Faunistička istraživanja štitastih moljaca roda Aleurochiton Tullgren, 1907 provedena na javorima u Hrvatskoj, u razdoblju od 2005. do 2007. godine rezultirala su nalazom 3 vrste. Vrsta Aleurochiton acerinus Haupt, 1934 identificirana je na poljskom javoru (Acer campestre L.) na brojnim lokalitetima kontinentalne Hrvatske. Aleurochiton aceris (Modeer) 1778 nađen je na javoru mliječu (Acer platanoides L.) u središnjem i sjevernom kontinentalnom području. Aleurochiton pseudoplatani Visnya, 1936 zabilježen je na sredozemnom maklenu (Acer monspessulanum L.) na sjevernom obalnom području i na gorskom javoru (Acer pseudoplatanus L.) u sjevernom obalnom i kontinentalnom dijelu Hrvatske.

U travnju 2013. u Dubrovniku je otkrivena američka vrsta Erigeron karvinskianus DC. Naseljava pukotine zidova u asocijaciji Linario-Erigeronetum mucronati Segal 1969 (razred Parietarietea judaicae Oberdorfer 1977). To je prvi nalaz te vrste u prirodi te nova biljna asocijacija u Hrvatskoj.

Taksonomski sastav epifitskih dijatomeja na nekoliko svojta iz razreda Charophyceae istraživan je u različitim krškim vodenim ekosustavima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori tijekom 2007. Ukupno je utvrđeno 91 svojti svrstanih unutar 37 rodova. Rodovi s najvećim brojem svojta su Gomphonema (9), Navicula (7), Nitzschia, Pinnularia i Gyrosigma (5). Broj svojta bio je od devet u jezeru Kalajli na planini Bjelašnici do 33 u rijeci Trebižat (Bosna i Hercegovina). Najučestalije svojte (prisutne na više od tri lokaliteta) su: Amphora ovalis, Cocconeis placentula, Gomphonema coronatum, Melosira varians, Navicula tripunctata, N. radiosa i Ulnaria oxyrhynchus, Ukupno se 52 svojte pojavljuju samo na jednom od lokaliteta.

Izloženi su rezultati opažanja u dolasku lastavica (Hirundo rustica) sa zimovanja iz Afrike južno od Sahare na područje gniježđenja u selo Mokrice (sjeverozapadna Hrvatska, Hrvatsko zagorje) u razdoblju od 1980. do 2011. godine. Iako su zabilježene stalne fluktuacije u datumu proljetnog dolaska, utvrđeno je da nije došlo do promjena u trendu vremena dolaska. Oscilacije temperature proljetnih mjeseci (ožujak–travanj) u najbližoj meterološkoj postaji ukazuju na trend porasta prosječne temperature za otprilike 2,2 °C u istom razdoblju.

U ovom radu se opisuje prvi nalaz pirofilne vrste trčka Sericoda quadripunctata (De Geer, 1774) (Coleoptera, Carabidae) u Hrvatskoj. Ova vrsta je pronađena tijekom terenskih istraživanja faune trčaka u bukovim šumama na području južnog Velebita od Velikog Rujna do Stražbenice. Pronalazak ove rijetke vrste trčka, tipične za prirodno opožarena staništa, koja se nalazi na popisima ugroženih životinjskih vrsta diljem Europe, ukazuje na mogućnost pronalaska novih vrsta trčaka u Hrvatskoj i to posebno u teže pristupačnim krajevima.

U ovom radu prikazana je klasifikacijska shema kratkorepih rakova. Rad obuhvaća sve svojte iznad razine roda poredane prema uzlaznom poretku (t.j. od najprimitivnijih do najizvedenijih). U dodatku je opis pet novih svojata.

Učkarski zvončić (Campanula tommasiniana) je stenoendem planine Učke, koji se rasprostire na području od svega 6 do 7 km2 u pojasu između 50 i 1396 m nadmorske visine. Unutar areala ove vrste uočeno je pet uglavnom homogeno nastanjenih mikrolokaliteta. Veći dio populacije vrste uspijeva u pukotinama stijena i litica iznad 900 m n.m., unutar pojaseva klimazonalne termofilne te altimontanske i subalpinske šume bukve, iako su pojedini primjerci često zabilježeni u različitim sekundarnim staništima duž cijelog areala. Uslijed nedostatnog poznavanja biologije, gustoće populacije, genetske strukture populacije i potencijalnog protoka gena unutar i između mikropopulacija učkarskog zvončića, teško je točnije pretpostaviti stupanj njegove ugroženosti. Međutim, uništavanje primarnih staništa ovog stenoendema izrazito točkastog (diskontinuiranog) areala, može predstavljati stvarnu prijetnju njegovu dugoročnom opstanku, te je stoga vrlo važno strogo čuvati sva ustanovljena i potencijal na staništa ove vrste.

Krške livade razreda Festuco-Brometea su vrstama bogata staništa od nacionalne i europske važnosti. Bioraznolikost na tim područjima je relativno visoka, no u suprotnosti s nekim drugim poluprirodnim staništima, njihova bioraznolikost je pod velikim utjecajem ljudske aktivnosti. U ovom istraživanju smo zabilježili prisutnost i procijenili brojnost danjih leptira na tri uzorkovane plohe na Kraškom rubu (jugozapadna Slovenija): dvije krške livade i jednom pašnjaku koji je uključivao i zarasla područja. Tijekom 16-dnevnog terenskog istraživanja u svibnju i lipnju 2012., zabilježili smo 63 vrste leptira (uključujući i komplekse vrsta). Gotovo sve vrste su bile zabilježene na suhim krškim livadama (60 vrsta, 95%), dok je na pašnjaku (34 vrste, 54%) i na zaraslom području (28 vrsta, 44%) raznolikost bila manja. Brojnost leptira je bila najmanja na zaraslim površinama. Iako i zaraštanje i ispaša imaju za posljedicu opadanje u broju vrsta i brojnosti, smatramo da tradicionalno korištenje zemlje pozitivno utječe na raznolikost leptira. Razlog za to je prije svega sprječavanje zaraštanja livada, koje leptiri preferiraju više od staništa u kasnijim fazama sukcesije. Zato predlažemo održavanje mozaične strukture krajolika, jer će na taj način on biti primjeren za veći broj vrsta leptira.

Fauna tulara Kosova je donedavno bila slabo istraživana, sa samo nekoliko podataka. Tijekom dvogodišnjeg perioda istraživanja (2009-2010) odrasli oblici tulara prikupljani su UV lampom, entomološkom mrežom i manualno. Rod Micropterna Stein, 1873 po prvi je puta zabilježen na Kosovu s četiri vrste: Micropterna caesareica Schmid, 1959, Micropterna fissa McLachlan, 1875, Micropterna nycterobia McLachlan, 1875 i Micropterna sequax McLachlan, 1875. U ovome radu predstavljamo značajke rasprostranjenosti roda Micropterna na Kosovu s ekološkim podacima o staništu i vremenu emergencije. Sve četiri vrste roda Micropterna na Kosovu imaju usku rasprostranjenost i prisutne su samo na sedam od ukupno četrdeset i tri istraživane postaje. Nalaz roda Micropterna na Kosovu predstavlja doprinos boljem razumijevanju distribucijskih obrazaca ovog roda na Balkanskom poluotoku i jugoistočnoj Europi.

U radu je prikazana analiza alohtone flore Omiša koja broji 84 svojte, odnosno 13.68% ukupne flore Omiša (614 svojti). Alohtone svojte koje dolaze isključivo u kulturi nisu obuhvaćene ovim radom. Brojem vrsta najzastupljenija je porodica Asteraceae s. str. (16 svojti; 19.05%), a među rodovima se ističe rod Amaranthus sa šest vrsta. Od životnih oblika najzastupljeniji su terofiti (42.86%) i fanerofiti (32.14%). Najveći broj svojti zabilježen je na obradivim površinama (59) i ruderalnim staništima (51). Prema stupnju udomaćenosti prevladavaju neudomaćene svojte (58.33%), a prema načinu unošenja najzastupljenije su namjerno unešene svojte (63.10%). Prema geografskom podrijetlu najveći broj svojti potječe iz Amerike (47.62 %) a zatim slijede svojte azijskog podrijetla (29.76%).