Thladiantha dubia Bunge (Cucurbitaceae) vrsta je autohtona u sjevernim dijelovima Kine koja se od druge polovice 19. stoljeća kultivira u Europi. Izlaskom iz kulture uspostavila je manje-više stabilne populacije u srednjoj i jugoistočnoj Europi. U Hrvatskoj je po prvi put pronađena kod Zagreba, na Savici, području starih savskih rukavaca gdje nastanjuje nitrofilna, ruderalna staništa, odnosno antropogeno snažno poremećene sastojine poplavnih šuma vrba i topola (Salicion albae Soó 1940).

Vrsta Anredera cordifolia zabilježena je već početkom 20. stoljeća kao ukrasna biljka vrtova i parkova južne Hrvatske. U ovome je radu zabilježena kao samonikla uz cestu u sastavu ruderalne vegetacije kod mjesta Baćina. Vrsta je prvi puta utvrđena 2006. godine, a potom je na istom lokalitetu opažena i sljedeće dvije godine. Zasad se vrsta može okarakterizirati kao pobjegla iz kulture i naturalizirana, ali ne kao invazivna, što je slučaj s ovom vrstom u drugim toplim krajevima svijeta.

Zelena želva (Chelonia mydas) je specijalist u ishrani, sa snažnom tendencijom neritičkih stadija prema herbivornosti. Zbog potpunog nedostatka podataka o ekologije ishrane ove vrste u Sredozemlju, proveli smo analizu sadržaja probavila jedne zelene želve zakrivljene dužine karapaksa 40 cm, na|ene uginule u istočnom Jadranu (Hrvatska) u prosincu 2001. Dominantan plijen predstavljao je pridneni mnogočetinaš Chaetopterus variopedatus (69.8%), dok su morske cvjetnice (Cymodocea nodosa) i alge sačinjavale 11.1% ukupne mokre mase sadržaja probavila. Sastav vrsta i njihova vertikalna raspodjela pokazali su da je kornjača bila u post-pelagičkoj razvojnoj fazi, hraneći se u plitkim obalnim vodama. Rezultati su raspravljeni u svjetlu novih nalaza juvenilnih primjeraka C. mydas u Albaniji i Grčkoj, što ukazuje na postojanje jonsko-jadranskog razvojnog puta zelenih želvi iz reproduktivnih staništa u istočnom Sredozemlju.

U ovom radu prikazano je 26 vrsta (i dvije podvrste) koje su nove u odnosu na dosadašnji popis ptica za otok Šoltu objavljen prije dva desetljeća, a koje dopunjuju saznanja o ornitofauni ovoga otoka na ukupno 132 vrste. Novi podaci dobiveni su iz različitih izvora: 7 vrsta na temelju vlastitih terenskih istraživanja, 3 vrste obradom podataka prstenovanih ptica, 12 vrsta na temelju privatnih zbirki J. Purtića i obitelji Vlak, 2 vrste iz kataloga Ornitološke zbirke Prirodoslovnog muzeja u Splitu, 1 vrsta iz kataloga Zbirke ptica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja te 1 vrsta iz starije ornitološke literature. Od ukupno 26 vrsta 3 su gnjezdarice, a 23 su proljetno-jesenske selice ili zimovalice otoka Šolte.

Dva primjerka holoplanktonskog puža Jantina globosa Swainson, 1822 (Janthinidae) sakupila je M. Legac u području otoka Raba. To je novi nalaz ove rijetke vrste na sjevernom dijelu hrvatske obale.

U ovome radu analizirane su gvalice male ušare (Asio otus) sakupljene na području Preloga u siječnju 2006. i 2007. godine. Ukupno je sakupljeno 113 gvalica u kojima je bilo 198 primjeraka plijena. Prosječno je po gvalici bilo 1,75 (SD = 0,99) primjeraka plijena. U sastavu plijena, kako brojnošću (97,9%) tako i masom (97,1%), prevladavali su mali sisavci dok su ostali plijen činile ptice (2,1%, 2,9%). Nije bilo značajne razlike u brojnosti plijena između dviju istraživanih godina.

Tijekom istraživanja faune dnevnih leptira istočne padine Medvednice, u Vugrovcu, u okolici Zagreba, naišli smo na zanimljivog leptira Brenthis ino (Rottemburg, 1775). Iako je fauna leptira Zagreba vrlo dobro poznata i istražena, ovo je prvi nalaz u okolici Zagreba. U ovom radu raspravljamo o novom nalazu ove rijetke vrste, koji širi njen poznati areal rasprostranjenosti u Hrvatskoj na sjeveroistok.

U ožujku 2010. godine provedeno je istraživanje rijeka i potoka u slivnom području rijeke Save koji do tada nisu bili istraženi. Tijekom istraživanja zabilježena je vrsta tulara Ironoquia dubia Stephens, 1837, što je prvi nalaz ove vrste u Hrvatskoj.

Trijaski karbonatni slijed Krških Dinarida istaložen je na prostranstvu južnog Tetisa. Facijesna analiza i prostorna korelacija tog slijeda naslaga upućuje na regionalnu kopnenu fazu koja je tijekom Trijasa zahvatila ovaj prostor. Svojim regionalnim pružanjem, ova kopnena faza se sagledava kao posljedica tektonski izazvanog izdizanja prostranog platformnog područja, a što je uzrokovalo izrazito okopnjavanje i izrazit prekid dotadašnjeg taložnog režima, čime su nastali taložni diskonformiteti i/ili različiti tipovi kopnenih taložnih slijedova. Predstavljena su dva geodinamska scenarija; a) scenarij regionalnog, istovremenog izdizanja prostranog platformnog područja; i b) scenarij vremenom i intenzitetom različitog izdizanja prostranog platformnog područja. Tijekom Norika, to dotad izdignuto i izloženo platformno područje bilo je preplavljeno i prekriveno plitkovodnim karbonatima plimne zone, označavajući početak prostranog i dugotrajnog taložnog režima izolirane karbonatne platforme.