Obradom literaturnih podataka sastavljen je popis kopnenih puževa Hrvatske po prvi puta popraćen hrvatskim imenima svih svojti. Određena je endemičnost vrsta i podvrsta za Hrvatsku.
Kiszács kraj Novog Sada u Ugarskoj, 17. IV. 1861. – Zagreb, 28. III. 1940., povodom 150. obljetnice rođenja i 70. obljetnice smrti
Livadna gušterica, Lacerta agilis Linnaeus, 1758 vrlo je široko rasprostranjena vrsta u Hrvatskoj. Jedinke s erythronotus tipom obojenosti poznate su iz raznih područja središnje i istočne Europe, no u Hrvatskoj nisu bile nikada zabilježene. Autor u radu donosi prvi nalaz tog tipa obojenosti kod jedinke muškog spola nađene u okolici Donjeg Miholjca (sjeveroistočna Hrvatska) tijekom istraživanja 2006. godine.
U ovom radu opisuje se prvi nalaz Ripartijevog smeđeg plavca Polyommatus (Agrodiaetus) ripartii (Freyer, 1830) u Hrvatskoj. Vrsta je pronađena tijekom terenskih istraživanja danjih leptira u kolovozu 2010. godine na 300 metara nadmorske visine između sela Zrmanja i izvora rijeke Zrmanje. Ovaj nalaz donekle upotpunjuje prazninu u distribuciji ove vrste u Europi te otvara mogućnost pronalaska novih vrsta danjih leptira u Hrvatskoj. Ripartijev smeđi plavac je 194. vrsta danjeg leptira zabilježena u Hrvatskoj.
Godine 1783. Mathias Piller (1733–1788) i Ludwig Mitterpacher (1734–1814) opisali su šest vrsta ptica s osječkog područja (sjeveroistočna Hrvatska) kao nove za znanost. Revizijom nomenklaturalnog i taksonomskog statusa ovih nominalnih vrsta utvrđeno je da su pet od njih mlađi subjektivni sinonimi. To su Ardea obscura (= Nycticorax nycticorax), Charadrius illyricus (= Burhinus oedicnemus), Falco cinereus (= Circus macrourus), Falco rubiginosus (= Circus aeruginosus) i Rallus dubius (= Gallinula chloropus). Šesti oblik (Falco marginatus) se ponekad priznaje kao validna podvrsta vrste Accipiter gentilis, ali njen taksonomski identitet unutar te vrste je nesiguran. Tipski lokalitet svih ovih vrsta je ovdje ograničen na Korođ, gdje su tipski primjerci prikupljeni u razdoblju 21.–23. lipnja 1782.
Pronalazak sjemenki vrste Glaucium corniculatum u arheološkim uzorcima iz rimskog doba s Velog Brijuna i Zatona kod Zadra potaknuo je detaljno istraživanje fitogeografije ove vrste u Hrvatskoj. Ono je pokazalo da se sva zabilježena pojavljivanja ove vrste mogu smatrati efemernim te da je vrsta na prostor Hrvatske pristizala više puta kroz povijest.
Budući da su 1997. granice i površina Nacionalnog parka promijenjene, tijekom 2007. i 2008. provedeno je opsežno terensko kartiranje flore novog, sjeveroistočnog dijela Parka, koristeći osnovna MTB 1/64 polja. Zabilježeno je ukupno 507 biljnih svojti, od kojih su njih 92 nove za floru Parka. Vaskularna flora Parka sada broji ukupno 1080 biljnih svojti, no nalazi novih svojti se i dalje mogu očekivati.
U radu se navodi 16 novih neofita za floru Hrvatske. Trava Setaria parviflora je već duže vrijeme udomaćena na području Šibenika (Solaris, Zablaće), a trava Bromus catharticus je nedavno pronađena u Zadru (Voštarnica). Njihovo sjeme je vjerojatno unešeno kao primjesa u sjemenju za formiranje travnjaka na javnim površinama. Vrsta Senecio angulata je odnedavno primjećena kao vrtna ukrasna biljka na području Zadra i otoka Rave, gdje pokazuje sposobnost subspontanog širenja. Ostale vrste su zabilježene u teretnoj luci Gaženica gdje su vjerojatno dospjele transportom sirovina, naročito sojine sačme i žitarica: Amaranthus spinosus, Alternanthera caracasana, Commelina benghalensis, Ipomoea coccinea, I. hederacea, I. cordatotriloba, Eleusine coracana, Pennisetum glaucum, Physalis angulata, Senna obtusifolia, Sida rhombifolia, Solanum chenopodioides i Solanum sisymbrifolium.
U razdoblju od 1999.-2010. godine provedena su istraživanja koja su obuhvatila i određivanje kakvoće vode na osnovu bentičkih beskralježnjaka na 369 mjernih postaja na području Republike Hrvatske, a u čemu je sudjelovalo 10 institucija. Kakvoća vode je procijenjena prema tip-specifičnoj klasifikaciji graničnih vrijednosti indeksa saprobnosti za bentičke beskralježnjake, koju zahtijeva Okvirna direktiva o vodama (ODV). Od ukupnog broja mjernih postaja, 264 mjerne postaje (71,54%) ukazuju na vrlo dobru ili dobru kakvoću i time zadovoljavaju zahtjeve ODV, dok 105 mjernih postaja (28,46%) ukazuju na umjereno dobru ili slabu kakvoću vode te ne zadovoljavaju zahtjeve ODV.
Izneseni su rezultati ponovnog pregleda entomoloških zbirki staklokrilki (Lepidoptera: Sesiidae) pohranjenih u Gradskom muzeju u Varaždinu i Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Među 142 primjerka staklokrilki iz Hrvatske kroz redeterminaciju je utvrđena 21 vrste iz 6 rodova.