U razdoblju između kolovoza 2010. i rujna 2011. godine na 21 postaji na području Banovine utvrđene su 32 vrste vretenaca, gotovo polovina broja vrsta prisutnih u Hrvatskoj. Najčešća zabilježena vrsta je Platycnemis pennipes dok je najrjeđa Coenagrion ornatum. Među zabilježenim vrstama vretenaca, deset ih je pod određenim stupnjem zaštite zbog čega se ističe važnost očuvanja i zaštite njihovih staništa na području Banovine.
Analizirali smo sastav probavila 15 morskih pasa mekuša, Mustelus mustelus, prikupljenih u razdoblju od prosinca 2005. do travnja 2007. godine pridnenim koćama u sjevernom Jadranu, te istražili sastav prehrane i stupanj invadiranosti probavnim nametnicima. Dominantna skupina plijena bili su desetonožni rakovi (Decapoda – Malacostraca, indeks relativne važnosti, %IRI = 84,0), među kojima su najčešći plijen bili Liocarcinus corrugatus, L. depurator i Pilumnus sp. (postotak učestalosti, %F = 20 – 33). Ribe koštunjače bile su po važnosti druga skupina plijena (%IRI = 9,5) najčešće zastupljene vrstom Engraulis encrasicolus (%F = 13,3), dok su treća skupina plijena bili glavonošci (%IRI = 6,0), većinom predstavljeni vrstom Sepia elegans. Parazitološkom analizom ukupno je zabilježeno 377 jedinki nametnika u 13 inficiranih morskih pasa (prevalencija, P = 86,7%), s prosječnim intenzitetom infekcije (I) od 29 jedinki po domaćinu. Oblić Cucullanus micropapillatus bio je najprevalentniji (P = 60,0%) i najbrojniji nametnik (I = 26,9), zabilježen s ukupno 242 primjerka. Metilj Ptychogonimus megastomum je pronađen u 3 morska psa (P = 20,0%) s ukupno 89 jedinki, dok su trakavice bile predstavljene s rodovima Eutetrarhynchus i Phyllobothrium, ali s niskom stopom prevalencije (oba P =13,3%) i u malom broju jedinki (I = 0,3 i 1,1).
Malo je poznato o ishrani štuke (Esox lucius L.) u skoro potpuno prirodnim vodenim staništima na Balkanu. U razdoblju od 2006. do 2010. ulovljeno je 528 primjeraka štuke na 20 lokacija u tri različita vodena staništa. Štuka je lovljena udicom minimalno četiri puta mjesečno. Štuke su uglavnom hvatane u jesen, s najviše ulova u listopadu. Osim toga, u jesen je zabilježen i najveći intenzitet hranjenja. U želucima štuka pronađeno je ukupno 15 vrsta ribljeg plijena. Najčešća riba plijen bila je babuška (Carassius auratus gibelio), slijedile su bodorka (Rutilus rutilus) i uklija (Alburnus alburnus). Zaključeno je da se sastav ribljeg plijena i udio kralježnjaka i beskralježnjaka u plijenu uglavnom razlikuju od drugih istraživanja, vjerojatno zato što su istraživana područja bila geografski različita.
U Hrvatskoj balkanski vijun Cobitis elongata naseljava sliv rijeke Save. Pronašli smo signifikantne morfološke razlike između primjeraka prikupljenih u rijeci Kupi i njenoj pritoci rijeci Petrinjčici. Rezultati ANOVA analize su statistički signifikantni za 17 mjera i svi statistički signifikantni parametri su značajno viši kod rijeke Petrinjčice. Razlike su vjerojatno uzrokovane izolacijom između tih dviju populacija uvjetovane umjetnim i prirodnim barijerama na rijeci Petrinjčici ali i različitim ekološkim značajkama staništa u rijekama Kupi i Petrinjčici.
Povijesni podaci govore o prisutnosti divokoza u Nacionalnom parku Paklenica od 1985. godine, iako su ti podaci samo usmeni, jer nema nikakvih pisanih podataka ni bibliografskih izvora koji bi to potvrdili. Jedini pisani podaci o divokozama na području Paklenice datiraju iz 1995., a spominju obitavanje 2 jedinke divokoza unutar područja Nacionalnog parka. Da bismo prikazali trenutni status populacije divokoza na području NP Paklenica izvršili smo direktno istraživanje na terenu te prikupljanje ostalih podataka kao što su objavljeni pisani podaci, lovno-gospodarske osnove okolnih lovišta, usmeni podaci lovočuvara i lokalnih stanovnika. Prvi put je prisutnost divokoza zabilježena u rujnu 1998. godine. Sustavno istraživanje provođeno je zadnjih pet godina, od 2008. do 2012. Određeno je sedam pješačkih ruta za obilazak terena. Učestalost obilazaka svake pojedine staze nije bila unaprijed određena. Zbog toga su neke rute obilažene češće u odnosu na druge. Glavni cilj istraživanja bila je povrda prisutnosti divokoza na području Nacionalnog parka u svrhu dobivanja informacija o distribuciji i približnoj površini staništa. Nadalje, koristeći podatke iz planova upravljanja okolnih lovišta i usmene podatake lovočuvara, obilazili smo i područja na kojima Nacionalni park graniči s tim lovištima da bismo saznali postoji li mogućnost migriranja divokoza iz lovišta na zaštićeno područje i obrnuto.
U Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu početkom 2013. po prvi puta izrađen je popis svojti iz kategorija visokog rizika od izumiranja te zakonom zaštićenih svojti hrvatske flore, prikupljenih na domaćim staništima. Tom smo prigodom prebrojili 208 zakonom zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta podrijetlom s hrvatskih staništa. U međuvremenu smo pomno pretražili Bazu podataka Botaničkog vrta i terenskim istraživanjima prikupili nove vrste. Tako je krajem 2013. broj zakonom zaštićenih i strogo zaštićenih svojti u Vrtu narastao na 260. Međutim, pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji promijenio se dio legislative te su stupili na snagu novi propisi. Slijedom izmjena, u Botaničkom vrtu sad uzgajamo 109 strogo zaštićenih vrsta (13,6 % od ukupnog broja), 46 iz kategorija Crvene knjige RE, CR, EN i VU (19,5 % od ukupnog broja) te sedam NATURA-2000 vrsta od značaja za Europsku uniju (38,9 % od ukupnog broja).
U gornjem toku rijeke Korane u lipnju 2013. godine tular Setodes viridis je po prvi put utvrđen na području Republike Hrvatske.
Vodene muhe plesačice su sakupljane entomološkom mrežicom i aspiratorom tijekom travnja 2006., listopada 2007. i srpnja 2012. godine. Uzorkovanje je provedeno na šest lokacija. Od 15 sakupljenih vrsta u ovom istraživanju, 5 vrsta su novi nalazi za faunu Bosne i Hercegovine: Roederiodes macedonicus Wagner & Horvat, Wiedemannia (Philolutra) queyrasiana Vaillant, Wiedemannia sp. nov., Chelifera flavella (Zetterstedt) i Chelifera siveci Wagner. Do sada je zabilježeno 40 vrste iz 9 rodova. Ovo istraživanje pridonijet će boljem poznavanju faune vodenih muha plesačica, a osobito endema Dinarida i Balkanskog poluotoka te njihove rasprostranjenosti.
Tijekom nekoliko terenskih izlazaka organiziranih tijekom 2012. i 2013. godine na području Konavala (jugoistočna Hrvatska), istraživana je fauna koprofagnih skarabeja i kotrljana. Većina vrsta je sakupljena rukom na izmetima kralježnjaka na 12 istraživanih lokacija. Ukupno je zabilježena 31 vrsta, od kojih njih 20 predstavlja prve nalaze za istraživano područje. Zajedno sa 17 nalaza dodatnih vrsta iz literature, broj zabilježenih vrsta koprofagnih skarabeja i kotrljana na području Konavala povisuje se na 48. Najzanimljiviji je nalaz vrste Onthophagus sericatus, koji predstavlja drugi nalaz ove vrste u Hrvatskoj. Osim toga, zabilježeno je i nekoliko drugih rijetkih vrsta, uključujući Caccobius histeroides, Onthophagus opacicollis, Onthophagus fissicornis i Typhaeus lateridens.
Rad donosi prvi nalaz vrste Antitype suda (Geyer, 1832) iz porodice sovica (Noctuidae) za faunu Hrvatske, s datumima i lokalitetima na kojima je sakupljena. Navode se i podaci o distribuciji vrste i njene biološke značajke.