipara, po prvi puta na Maceljskoj gori. Najbliža poznata populacija u Hrvatskoj nalazi se na Žumberačkoj gori, oko 70 km prema jugozapadu. Novi nalazi predstavljaju prve podatke o ovoj vrsti u Hrvatskom zagorju te pomiču poznatu distribuciju prema sjeveru. Ovi nalazi su važni za bolje razumijevanje distribucije i preferencije staništa ove vrste, koja je klasificirana kao vrsta s nedovoljno podataka (DD) u Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova Hrvatske.
Vrsta Tinodes antonioi, kao nova u fauni Hrvatske, zabilježena je po prvi puta u sjevernoj Istri. U radu se daju informacije o T. antonioi u Hrvatskoj (DNA barkod podaci, periodi nalaza, lokaliteti nalaza, broj prikupljenih mužjaka i ženki), kao i bioraznolikost i rasprostranjenost roda Tinodes u Hrvatskoj. Daje se osvrt i na endem Hrvatske, Tinodes andrasi, zabilježen samo na jednom lokalitetu u Hrvatskoj (Konavle, Dalmacija).
Prisutnost vrste Polyommatus (Agrodiaetus) aroaniensis (Brown, 1976), leptira iz porodice plavaca, nedavno je zabilježena u Hrvatskoj na temelju vanjske morfologije prikupljenih jedinki. Cilj ovog rada bio je procijeniti vjerodostojnost tog nalaza korištenjem metode DNA barkodiranja budući da se radi o fenotipski varijabilnoj vrsti koja se lako može zamijeniti s morfološki sličnom vrstom Polyommatus (Agrodiaetus) ripartii. Provedena je molekularna analiza mitohondrijskog gena za citokrom c oksidazu podjedinica I (COI) na uzorcima objavljenih kao vrsta P. aroaniensis s različitih lokaliteta u Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da svi analizirani uzorci pripadaju vrsti P. ripartii. Također svi uzorci s različitih lokaliteta (Mala Kapela, Lička Plješivica, Poštak, Troglav i Kamešnica) zajedno s ranije objavljenom populacijom P. ripartii s Mosora pripadaju istoj euroazijskoj grupi vrste P. ripartii.
Vrste Oecetis furva i Orthotrichia tragetti po prvi puta su zabilježene za faunu Hrvatske. Osim toga, vrsta O. tragetti prvi puta je zabilježena u Panonskoj ekoregiji (ER11 Mađarska nizina). Odrasle jedinke tulara prikupljane su u periodu od 2010. – 2012. godine na području Parka prirode Kopački rit. Uzorkovali smo jednom mjesečno, uz izuzetak svibnja kada smo uzorkovanja obavili dva puta. Kao atraktant koristili smo UV lampu jačine 15 W. Obje su vrste zabilježene na različitim tipovima stalnih i povremenih staništa (riječni tok, jezero, različiti kanali). Vrsta O. furva zabilježena je na donjem toku rijeke Drave, zatim na eutrofnom jezeru Sakadaš, te na dva različita tipa kanala; Vemeljski dunavac (povremeni kanal) i Čarna (stalni melioracijski kanal). Vrsta O. tragetti zabilježena je na eutrofnom jezeru Sakadaš i kanalu Čarna. Ovi podatci predstavljaju značajan doprinos poznavanju faune tulara Hrvatske općenito, a posebice nedovoljno istraženih močvarnih i jezerskih staništa kontinentalnog dijela Hrvatske.
Vrsta Caenis lactea (Burmeister, 1839) iz porodice Caenidae po prvi puta je zabilježena u Hrvatskoj u akumulacijama HE Dubrava i Čakovec na rijeci Dravi. Također, u radu su prikazani i novi podaci o rasprostranjenosti vrsta Heptagenia longicauda (Stephens, 1836) i Ephemerella mucronata (Bengtsson, 1909).
