Stone crayfish (Austropotamobius torrentium) is one of the four native European crayfish species inhabiting Croatian freshwaters and is protected by Croatian law. The aim of this work was to investigate several aspects of species life cycle, morphometrics and habitat preferences. Populations were studied for 18 months in two streams in the Karlovac County. Crayfish were trapped once a month. Altogether 806 crayfish were analysed and their weight plus 7 morphometric characteristics per crayfish were recorded. Eight different physicochemical parameters of the water were measured. We found positive correlations between the number of captured individuals and water temperature, conductivity and water hardness. A negative correlation was found between the number of captured individuals and water level. The maximal recorded weight was 72 g for males and 43 g for females, while the maximal recorded body length was 11.02 cm for males and 10.37 cm for females. Freshly moulted animals were caught from June to November. Development of the glair glands started in July, external eggs were recorded from November to June and newly hatched juveniles were caught in June and July. The smallest egg-bearing female was 6.42 cm long. Males and females differed significantly in all measured morphometric characteristics and body weight, while crayfish from the two populations differed significantly in carapace width, claw length, claw width and claw height in males and in total body length, carapace width, claw height and width of the first abdominal pleura in females. It could be assumed that observed morphological differences between populations occurred due to crayfish adaptation to specific local environmental and ecological conditions.

Mnogo novih vrsta ostrakoda iz sjevernog Jadrana opisano je na temelju praznih ljuštura. Bez obzira na to, vrste su interpretirane kao dio recentnih morskih staništa i navedene u nekoliko zooloških popisa vrsta i baza podataka. Sediment iz geoloških istraživanja proturječi ovakvoj interpretaciji. Ostrakodi iz dviju jezgri izvađenih blizu obale Istre dokazuju postojanje relativno jednoličnog potpovršinskog sloja s bogatom zajednicom mrtvih organizama, iz paleookolišne dubinske zone ispod ili u razini razine mora, koja je nastala prije 7–5 ka BP zbog postglacijalne promjene razine mora. Taj sloj bio je pokriven dijelovima izrazito raznolikih ostrakodnih bio-, tanato- ili paleotanatocenoza, ovisno o njihovoj preraspodjeli zbog djelovanja oluja, zaostalih taloženja ili bioturbaciji. Što se tiče sekvencijalne stratigrafije, Površina maksimalnog preplavljivanja (MFS) i kondenzirani Trakt visoke razine (HST) još uvijek se stvaraju na dnima udaljenim više od 5 km od obale Istre.

Ovaj prilog dobavlja opis slabo poznatih Gornjih Numulitnih Vapnenaca iz sjeverno-dalmatinskog predgornog bazena Vanjskih Dinarida Hrvatske. Ta formacija nastala je na platformi tipa rampe, koja je pripadala umjerenoj sedimentacijskoj provinciji. Ona transgresivno naliježe na starije platformske vapnence i početno uključuje vapnence taložene u vrlo plitkim, ograničenim uvjetima, a zatim vapnence s diverzificiranom biotom. Slijed se svršava tonjenjem (tzv. drowning unconformity), koje se dogodilo unutar Bartonija na što upućuje biostratigrafija nađenih velikih foraminifera. Ova studija pokazuje da se povijest karbonatne platforme Vanjskih Dinarida proteže i u Bartonij, te da proučeni vapnenci dokumentiraju najmlađi, dosad nepoznati stadij u razvitku platforme. Jugozapadni rub Gornjo-numulitne platform bio je zasječen rasjedima i sklon kolabiranju te je pretstavljao izvor za megabreče taložene u susjednom bazenu. Taj sustav platforma-bazen pretstavlja novi element za razmatranje taložnog i tektonskog razvitka Dinarskoga predgorja.

Ovaj rad prvi je prilog poznavanju raznolikosti vaskularne flore sjevernojadranskog otoka Oliba (26,13 km2), koja prema našem istraživanju obuhvaća 465 domaćih i udomaćenih biljnih svojta te 69 češće uzgajanih vrsta. Sredozemni karakter olipske flore ogleda se u velikoj zastupljenosti svojta iz porodica Poaceae, Fabaceae i Asteraceae, te prevladavanju steno-mediteranskih vrsta s visokim udjelom jednoljetnica (terofiti). Usprkos tome što je utjecaj čovjeka na otoku danas slab, pronašli smo više stranih vrsta izbjeglih iz uzgoja, što ukazuje na potrebu nadziranja njihovog budućeg širenja i mogućeg udomaćivanja. Smatramo potrebnim i da se vrste Ipomoea quamoclit i Aptenia cordifolia uključe u popis hrvatske flore.

Vegetacija i flora južnojadranskog otočića Badije (0,97 km2), smještenog u korčulanskom arhipelagu, istraživani su 2014. i 2015. Na temelju 52 fitocenološke snimke određeno je i opisano 12 floristički i ekološki različitih vegetacijskih zajednica (osam asocijacija, jedna subasocijacija i tri sastojine) u okviru devet vegetacijskih razreda. Među njima, asocijacija Teucrio capitati-Marrubietum incani Jasprica et Milović 2016 opisana je i predložena kao nova za znanost, a pripada vegetacijskom razredu Stellarietea mediae. Utvrđeno je devet NATURA 2000 stanišnih tipova. Determinirano je 27 novih svojti (26 vrste i jedna podvrsta) vaskularnih biljaka za otočić, pa je ukupan broj svojti sada 409. Među novim svojtama, četiri su invazivne, jedna je zakonski strogo zaštićena. Po jedna svojta pripada kategorijama najmanje zabrinjavajućih (LC) i nedovoljno poznatim biljkama (DD).

U radu je prikazan formaliziran opis asocijacije Picrido hieracioidis-Cirsietum candelabri, novog sintaksona u Hrvatskoj.

Kućica ljubičastog splavara Janthina janthina (Linnaeus, 1578) prikupljena je u uvali Portoč na otoku Lokrumu u svibnju 2016. tijekom uklanjanja otpada naplavljenog jakim vjetrom. Prvi nalaz puža J. janthina na istočnojadranskoj obali zabilježen je također u području otoka Lokruma sredinom 19. stoljeća.

Tri vrste danjih leptira zabilježene su po prvi puta za faunu Bosne i Hercegovine na području Hercegovine: Danaus chrysippus, Cacyreus marshalli i Carcharodus orientalis. Ti nalazi predstavljaju tek maleno povećanje poznate rasprostranjenosti te su sukladno tome i očekivani, budući da su vrste znane iz susjednih država. Ovo je treći put da je zabilježeno da je D. chrysippus dosegao južnu Hrvatsku, i prvi puta da je vrsta opažena u Bosni i Hercegovini. Nalaz invazivnog plavca C. marshalli popunjava prazninu u rasprostranjenosti te vrste, dok nalaz C. orientalis, rijetke i lokalne vrste, predstavlja povećanje poznate rasprostranjenosti na kopnenom dijelu zapadne obale Jadranskoga mora. U budućnosti se očekuju dodatni nalazi rijetkih i do sada nezabilježenih vrsta leptira.

Cortodera flavimana je pontijska vrsta, rasprostranjena od Austrije i Mađarske preko Srbije i jugoistočne Europe do Turske. Do sada nije bila zabilježena za Hrvatsku. Pronađena su dva primjerka, jedan kod Cerne (istočna Hrvatska, 2008. godine) i jedna kod Okuja (sjeverozapadna Hrvatska, 2013. godine), čime je broj poznatih vrsta roda Cortodera iz Hrvatske porastao na pet; ostale četiri su C. humeralis, C. femorata, C. holosericea i C. villosa. Ovi nalazi predstavljaju proširenje poznatog areala te vrste, ukazuju na mogućnost novih nalaza u budućnosti, barem iz Hrvatske, i ukazuju na potrebu daljnjeg istraživanja faune strizibuba Hrvatske.

Penestoglossa dardoinella (Millière, 1863) nađena je prvi put u Bugarskoj. Nalaz ove vrste u jugoistočnoj Bugarskoj proširuje njeno poznato rasprostranjenje dalje na istok. Daju se dodatni nalazi za Grčku i jedan potvrđen za Hrvatsku. Novi i potvrđeni nalazi Eochorica balcanica (Rebel, 1919) se daju za Bugarsku, bivšu jugoslavensku Republiku Makedoniju i Grčku. Ova vrsta je prikupljena i u južnoj Srbiji što je čini novim članom faune Srbije. Prethodno publicirani podaci o ovim vrstama i novi podaci prikazani su na karti.