Flora Savice, suburbanog dijela grada Zagreba s ostacima poplavnih šuma i vegetacijom stajačica, istraživana je mahom 2006. s nekoliko kasnijih dodataka. Ukupno je zabilježeno 289 vrsta i podvrsta vaskularnog bilja. S obzirom na spektar horoloških tipova, flora Savice slična je nekim drugim područjima SZ Hrvatske s time da se s većom učestalošću ističu biljke eurazijskog elementa (48,3%), adventivne vrste (13,2%) i biljke mediteranskog elementa (9,7%), što je posljedica antropogenog utjecaja i posljedične ruderalizacije staništa. Taj proces se ogleda i u razmjerno visokom udjelu terofita (19,1%). Pokazatelji antropogene promjene pokazuju da je flora Savice više utjecana arheofitima nego neofitima. Među njima nalazi se 25 vrsta (8,6%) invazivnih stranih vrsta. Spektar životnih oblika gotovo je isti kao za druga područja SZ Hrvatske, što upućuje da je flora dobro prilagođena općoj klimi SZ Hrvatske. Osobita vrijednost flore Savice su sastojine drvenastih vrsta koje predstavljaju posljednje ostatke poplavne vegetacije uz rijeku Savu, kao i hidrofiti i helofiti prisutni u jezercima i oko njih.

U radu su navedeni novi, do sada neobjavljeni lokaliteti triju rijetkih i floristički zanimljivih NATURA 2000 vrsta na području sjeverozapadnih Dinarida u Hrvatskoj. Novi lokaliteti vrste Pulsatilla grandis Wender. zabilježeni su na planinama u zaleđu grada Rijeke, iznad Vinodola te na području srednjeg Velebita. Genista holopetala (Koch) Bald. pronađena je na novim lokalitetima na planinama u zaleđu Rijeke i iznad Vinodola, dok su novi mikrolokaliteti vrste Cypripedium calceolus zabilježeni na području južnog Velebita. Podaci o novim lokalitetima predstavljaju značajan doprinos budućim istraživanjima ovih triju vrsta koja su neophodna za njihovu adekvatnu zaštitu i moguću uspostavu monitoringa nad njihovim prirodnim populacijama. Također, utvrđeno je da zaraštanje prirodnih travnjačkih staništa drvećem i grmljem trenutno predstavlja najveću opasnost za populacije vrsta P. grandis i G. holopetala.

U ovom radu predstavljamo rezultate višegodišnjeg sakupljanja noćnih leptira (Insecta: Lepidoptera: Heterocera) na području Pazina i Vele Trabe. Ovim istraživanjem utvrđena je prisutnost 131 vrste koje spadaju u 10 porodica. Najzanimljiviji je nalaz vrste Eriogaster catax (Linnaeus, 1758), (Lepidoptera, Lasiocampidae) koja se nalazi na II. dodatku Direktive o staništima (Anonymous, 1992). 20 vrsta je po prvi puta zabilježeno za hrvatski dio Istre.

Prema literaturnim podacima i provedenom terenskom istraživanju, u radu se navodi ukupno 507 svojti vaskularne flore za naselje Tribunj i obližnje nenaseljene otočiće Logorun i Lukovnik. Flora Tribunja obuhvaća 413, flora Lukovnika 197, a Logoruna 163 svojte. Brojem svojti najzastupljenije porodice su Asteraceae s.l. (11.84%), Fabaceae (10. 06%) i Poaceae (10.06%). Terofiti su najzastupljeniji životni oblik (44.97%), a među flornim elementima najzastupljenije su biljke mediteranskog rasprostranjenja (42.21%). Zabilježeno je 16 endema, 14 ugroženih te 77 zaštićenih biljaka. Biljke mediteranskog flornog elementa su zastupljenije u flori otočića Logoruna (63.19%) i Lukovnika (55.33%) u odnosu na floru Tribunja (37.53%). Obrnuto, terofiti, kultivirane i adventivne biljke te biljke široke rasprostranjenosti su zastupljenije u flori Tribunja nego u flori otočića. Zabilježeno je 45 neofita na području naselja Tribunj (10,9% flore naselja) od kojih je samo vrsta Opuntia vulgaris pronađena na Lukovniku. Na Logorunu nije pronađena ni jedna svojta iz skupine neofita.

U radu se navodi prvi nalaz roda Rammeihippus Woznessenskij, 1996 s vrstom Rammeihippus dinaricus (Götz, 1970) (Orthoptera: Acrididae) u Hrvatskoj. Vrsta je pronađena 7. kolovoza 2012. godine nedaleko lokaliteta Duler na 1250 metara nadmorske visine na Dinari (jugoistočna Hrvatska, srednja Dalmacija). To je također prvi nalaz nakon opisa vrste pokraj prijevoja Vaganj na istoj planini, ali u Bosni i Hercegovini.

U radu se daje pregled objavljenih nalaza iz porodica Hesperinidae i Bibionidae (Diptera) iz Hrvatske, uz dodatak novih nalaza prikupljenih slučajnim prikupljanjem. Vrste Bibio handlirschi Duda, 1930 i Bibio reticulatus Loew, 1846 zabilježene su prvi puta za Hrvatsku. Daju se podaci o taksonomiji i životu nekih vrsta.

U radu su izneseni rezultati malakološkog istraživanja najvećeg hrvatskog jezera – Vranskog jezera, te drugih vodenih staništa na području istoiomenog Parka prirode. Ukupno je zabilježena 21 vrsta slatkovodnih mekušaca (15 vrsta puževa i 6 vrsta školjkaša), od kojih je u samom jezeru pronađeno samo 10 vrsta, što je najvjerojatnije posljedica povišenog saliniteta. U lokvi Benča pronađena je populacija zaštićene i ugrožene vrste puža Anisus vorticulus.

Odrasli tulari prikupljani su u rano ljeto i jesen 2012. godine na različitim slatkovodnim staništima u Parku prirode Papuk. Istraživanjem je obuhvaćeno osam različitih postaja, a prikupljanje je provedeno uz pomoć entomoloških mrežica i svjetlosnih klopki. Ukupno je prikupljeno 360 jedinki iz 33 vrste, 24 roda i 11 porodica tulara. U radu je prikazan preliminarni popis faune tulara Parka prirode Papuk. Sedam vrsta zabilježenih u ovom istraživanju novo je za faunu Hrvatske: Rhyacophila loxias, Rhyacophila nubila, Rhyacophila obliterata, Rhyacophila polonica, Wormaldia pulla, Diplectrona atra i Drusus schmidi. Osim toga, neke od tih vrsta do sada nisu bile zabilježene niti u panonskoj limnoregiji (ekoregija ER11). Nadalje, zanimljiv je i nalaz rijetke vrste Beraea maurus koja je u Hrvatskoj do sada zabilježena samo s jednim primjerkom 1934. godine.

Treći izvještaj Hrvatske komisije za rijetke vrste sadrži 123 opažanja prihvaćena u razdoblju od 2005-2012. U tom je razdoblju opaženo 11 vrsta i jedna podvrsta koje do sada nisu bile zabilježene u Hrvatskoj. Popis ptica zabilježenih u Hrvatskoj sada sadrži 389 vrsta zabilježenih u kategorijama A do C. Daljnjih 11 vrsta zabilježeno je u kategoriji D i dvije u kategoriji E. Četiri vrste su uklonjene s popisa rijetkih vrsta zbog povećane učestalosti njihovih opažanja u Hrvatskoj. Popis rijetkih vrsta sada obuhvaća 61 vrstu i tri podvrste, od kojih je devet vrsta u kategoriji D (vjerojatno odbjegle ptice) i dvije u kategoriji E (sigurno odbjegle ptice).

Iako se priča o porečkom botaničkom vrtu generacijama provlači kroz razne monografije, knjige i među lokalnim stanovništvom, povijest i činjenice koje su dovele do njegovog osnivanja i propadanja nisu nikad do kraja utvrđene. Cilj ovog istraživanja bio je naći dokaze o postojanju botaničkog vrta, utvrditi mjesto i vrijeme njegova nastanka, identificirati osobe zaslužne za njegovu realizaciju i objasniti događaje koji su doveli do njegova propadanja te koji danas prijete nestankom njegovih posljednjih ostataka. Rezultati našega istraživanja potvrdili su hipotezu da je u Poreču prije 100 godina doista postojao botanički vrt i ukazali na hitnu potrebu za očuvanjem i obnovom njegovih ostataka.