Na izvorišnom području rijeke Une zabilježena je u stadiju adulta i ličinke vrsta Drusus vespertinus Marinković-Gospodnetić, 1976, koja pripada Drusus bosnicus grupi. Ovo je prvi nalaz neke od vrsta Drusus bosnicus grupe u Hrvatskoj. U radu se prikazuje raznolikost, rasprostranjenost i ekologija roda Drusus u Hrvatskoj i u dinarskom kršu Balkanskog poluotoka. Također, u radu se daje opis ženke vrste Drusus vespertinus.

Fauna vodencvjetova istraživana je na 14 postaja različitih tipova krških slatkovodnih staništa (izvori, potoci, sedrene barijere i jezera) na području Nacionalnog parka Plitvička jezera. Jedinke su sakupljane različitom metodologijom od veljače 2007. do veljače 2009. Godine, prilikom čega je utvrđeno 19 svojti. Veći broj vrsta vodencvjetova zabilježen je na lotičkim staništima nego što je to bio slučaj za lentička. Zabilježene vrste, od kojih su četiri nove za faunu vodencvjetova Hrvatske, čine 27% do sada zabilježenih vrsta vodencvjetova na području Hrvatske. Ovo istraživanje predstavlja važan doprinos poznavanju faune vodencvjetova krških područja Hrvatske.

U ovom raduje daje se pregled faune slatkovodnih Oligochaeta i Polychaeta hrvatskog dijela rijeke Save od granice sa Slovenijom (Drenje) do granice sa Srbijom (Račinovci), temeljem dostupnih objavljenih podataka te vlastitih neobjavljenih podataka prikupljenih u razdoblju od 1980. do danas. Na hrvatskom dijelu toka rijeke Save, na koji otpada 562 km od ukupno 940 km toka, analizirane su 22 lokacije te je utvrđena prisutnost 43 vrste, od kojih njih 39 pripada skupini Oligochaeta, a 4 skupini Polychaeta. Predstavnici porodice Enchytraeidae nisu determinirani do razine vrste te nisu uvrštene u ovaj popis. Za ovaj dio toka rijeke Save prvi puta je zabilježeno šest vrsta Oligochaeta: Uncinais uncinata (Ǿrsted, 1842) je zabilježena na lokaciji 14, Propappus volki Michaelsen, 1916 zabilježena je na lokacijama 19 i 21, Aulodrilus pluriseta (Piguet, 1906) na lokaciji 16, Branchiura sowerbyi Beddard, 1892 je zabilježena na lokacijama 12, 15, 21 i 22, Psammoryctides moravicus (Hrabě, 1934) na lokacijama 4, 14, 15, 16, 19 i 20, Rhynchelmis limosella Hoffmeister, 1843 je zabilježena na lokaciji 4. U radu su prikazane utvrđene značajne razlike u broju vrsta na pojedinom tipu staništa te na pojedinim istraživanim lokacijama.

Da bi se proučili odnosi vrsta i površine većih, a naročito manjih otoka (ISAR – Island Species-Area Relationship), u radu su korišteni podaci iz istraživanja kopnene malakofaune nekoliko većih otoka i 83 otočića Kornatskog arhipelaga, svih smještenih u hrvatskom dijelu Jadrana. Svi ti otoci i otočići su kontinentalnog porijekla odvojeni od matičnog kopna oko 10 000 godina. Veliki otoci, a isto tako i otočići imaju značajni pozitivni ISAR. U odnosu na većinu objavljivanih ISAR-a, iz različitih geografskih područja, naši istraživani otočići ističu se malim nagibom pravca linearne regresije u logaritamskom obliku (z = 0,131). Površina i nadmorska visina otočića su u jakoj pozitivnoj korelaciji. Zbog toga nije moguće odvojiti učinak same površine od učinka većeg raspona staništa koji postoji na višim otočićima. Usprkos veoma maloj površini nekih otočića, nema dokaza za postojanje učinka malih otoka (Small Island Effect). Povećanje izolacije nije dovelo do osiromašenja malakofaune. Postoje razlike u sklonosti pojavljivanja vrsta puževa na velikim otocima; dok mnoge pokazuju vezanost za veličinu otoka, druge, pogotovo one koje nisu vezane za stijene, neovisne su o njoj. Faune nisu izrazito nadopunjavajuće, pa neke vrste nađene na malim otočićima nisu nađene na većim otočićima, pa čak i na najvećem otoku u arhipelagu, otoku Kornatu. Faune pojedinih lokaliteta na malim otočićima nisu znatnije siromašne od faune lokaliteta većih otoka. Dobiveni rezultati prvenstveno su posljedica dugog opstanka puževa na otocima, ali ne možemo isključiti i poneku mogućnost pasivnog transporta putem čovjeka.

Rad predstavlja rezultate malakološkog istraživanja otoka Paga, jednog od najvećih hrvatskih otoka smještenog u sjevernom dijelu Jadrana. Tijekom perioda 2009 – 2011 na 39 lokaliteta zabilježeno je 13 vrsta slatkovodnih mekušaca (12 puževa, 1 školjkaš). Tri zabilježene vrste, Hydrobia acuta, Myosotella myosotis i Ecrobia ventrosa, nastanjuju bočate vode, a ostale vrste pripadaju slatkovodnim mekušcima. Potvrđena je prisutnost vrste Pseudamnicola conovula, endemskog mekušca nekoliko hrvatskih otoka. Kerkia kareli, vrsta opisana 2014. godine, koja nastanjuje vode freatika, nađena je na tri lokaliteta. Rezultati ovog istraživanja uspoređuju se s prošlim istraživanjima te s faunom vodenih mekušaca drugih hrvatskih otoka.

Tijekom istraživanja ihtiofaune nizinskih rijeka Hrvatske, na jednom lokalitetu istraživanog područja rijeke Une i jednom lokalitetu područja rijeke Kupe zabilježena je invanzivna riblja vrsta, Neogobius fluviatilis. Daje se osvrt na širenje te vrste u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te značajke staništa na rijeci Uni na kojoj je zabilježena. Također, daje se popis utvrđenih vrsta riba na oba lokaliteta, za rijeku Unu 18, a za rijeku Kupu 29 vrsta.

U ovome radu je po prvi puta zabilježena zajednica vrste Vulpia myuros u kontinentalnoj Hrvatskoj. Utvrđena je na ruderalnim staništima uzduž željezničkih pruga na skeletnom i pjeskovitom tlu. To je jednogodišnja, uglavnom terofitska zajednica s malim brojem vrsta u flornom sastavu među kojima dominira trava Vulpia myuros (L.) C. C. Gmelin. Fitocenološki pripada ruderalnoj vegetaciji reda Sisymbrietalia J. Tx. in Lohm. et al. 1962 i razreda Chenopodietea Br.-Bl. 1951.

Tijekom florističkog istraživanja istočnog dijela Medvednice, u razdoblju od 2007. do 2009.g., otkrivene su 23 nove svojte vaskularne flore. Dodatne 24 svojte, koje su posljednji put zabilježene prije pedesetak ili više godina, potvrđene su ovim istraživanjem, što predstavlja značajan doprinos poznavanju recentne flore Medvednice.

Tijekom vegetacijskih sezona 2008. i 2009. istraživan je floristički sastav travnjaka Arboretuma Opeka. Utvrđeno je 276 biljnih svojti, a 223 svojte su zabilježene prvi put za istraživano područje. Svojte su svrstane u 66 porodica, a među njima su s relativno visokim brojem svojti porodice Poaceae (10,51%), Asteraceae (6,52%) i Lamiaceae (6,16%). U Arboretumu Opeka je zabilježeno 12 svojti autohtonih zeljastih biljaka s Crvenog popisa, 36 vrsta zaštićenih i 9 vrsta strogo zaštićenih vrsta. Alohtone biljke čine 14,13% flore istraživanog područja: 6 arheofita, 6 neofita, 28 kultiviranih vrsta i 8 invazivnih stranih vrsta. Floristički sastav prirodne zeljaste vegetacije u Arboretumu Opeka trebao bi biti održavan redovitom košnjom travnjaka.

Flora otoka Korčule i poluotoka Pelješca istraživana je u razdoblju od 2009. do 2014. Ukupno je utvrđeno 99 novih biljnih svojta (vrsta i nižih taksonomskih svojta), od toga 73 na otoku Korčuli te 26 na poluotoku Pelješcu. Ukupan broj biljnih svojta na otoku Korčuli sada je 1063, a na poluotoku Pelješcu 1123. Ukupno je 13 svojti zakonom strogo zaštićeno. Nalaz Pistacia x saportae Burnat na Korčuli prvi je za Hrvatsku. Biljke su nađene na različitim staništima u visinskom rasponu od razine mora do 900 m n.v., a najveći broj novih svojta utvrđen je na suhim travnjacima. Podaci pokazuju kako samonikla flora otoka Korčule i poluotoka Pelješca još uvijek nije u potpunosti istražena, a ukupna biljna raznolikost još uvijek je u porastu.