Testirani su učinci korijenovih bakterija za poticanje rasta, kao što su Azotobacter, Bacillus i Pseudomonas, zasebno ili u kombinaciji, na biljci Catharanthus roseus i to tijekom dviju godina (2005 i 2006). Kombinacije gorespomenutih PGPR sojeva značajno su povećale visinu biljaka, duljinu korijena, debljinu korijena i sadržaj alkaloida kod C. roseus u usporedbi s kontrolom. Uz to sadržaj svih nutrijenata (N, P, K, Ca i Mg) bio je značajno povišen u usporedbi s kontrolom. Maksimalni sadržaj N, P, K dobiven je kombiniranim tretmanom PGPR. Rezultati ovog rada sugeriraju da PGPR primjenjeni u kombinaciji imaju potencijal povećati rast biljke, sadržaj alkaloida i nutrijenata kod biljke C. roseus.

U ovom radu prikazani su rezultati florističkih istraživanja ulaznih prostora sedam speleoloških pojava na prostoru Žumberka (tri jame i četiri spilje) od kojih je jedna u gornjotrijaskim dolomitima, tri u gornjokrednim fliškim i karbonatnim naslagama, dvije u badenskim vapnencima i jedna u kvartarnim sedrenim sedimentima. Inventarizirana je flora na prostorima oko ulaza, te na različitim udaljenostima od ulaza. Zabilježene biljke podvrgnute su: taksonomskoj analizi, analizi zastupljenosti prema tipu staništa (jama, spilja), sličnosti izme|u staništa (Sörensenov koeficijent sličnosti), te analizi ekoloških indikatorskih vrijednosti i životnih oblika.

U radu se navodi popis koji sadrži 546 svojti vaskularne flore za koje je zabilježeno ukupno 855 novih nalaza za otoke šibenskog arhipelaga: Kaprije, Krapanj, Murter, Obonjan, Prvić, Zlarin i Žirje. Od ukupnog broja novih nalaza, 254 je zabilježeno za 158 svojti koje na istraživanim otocima dolaze ili isključivo u kulturi ili pokazuju sposobnost subspontanog širenja izvan uzgoja. U popis flore otoka šibenskog arhipelaga treba uključiti svojte Echium plantagineum, Oxalis articulata i Vicia villosa ssp. varia, a izdvojiti svojte E. vulgare, O. deppei i V. cracca kojima su bile zamijenjene u nekim prethodno objavljenim radovima, zbog greške u determinaciji.

Po prvi puta smo proveli terenske pokuse sa simbiotskim dekapodnim rakovima (uzetim s vlasulja) i onima koji nisu u kontaktu s vlasuljama (uzeti s drugih mjesta) te smo testirali obrambene reakcije vlasulja-domaćina. Naši rezultati pokazuju da dekapodni rakovi prolaze individualnu fazu navikavanja prije nego što postanu simbionti. Nakon toga budu zaštićeni i od susjednih vlasulja.

Ovim radom utvrđena je rasprostranjenost rakušaca duž toka rijeke Une i u Savi na ušću Une. Zabilježeno je pet autohtonih i jedna strana vrsta rakušaca iz porodica Gammaridae i Pontogammaridae. Prikupljanje uzoraka provedeno je bentos-mrežom na ukupno petnaest postaja, na deset postaja duž glavnog toka rijeke Une i na četiri postaje na manjim lijevim pritocima te u Savi na ušću Une tijekom terenskih istraživanja u razdoblju od 2005. do 2009. godine. Ovim istraživanjima su na području izvorskog i gornjeg dijela toka po prvi put u Uni zabilježene dvije endemske vrste rakušaca, Echinogammarus acarinatus i Fontogammarus dalmatinus, koje su do sada zabilježene samo u rijekama Jadranskog slijeva, te su ovi nalazi ujedno i prvi nalazi ovih vrsta u Crnomorskom slijevu. U rijeci Uni zabilježene su i sve tri vrste roda Gammarus koje su rasprostranjene na području Hrvatske, od kojih vrsta G. balcanicus dolazi u gornjem toku i u pritoku Klokot, dok su vrste G. fossarum i G. roeseli zabilježene zajedno u srednjem i donjem dijelu toka. S ukupno pet zabilježenih autohtonih vrsta rakušaca, rijeka Una je od svih vodotoka u Hrvatskoj rijeka s najvećim brojem vrsta nadzemnih, slatkovodnih rakušaca. Zabilježen je i novi nalaz invazivne ponto-kaspijske vrste Dikerogammarus haemobaphes u Savi na ušću Une.

Vodene muhe plesačice su sakupljane raznim metodama na području Nacionalnog parka Plitvička jezera u razdoblju od 2005. do 2009. godine. Uzorci su sakupljani na 13 lokacija na četiri osnovna tipa krških staništa: izvor, potok, sedrena barijera i jezero. Ukupno su zabilježene 22 vrste iz 6 rodova. Četiri vrste predstavljaju nove nalaze za faunu Hrvatske (Chelifera pyrenaica Vaillant, 1981; Hemerodromia laudatoria Collin, 1927; Clinocera wesmaeli (Macquart, 1835); Wiedemannia (Philolutra) aquilex (Loew, 1869)). Najveći broj vrsta zabilježen je na lokaciji Izvor Bijele rijeke. Klaster analizom je utvrđeno da se istraživane lokacije grupiraju po sličnosti sastava zajednice, ali i po sličnosti tipova staništa, također je utvrđeno grupiranje geografski bliskih lokacija. Ovo istraživanje pridonijet će boljem poznavanju faune vodenih muha plesačica Hrvatske, ali i različitih krških staništa općenito.

Naseljavanje ličinki vodenih kukaca praćeno je u šumskom potoku drugog reda upotrebom podloga s prirodnim supstratom. Kolonizacija se značajno razlikovala između godišnjih doba s obzirom na broj svojti, brojnost i biomasu zajednica vodenih kukaca. Ličinke prvog (od pet) veličinskog razreda imale su udio od 35,5% među svim kolonizatorima tijekom proljeća, najveći udio od 54,1% tijekom ljeta, 40,8% i 17,5% tijekom jeseni i zime. Mnoge vršne vrijednosti brojnosti tijekom proljeća i ljeta odgovarale su masovnom naseljavanju jedne svojte prvog ili drugog veličinskog razreda, što je objašnjeno »distribucijskim driftom« mladih ličinki, ili direktnim polaganjem jajašaca na podlogu. Veličinska struktura cijele zajednice nije se mijenjala s vremenom ekspozicije, već je odražavala svojstva životnih ciklusa vodenih kukaca što je dovelo do sezonskih promjena u obrascima naseljavanja.

U radu se opisuju nove kavernikolne vrste tribusa Bythinini iz Hrvatske, Machaerites pavleki sp. nov. i M. marjanaci sp. nov. Također se donosi katalog svih vrsta ovoga roda, smještenih u dvije skupine.

U radu se opisuje i ilustrira Scotoplanetes aquacultor n. sp. iz »Vodne jame« (Dragaljsko polje kod Grahova, jugozapadna Crna Gora), druga poznata vrsta tog roda te se uspoređuje s vrstom iz istog roda Scotoplanetes arenstorffianus Absolon, 1913. Na temelju holotipa se Scotoplanetes arenstorffianus weiratherianus Noesske, 1928 razmatra kao sinonim Scotoplanetes arenstorffianus. Daju se podaci o taksonomiji ovog izuzetnog roda, kao i opis staništa i bionomija.

U radu se opisuju i ilustriraju dva nova roda špiljskih afenopsoidnih kornjaša iz skupine Trechini, Jalzicaphaenops gen. nov. poljaki sp. nov. iz Dumenčića špilje kraj Rakovice (središnja Croatia) i Acheroniotes gen. nov. mlejneki sp. nov. iz jama s masiva Prekornice (središnja Crna Gora). Oba roda značajna su po posteriornim pronotalnim čekinjama, a Jalzicaphaenops gen. nov. također i po paru čekinja na pronotalnom disku. Daje se ključ za determinaciju svih dosad poznatih rodova trehina s Dinarida. Također se daju podaci o rasprostranjenosti i ekologiji ovih izuzetnih rodova, uz opise tipskih lokaliteta.