Struktura zajednica algi i makrofita je istraživana tijekom 2008. godine na umjetnim jezerima koja su nastala na mjestima okončane površinske eksploatacije ugljena u široj okolici Tuzle (Bosna i Hercegovina). Cilj istraživanja bio je utvrđivanje kvalitativnog sastava i relativne brojnosti algi i makrofita u litoralnom području sedam umjetnih jezera. Mjereni su osnovni fizikalno-kemijski pokazatelji, a u uzorcima algi su utvrđena 73 taksona algi, od kojih su najzastupljenije bile dijatomeje. Makrofitska vegetacija s determiniranih 8 vrsta diferencirana je u dva tipa staništa. Koristeći se statističkom metodom numeričke klasifikacije, utvrđeno je grupiranje uzoraka fitobentosa i epifitona u odnosu na tip staništa na kome su uzorkovani.

Grad Zadar je smješten u sjevernoj Dalmaciji i jedan je od najstarijih hrvatskih gradova. Istraživanjem flore provedenim od 2005. do 2008. godine obuhvaćene su domaće i strane svojte koje imaju sposobnost održavanja izvan uzgoja. Zabilježeno je ukupno 926 vrsta i podvrsta iz 470 rodova i 107 porodica. Najzastupljenije porodice su Asteraceae s. l. (12.42%), Poaceae (11.02%) i Fabaceae (9.83%), a najzastupljeniji životni oblik su terofiti (42.98%). Prevladavajuća zastupljenost terofita u odnosu na ostale životne oblike zajednička je osobina flora područja s mediteranskom klimom i urbanih područja. Najve}a zastupljenost mediteranskih biljaka u flori Zadra (32.83%) ukazuje da se njegova flora, unatoč izloženosti antropogenom djelovanju, ipak razvija pod prevladavajućim utjecajem mediteranske klime. Značajna zastupljenost kultiviranih i adventivnih svojti (19.22%) i svojti širokog rasprostranjenja (15.55%) u flori Zadra je pokazatelj utjecaja čovjeka. Iako je flora Zadra urbana flora, ona sadrži čak 17 endemičnih, 27 ugroženih i 176 zaštićenih svojti.

U radu su prikazana vegetacijska istraživanja sastojina bijele johe (Alnus incana /L./ Moench) uz korita rijeka Kupe, Kupice, Čabranke i Belice u Gorskome kotaru. Pri tome je korištena standardna srednjoeuropska fitocenološka metoda kojom je snimljeno i analizirano osam fitocenoloških snimki iz 2010. godine. Rezultati istraživanja pokazali su da se radi o asocijaciji bijele johe s mrtvom koprivom Lamio orvalae-Alnetum incanae, nedavno ustanovljenoj u zapadnoj Sloveniji (DAKSKOBLER, 2007, 2010). Uz slične ekološke uvjete i zajedničke dijagnostičke vrste, sastojine iz Gorskog kotara odlikuju se obilnom nazočnošću vrste Helleborus dumetorum, pa su izdvojene kao nova geografska varijanta spomenute asocijacije.

Istraživanje flore na području grada Slatine i okolice provedeno je u periodu od ožujka do listopada tijekom 2009. i 2010. godine. Posljednja cjelokupna florna lista izrađena je 1957. i odnosi se isključivo na grad Slatinu. Dotična lista broji 398 svojti od čega 5 pripada određenoj kategoriji ugroženosti, no samo je 1 potvrđena u najnovijem istraživanju. Novim istraživanjem obavljena je korekcija florne liste te je istovremeno prošireno područje istraživanja na okolna sela, ukupne površine od oko 60 km2. Mnoge ranije zabilježene svojte ovim istraživanjem nisu potvrđene, no dodatkom novih, lista je ažurirana i broji 550 svojti: 524 vrste i 26 podvrsta raspoređeno u 334 roda i 94 porodica. Od ukupnog broja, 12 svojti ulazi u odjeljak Pteridophyta, a preostalih 538 u Spermatophyta, s porodicom Asteraceae kao najbrojnijom. Prema Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske i online bazi Flora Croatica Database, 25 svojti posjeduje određeni status prema Crvenoj listi IUCN-a dok je znatan broj zakonom zaštićen (105 zaštićenih, 29 strogo zaštićenih). Svojte s IUCN statusom detaljno su obrađene u smislu njihova nalazišta, uzroka ugroženosti i gustoće populacije. Valja spomenuti nekolicinu vrijednih nalaza: Carex riparia Curtis, Cyperus glomeratus L., Hibiscus trionum L., Hottonia palustris L., Pseudolysimachion longifolium (L.) Opiz te nekoliko vrsti iz porodice Orchidaceae.

Floristička istraživanja područja uz donji tok rijeke Une provedena su u proljeće 2009. godine. Dobivena floristička lista sadrži 252 svojti vaskularne flore, od kojih se tri nalaze u opasnosti od izumiranja (ugrožena Dactylorhiza incarnata (L.) Soó i osjetljive Carex rostrata Stokes ex With. and Alopecurus rendlei Eig), a tri su nedovoljno poznate (Stellaria palustris Retz., Orchis laxiflora Lam. ssp. elegans (Heuff.) Soó and Bromus commutatus Schrad.). Na istraživanom području zabilježili smo i 14 stranih invazivnih vrsta koje se pretežno šire zbog napuštanja tradicionalne poljoprivrede.

This study examines the impact of slow de-stratification on the inorganic iodine, sulphur and nutrient systems in the eutrophic anchialine pond Zmajevo oko (Rogoznica Lake). The observed changes in both the vertical distribution and the speciation of the investigated variables were pronounced. Although the redox conditions formed immediately after the de-stratification were oxic to hypoxic, iodate was reduced to iodide.

A GIS project was developed for cenote management and decision making in the Yucatan Peninsula. Information was obtained through governmental and civil databases, satellite imagery analysis and field visits. Spatial analysis was performed at the scale of 1:250,000 for cenotes and geology; land use and vegetation; soil type; protected areas; urban areas; population size of human settlements and roads. Danger and risk models for ecological degradation of cenotes were developed.

A short investigation history of anchihaline (anchialine) habitats is given. In the 1950s to 1960s the Adriatic coast was particularly intensely studied in this respect. The first systematic research into anchihaline ecology was done in this area in the 1960s (published in 1986). Stability of salinity-density stratification was noted, resulting in occurrence of dysoxic-sulfidic layers. The fauna is distributed mainly within the paralittoral merodinaric zone; two paradoxical phenomena were named the ‘Kvarner inversion’ and the ‘Hadzia inversion’.

Šipun is one of the first mentioned anchialine caves in the world, located in the region of Dubrovnik in Croatia. During more than 100 years of research, over 100 taxa were detected, 38 of them troglobitic, with 18 taxa described from the cave. Some anchialine ecological features were first described in this cave. During recent biospeleological research in the period of 2000–2012 by members of the Croatian Biospeleological Society, the first complete cave sketch was finished, and much ecological and taxonomical research were performed. The cave is endangered due to human activities, but also vulnerable due to the fragility of karst substrate. A management plan, it is suggested, is necessary for adequate cave administration and protection.

A duel isotope (stable and radiocarbon) investigation of anchialine cave systems in the Yucatan Peninsula compares the food web of a coastal and an inland cenote. Isotopic data demonstrates distinct photosynthetic and chemoautotrophic trophic levels, as well as the ability of fauna within the cave to be selective feeders even within these nutrient poor environments.